JA KOJI JESAM
Poznat
- Poruka
- 7.799
Inicijalno pitanje "Kako ne mrzeti?" je pogrešno pitanje. Treba se pitati Kako uzdići Ljubav u sebi kad
se to čini nemogućim? Zašto Ljubav? Šta je razlika između realnosti u kojoj težimo ne-mrženju i realnosti
u kojoj smo svjesni Ljubavi? Sve dok se borimo sa mišlju i emocijom mržnje dajemo joj produžetak
života, hranimo to stanje u sebi. To stanje onda služi kao filter kroz koji se filtriraju ostale mogućnosti a
realnost se tad manifestuje kao opravdanje istog. Stoga, ne pitajmo se kako NE-mrziti, već NE MRZIMO.
To su dva totalno drugačija pristupa istom izazovu. Ne mrziti može samo onaj koji shvata kako Ljubav
funkcioniše. Ljubav opet je Mirotvorac a strah je pri tom tvorac Ne-mira. Inat ('srpski') ne služi dobru naroda.
Inat služi da se u realnost privuku oni koji će ga opravdati. Srbi su slobodardski narod bez slobode. Zašto?
Zato što, ako bi konačno zadobili slobodu više ne bi mogli da ispolje svoju potrebu za junaštvom.
Junaštvo uvijek zahtijeva sukobe, a junaštvo s prizvukom pravičnosti zahtijeva da se konstantno branimo
od agresora. Odatle, sve dok taj mentalni sklop bude vodilja naroda, Srbi i Srbija će bivati napadnuti i
razarani. Da bi junak mogao da pokaže svoje junaštvo mora da izađe na bojno polje sa drugim junakom.
Naravno, ne smatraju se bombarderi junacima ali očito da su to nova vrsta izazova, da su to neki 'novi Turci'.
Ne može junak biti onaj koji izađe na megdan sa kokoškom. Turci su bili junaci, morali su biti da bi se
sprski junaci mogli proslavljati i vijekovima opijevati u epskim pjesmama. Posle Turaka i drugi Turci su
dolazili, uvijek kada su bili najjači, jer mi, junački narod, nećemo da se borino i suprotstavljamo kokoškama,
mi uvijek hoćemo da pokažemo junaštvo naspram najjačih, da se borimo i ginemo za slobodu koja je
ugrožena... koju nemamo.
Postoji li onda način da se izbjegnu sudbine nekih novih 'malih Milica'? Naravno da postoji. Pitanje je da li
je srpski narod spreman za istinu. Šta je istina? Istina je da Srbi prizivaju najjače agresore kako bi mogli
da ispolje svoj 'slobodarski duh' i junaštvo. U Miru ovo dvoje postaju apsurd. Slobodan čovjek NIJE
slobodar. Slobodan čovjek JESTE, o slobodi čak i ne misli, podrazumijeva je. Slobodan čovjek ne treba
junaštvo; on je već ono što jeste i bavi se uzvišenijim ciljevima. Junaštvo je uzvišeni cilj samo robovima.
Ropstvo je dakle ta podređenost slobodarskom mentalitetu potreba za junaštvom i dokazivanjem svog
Bogom datog prava na autonomiju. Srbi moraju da odrastu. I Srbija će odrasti sa njima.
Ljubav je najuzvišeniji cilj. Ljubav je u Bogu i Ljubavi se teži u manifestaciji. Ljubav zaustavlja agresiju prije
nego li je agresija zamišljana. Kad ste u Ljubavi sa Svijetom, Svijet je u Ljubavi sa vama. Onaj koji je u
Ljubavi nema potrebu da se brani; On sebe bezuslovno daje. Kada se dajemo mi ne predstavljamo izazov
onima koji od Svijeta žele nešto na silu. Sila zahtijeva OTPOR. Tad nismo u domenu interesovanja siledžija.
Naš polaritet je nestao u LJubavi, pretvorio se u Jednotu, i 'agresori' ne mogu usmjeriti svoju agresiju prema
nama, to je univerzalni princip. Univerzalni princip suptrotnosti će uvijek sa sobom donijeti i manifestaciju
suprotnosti; slobodar će uvijek dobijati razloge da se se brani za slobodu... koje nema. Junak će se dokazivati
junaštvom, suprtostavljajući se drugom nasilniku sa suprotnim usmjerenjem volje od njegove.
