Kako okončati prijateljstvo?

Vaš odnos je samo izgubio smisao, prerasli ste jedno drugo, orijentisali se na druge stvari, ali ste do tada bili ok, delili ste dobra iskustva i sl.
Onda najbolje da prestanes da se javljas, ne cujete se 2-3 godine i "zaboravite" da postojite, za 10 godina ces se stvarno secati kroz maglu da je neko takav i postojao. Pogotovo ako i on tebe ne zove jer nemate,kao sto kazes, vise zajednickih stvari.

Za svaki slucaj izbrisi ga iz kontakata na telefonu, nalog sa drustvenih mreza takodje (blokiraj) - sve to da ne padnes u "iskusenje". Nekada davno, jos u vreme moga oca postojalo je nesto sto se zvalo blokche sa telefonskim imenikom i album vizit kartica. Negde kad je on imao 66-67 ja navratio kuci kod njih i vidim prepisuje telefonski imenik, pitam ga zasto to radi, odgovara mi "u ovom imeniku ima ljudi koje nisam cuo po 20-25 godina, sta ce mi njihovi brojevi, samo mi bude neke uspomene". A drugi put, par godina posle toga, izbacuje vizit kartice iz albuma "sa ovim ne pricam vise, ovaj je umro... ovaj je propao sa firmom... ovaj je umro... ". Na kraju, sto si blizi kraju, ostaju ti samo bliska rodbina i bliski prijatelji, sve ostale proguta vreme.
 
Onda najbolje da prestanes da se javljas, ne cujete se 2-3 godine i "zaboravite" da postojite, za 10 godina ces se stvarno secati kroz maglu da je neko takav i postojao. Pogotovo ako i on tebe ne zove jer nemate,kao sto kazes, vise zajednickih stvari.
Kontam da je ovo i neki najčešći tok stvari, da jedna strana jednostavno prestane da se javlja ... Mada koliko je i to smisleno?
Recimo da sa nekim imam ok odnos i da se samo smisao izgubio, zar ne bi bilo iskrenije toj osobi reći da ne vidim više razlog da budemo prijatelji, da se družimo i sl zbog tog i tog? Jer ono sada se nešto nećkam valjda bi i to bio neki znak poštovanja za ono što smo nekada imali?
(naravno taj razgovor bi bio i vrlo neugodan ali ono ... valjda bi dao i ono što englezi zovu closure)
 
Kontam da je ovo i neki najčešći tok stvari, da jedna strana jednostavno prestane da se javlja ... Mada koliko je i to smisleno?
Recimo da sa nekim imam ok odnos i da se samo smisao izgubio, zar ne bi bilo iskrenije toj osobi reći da ne vidim više razlog da budemo prijatelji, da se družimo i sl zbog tog i tog? Jer ono sada se nešto nećkam valjda bi i to bio neki znak poštovanja za ono što smo nekada imali?
(naravno taj razgovor bi bio i vrlo neugodan ali ono ... valjda bi dao i ono što englezi zovu closure)

Ako ta osoba ne kapira da se smisao izmedju vas izgubio zar to nesto ne govori o vasem odnosu, zar to ne govori da niste sa istim ocekivanjima, motivima i emocijama u tom prijateljstvu? Ili je proslo isuvise dugo vremena od vaseg vidjenja pa on nije ni ukapirao da si ti otisao negde drugde. U svakom slucaju ne deluje kao iskreno prijateljstvo ako moras nekome da objasnjavas da ti to vise nista ne znaci i da zbog toga prekidas prijateljstvo sa njim. Najverovatnije ces ga povrediti, pogotovo ako to on isto ne dozvljava.

No, tvoj izbor kako ces prekinuti to cudno druzenje.
 
Ako ta osoba ne kapira da se smisao izmedju vas izgubio zar to nesto ne govori o vasem odnosu, zar to ne govori da niste sa istim ocekivanjima, motivima i emocijama u tom prijateljstvu?
Govori to svašta, mada kontam kada dođe do tolikog iskoraka da nekoga drži ta nostalgija za starim iskustvima koja smo delili. Nije mi čak ni čudno da do toga dođe u većini donosa koje tokom života imamo.
Ili je proslo isuvise dugo vremena od vaseg vidjenja pa on nije ni ukapirao da si ti otisao negde drugde.
Što se ovakvih situacija tiče, tu do sada nisam imao neke probleme iz uvodnog posta, 90% mojih bliskih prijatelja se odavno iselilo iz Srbije, međutim iako se ne čujemo toliko često (možda 1-2 godišnje baš jer smo otišli na druge strane) kada se nađemo uživo stvari su iste kao i pre. Čak sam imao i situaciju da kada sam bio bolestan da je dvoje njih došlo iz Švedske da me poseti/ponudi pomoć kada su čuli da sam bio u bolnici.
U svakom slucaju ne deluje kao iskreno prijateljstvo ako moras nekome da objasnjavas da ti to vise nista ne znaci i da zbog toga prekidas prijateljstvo sa njim.
Jeste upitno ... Mada kontam da svako od nas na nečemu temelji svoja prijateljstva, kao i da imamo neku ideju kako biramo prijatelje. Sa ovim svojima mahom delim sistem vrednosti i od toga se razvija sve ostalo.
Najverovatnije ces ga povrediti, pogotovo ako to on isto ne dozvljava.
Biću iskren, neću uvrtati/nestati bez reči, bol nije kraj sveta, a i on može da me mrzi zbog toga dok taj bol/povreda ne prođe - deluje mi da je to neki vid poštovanja/vrednovanja onoga što smo nekada imali.
 
Не знам шта је тачно у питању, само претпоставка да сте се променили.
Сви се мењамо у различитим правцима, већина бар, али добар пријатељ(лојалан) се тешко налази.
Не мислим да због тога треба прекинути пријатељство које дуго траје. Пре сам за мало дистанцирања, стварања простора између па да време покаже.
 
Govori to svašta, mada kontam kada dođe do tolikog iskoraka da nekoga drži ta nostalgija za starim iskustvima koja smo delili. Nije mi čak ni čudno da do toga dođe u većini donosa koje tokom života imamo.

Što se ovakvih situacija tiče, tu do sada nisam imao neke probleme iz uvodnog posta, 90% mojih bliskih prijatelja se odavno iselilo iz Srbije, međutim iako se ne čujemo toliko često (možda 1-2 godišnje baš jer smo otišli na druge strane) kada se nađemo uživo stvari su iste kao i pre. Čak sam imao i situaciju da kada sam bio bolestan da je dvoje njih došlo iz Švedske da me poseti/ponudi pomoć kada su čuli da sam bio u bolnici.

Jeste upitno ... Mada kontam da svako od nas na nečemu temelji svoja prijateljstva, kao i da imamo neku ideju kako biramo prijatelje. Sa ovim svojima mahom delim sistem vrednosti i od toga se razvija sve ostalo.

Biću iskren, neću uvrtati/nestati bez reči, bol nije kraj sveta, a i on može da me mrzi zbog toga dok taj bol/povreda ne prođe - deluje mi da je to neki vid poštovanja/vrednovanja onoga što smo nekada imali.

I ja zivim van Srbije vec, hmm, ukupno 22-23 godine i imam redovan kontakt sa ljudima iz neke moje mladosti koji zive sirom sveta a da neke nisam video 20 godina. Cujemo se sa vremena na vreme, prodju godine a da slucajno online ne naletimo jedni na druge. Prodje mozda i godinu-dve-tri da se ne cujemo, nema tu nikakvih objasnjenja zasto i kako, jednosttavno imamo svoje zivote i zivimo u njima, na nekom rastojanju iako imamo zajednickke trenutke i zakednicke dozivljaje. Neki od njih su jednostavno nestali u vremenu, nemam pojma ni da li su zivi.
No, postoji uzak krug prijatelja, njih trojica, sa kojima se cujem jednom mesecno u najmanju ruku. Ponekad opalimo duzu pricu, 2 sata recimo i totalno sam u toku sta je u njihovim zivotima a oni sa mojim, kao da smo tu u BGD na 15km vazdusne linije. Kad se pojavim u BGD obavezno se vidjamo, posedimo, napricamo, proveselimo... sa njima imam zajednicki fazon, fazon iz gimnazije ili sa pocetka studija i dovoljna je rec ili pogled da se asociramo na nesto zajednicko. U taj odnos se ne uklapaju ni nase supruge, one su tu samo pratnja iako znaju dosta stvari o nama.

Ponajbolja fora je sto su se dvojica od njih zadnjih meseci posvadjali na krv i noz, zbog blokada. Jedan drugoga optuzuju za ovo ili ono, naravno, kada meni pricaju o onom drugom, jer njih dvojica nisu prozborila reci medjusobno od N.godine. Ruku na srce, meni se ni ne dolazi u Srbiju zbog njihovog odnosa, nekako mi trulo da se vidjam sa jednim bez drugoga i da slusam price o tome kako je onaj drugi "glup kao koorac". Jer, za neki grad ili drzavu te veze neko vreme koje si proziveo tamo, vreme koje si proziveo sa nekim ljudima u tom vremenskom trenutku i zelis da ti to ostane zauvek u OK secanju.
 
Poslednja izmena:

Back
Top