Pitanje bi trebalo biti KAKO BIVSTVOVATI U LJUBAVI?
se to čini nemogućim? Zašto Ljubav? Šta je razlika između realnosti u kojoj težimo ne-mrženju i realnosti
u kojoj smo svjesni Ljubavi? Sve dok se borimo sa mišlju i emocijom mržnje dajemo joj produžetak
života, hranimo to stanje u sebi. To stanje onda služi kao filter kroz koji se filtriraju ostale mogućnosti a
realnost se tad manifestuje kao opravdanje istog. Stoga, ne pitajmo se kako NE-mrziti, već NE MRZIMO.
To su dva totalno drugačija pristupa istom izazovu. Ne mrziti može samo onaj koji shvata kako Ljubav
funkcioniše. Ljubav opet je Mirotvorac a strah je pri tom tvorac Ne-mira. Inat ('srpski') ne služi dobru naroda.
Inat služi da se u realnost privuku oni koji će ga opravdati. Srbi su slobodardski narod bez slobode. Zašto?
Zato što, ako bi konačno zadobili slobodu više ne bi mogli da ispolje svoju potrebu za junaštvom.
Junaštvo uvijek zahtijeva sukobe, a junaštvo s prizvukom pravičnosti zahtijeva da se konstantno branimo
od agresora. Odatle, sve dok taj mentalni sklop bude vodilja naroda, Srbi i Srbija će bivati napadnuti i
razarani. Da bi junak mogao da pokaže svoje junaštvo mora da izađe na bojno polje sa drugim junakom.
Naravno, ne smatraju se bombarderi junacima ali očito da su to nova vrsta izazova, da su to neki 'novi Turci'.
Ne može junak biti onaj koji izađe na megdan sa kokoškom. Turci su bili junaci, morali su biti da bi se
sprski junaci mogli proslavljati i vijekovima opijevati u epskim pjesmama. Posle Turaka i drugi Turci su
dolazili, uvijek kada su bili najjači, jer mi, junački narod, nećemo da se borino i suprotstavljamo kokoškama,
mi uvijek hoćemo da pokažemo junaštvo naspram najjačih, da se borimo i ginemo za slobodu koja je
ugrožena... koju nemamo.
Postoji li onda način da se izbjegnu sudbine nekih novih 'malih Milica'? Naravno da postoji. Pitanje je da li
je srpski narod spreman za istinu. Šta je istina? Istina je da Srbi prizivaju najjače agresore kako bi mogli
da ispolje svoj 'slobodarski duh' i junaštvo. U Miru ovo dvoje postaju apsurd. Slobodan čovjek NIJE
slobodar. Slobodan čovjek JESTE, o slobodi čak i ne misli, podrazumijeva je. Slobodan čovjek ne treba
junaštvo; on je već ono što jeste i bavi se uzvišenijim ciljevima. Junaštvo je uzvišeni cilj samo robovima.
Ropstvo je dakle ta podređenost slobodarskom mentalitetu potreba za junaštvom i dokazivanjem svog
Bogom datog prava na autonomiju. Srbi moraju da odrastu. I Srbija će odrasti sa njima.
Ljubav je najuzvišeniji cilj. Ljubav je u Bogu i Ljubavi se teži u manifestaciji. Ljubav zaustavlja agresiju prije
nego li je agresija zamišljana. Kad ste u Ljubavi sa Svijetom, Svijet je u Ljubavi sa vama. Onaj koji je u
Ljubavi nema potrebu da se brani; On sebe bezuslovno daje. Kada se dajemo mi ne predstavljamo izazov
onima koji od Svijeta žele nešto na silu. Sila zahtijeva OTPOR. Tad nismo u domenu interesovanja siledžija.
Naš polaritet je nestao u LJubavi, pretvorio se u Jednotu, i 'agresori' ne mogu usmjeriti svoju agresiju prema
nama, to je univerzalni princip. Univerzalni princip suptrotnosti će uvijek sa sobom donijeti i manifestaciju
suprotnosti; slobodar će uvijek dobijati razloge da se se brani za slobodu... koje nema. Junak će se dokazivati
junaštvom, suprtostavljajući se drugom nasilniku sa suprotnim usmjerenjem volje od njegove.
Pitanje bi trebalo biti KAKO BIVSTVOVATI U LJUBAVI?
Poslednja izmena:
