Како коментарисати едукацију новокомпонованих родитеља и њихове размажене деце?

....vidis ja sam svoju decu osposobila i naucila sve ono sto nisam sama
znala sa 7-10-12 godina...i drago mi je zbog toga..jednostavno su spremnije
usle u zivot, znale bolje da se suoce sa situacijama...cak i nekim ne predvidivim,
ali mogucim..koje su im se desavale...
...sto se vodjenja u skolu tice, mene moja majka odvela jedom i vratila, ja svoju
decu takodje i nisu imale problem da predju ulicu, jer su mnogo pre skole
naucile da prelaze same..da ugreju rucak, da znaju da soba mora da se spremi,
jer je to njihova obaveza...nekad mi je cak bilo zao, grizla sam se u sebi zbog
mnogo toga tada, ali sam opet negde znala da je to za njih bolje..."matror konj"
se tesko bilo cemu nauci...
...dete mora i treba da bude dete, ali isto tako mora da zna da ima neku obavezu
u zivotu, da postuje neka pravila...

...meni je licno uvek smetalo, kad sam izvesne cure sa 17-18 godina slusala kako
se bore za neka svoja prava, jer one su "odrasle", a pritom ne znaju da podgreju
da bi jele, ne znaju da opeglaju sopstvenu majicu..ali zato znaju bez problema da
se vrate kuci kad svane...mislim, aaloooo...ako mozes da mlatis do to doba po
gradu, mozes i da se opeglas....

...inace ne retko cujem roditelja koji izjavi kako "ne moze nista" detetu od 8-9
godina, jer je ono tako rodjeno, i takav mu je karakter...pa ko je koga tu rodio,
ko koga treba da slusa..i sta ce biti sa 18-19, ako sa toliko malo godina ne moze
da ga postavi na mesto i objasni mu neke stvari..pritom ne mislim na batine,
ali razgovor, razgovor, razgovor..i odna kad mislite da nista ne cuju sta im pricate
ne odustajite...rezultata ce biti...
 
I vi ste celu temu sveli na vodjenje deteta u školu i zaštitu deteta od saobraćajnica, pasa i manijaka :confused:
Ne umanjujem opasnosti koje potencijalno prete od sve tri pobrojane stvari, ali čovek je lepo izložio i razradio temu za diskusiju. Ovo je samo delić teme.
Sa jedne strane je zaštita, a sa druge suočavanje i osamostaljivanje. Sa jedne su strane prava deteta, a sa druge obaveze i i edukovanje deteta da prava valja i zaslužiti,a nikako ne valja zloupotrebiti. Sa jedne je strane motivisano delanje, kako postavljač to nazva, a sa druge opet neka vrsta kvazi-zaštite, a suštinski inertnost roditelja da upoznaju najdublje kutke dečje duše, da prepoznaju sklonosti koje dete gaji, da se zainteresuju i stanu uz svoje dete, ma kako ovo zvučalo. Posle, obično kada je ohoho kasno,sledi čuvena rečenica - a sve mu je pruženo, sve je imao, sve mu je ispunjeno... :roll:
Ono što je postavljač nazvao rigoroznost, ja bih nazvala drugačije. Možda i rigoroznost, ali i suštinska nezainteresovanost, svojevrsna sebičnost, egocentričnost.
Što se dečjih sloboda tiče, to bi moglo i pod posebnu temu da se podvede. Uglavnom, kao što je emancipacija pogrešno shvaćena, zloupotrebljena i pogrešno primenjena, tako su i dečje slobode precenjene i vode u svoju suprotnost. Danas slobodno dete, po onome kako se danas ta sloboda tumači i primenjuje, sutra će biti sve samo ne slobodno, sve samo ne srećno, sve samo ne osposobljeno za plivanje kroz sredinu prepunu otpora, prepreka i pokušaja unazadjivanja.
Onako kako se danas, u većini slučajeva tumači i primenjuje, na žalost, sve se kad-tad pretvori u svoju suprotnost.

Vrlo, vrlo precizno receno! Narocito drugi deo posta koji govori o egocentricnosti, emancipaciji i slobodi. Aplauzi!
 
Imam 27 godina i dete od dve,a poznajem "decu" od 40 kojoj mame i dalje kuvaju kafe i cajeve kada se probude u 10 sati.Takvih ima na tone. Sta da ocekujemo od ovih potencijalnih roditelja? Ako se ikada ozene ili udaju,kako ce oni vaspitavati svoju decu? Danas se roditelji previse trude za zastite dete a ustvari mu ne dozvole da se na vreme suoci sa onim sto zivot nosi.
 
Imam 27 godina i dete od dve,a poznajem "decu" od 40 kojoj mame i dalje kuvaju kafe i cajeve kada se probude u 10 sati.Takvih ima na tone. Sta da ocekujemo od ovih potencijalnih roditelja? Ako se ikada ozene ili udaju,kako ce oni vaspitavati svoju decu? Danas se roditelji previse trude za zastite dete a ustvari mu ne dozvole da se na vreme suoci sa onim sto zivot nosi.

Tacno tako. Jeste da je to druga tematika ali ima lancane reakcije sa ovom. Jenda velika sramota za pedagogiju. Poznajem i ja takve matorce i uopste mi nista nije jasno. Parazitiraju na svojima koji vec jednom nogom u grobu leze. Drama i tuga! :(
 
Све зависи од родитеља а свако време показује нове прилике. Чињеница је да води анархији саме деце њихова претерана ангажованост како да заштите своју децу од обавеза и проблема. То укида суочавање са дечијим одрастањем и преузимањем одговорности за своје поступке. Тако, уместо да деца што више сазревају она све више назадују, и пројављују одлике које нису примерене за њихов узраст. Није суштина ни ригорозност, већ такав критеријум који ће их увек побуђивати на мотивисано делање. Али, свако има своју меру и оно се не може пласирати на генералном плану. На крају крајева, мислим да ниједан метод едукације без слободе детета нема прави ефекат.

Ваше мишљење?:think:

Zaista ne znam sta da mislim.
Svako vreme ima svoje.
Nisam roditelj pa ne mogu da gledam stvari iz tog ugla.
Iznecu neka svoja zapazanja koja me ostavljaju otvorenih usta.
U pitanju je zensko dete, 10 god, zdravo i pravo sto se kaze.
Svakodnevno:
1. Majka ga obuva, neretko i oblaci
2. Uspavljuje do 101 i nazad a cesto i zanoci sa detetom
3. Vozi, dovozi iz skole (skola na 10 min pesice)
4. Juri sa hranom po kuci i stavlja u usta
5. Posecuje skolu i ganja se sa roditeljima druge dece, zbog nepravde prema njemom detetu.
Ima jos svasta, ne mogu da se setim.
Kao sto rekoh, roditelj nisam, al sve mi se cini da se ovako dete pravi u debila a ne u coveka.
Tuzno
 
Na stotinu puta sam se sretala s majkama kretenima.

Jedna je imala navadu vodit svoje, jedva prohodalo dete, stepeništem zgrade nemajući nikakvu nameru da se skloni(e) s puta; a stalno se ispred vas osvrčući preko ramena ozarenog lica u smislu: vidi kako moj mali ume da hoda!..

Penjanje do drugog sprata u tom je periodu znalo izgledat ko agonija; ko onaj pokušaj Mr. Beana da hoda iza invalidne starice; ne računajući bes što se bilo ko usuđuje pretpostavit da je totalni tuđinac oduševljen posve prirodnim (trivijalnim) razvojem nečijeg deteta.

Majke vam, a što bi se oduševljavala takvim glupostima? I moje je naučilo hodat, pa tome nije morala cela zgrada dolazit na podvorenje. :rtfm:

Jedna je stajala s čankom supe pod drvetom na koje se junior (mrzeći supu) popeo. Nije odustajala dok ga tako, ko kretensku žirafu, ne bi silom i ubeđivanjem, na drvetu napojila.

Jel se neko buni zbog floskule: kretenske majke?
 
Prva i poslednja recenica su mi privukle paznju, i ako smem da zakljucim da imas oko dvadesetak godina (mozda i manje) i da nemas decu, i vrlo malo zivotnog iskustva. To sto si ti isla sama u skolu (a i ja sam isto tako, od prvog dana) ne znaci ni da su tvoja i moja mama bile u pravu sto su nas pustale, niti znaci da sam ja u pravu sto ne pustam svoje dete. Prosto ne bih mogla da podnesem da joj se desi nesto na putu do kuce znajuci da sam ja za to vreme sedela kuci a mogla sam da budem sa njom. Eto to je sushtina. A to, menjanje stana, naselja... ja ne znam gde ti zivis ali u mom svetu je lakse ispratiti dete u skolu nego kupiti nov stan.
Meni je ovo boldovano kod tebe privuklo pažnju. Koliko sam ja shvatila devojka ima 15-ak godina, i lepo razmišlja. O deci valjda mogu pisati samo roditelji, a deca sama nemaju prevo glasa, jer "nemaju životnog iskustva", simpatična vrlo prisutna stavka kod "novih forumaša" :mrgreen:
Rekla je "neka svako vaspitava decu kako hoće", te stvarno nije bilo potrebe da joj skrećeš pažnju na to.

Elem, sve ono što sam pisala (za godine, da bih vas navela pre nekoliko dana da se malo izlajete) pisala sam jer sam htela da čujem ovo crveno. Dakle, problem je sa savešću, sa vama i vašim odnosom prema sopstvenim obavezama (da ne kažem "šta će okolina reći, Ceca prati svog malog a ja moju ne pratim - zaključak: ja sam loša majka"), problem je u VAMA a ne u deci ili okolini, i činjenica je da time što dete od 14 godina ne smatrate dovoljno mladim da biste pazili na njega kao na dete od 8 godina (a sve govori u prilog tome da tek od tih godina njemu/njoj počinje zaista da preti opasnost) vi zapravo ispunjavate određene norme, naloge savesti, tj. olakšavate sebi da ne ispadnete nedajbože krivi što je vaše dete potrčalo i uganulo zglob, ili nosilo knjige od 10 kilograma.

A to je, ponoviću, po definiciji - prezaštićenost. Možda je vama tako lakše, ali deci nije.
 
Poslednja izmena:
Meni je ovo boldovano kod tebe privuklo pažnju. Koliko sam ja shvatila devojka ima 15-ak godina, i lepo razmišlja. O deci valjda mogu pisati samo roditelji, a deca sama nemaju prevo glasa, jer "nemaju životnog iskustva", simpatična vrlo prisutna stavka kod "novih forumaša" :mrgreen:
Rekla je "neka svako vaspitava decu kako hoće", te stvarno nije bilo potrebe da joj skrećeš pažnju na to.

Elem, sve ono što sam pisala (za godine, da bih vas navela pre nekoliko dana da se malo izlajete) pisala sam jer sam htela da čujem ovo crveno. Dakle, problem je sa savešću, sa vama i vašim odnosom prema sopstvenim obavezama (da ne kažem "šta će okolina reći, Ceca prati svog malog a ja moju ne pratim - zaključak: ja sam loša majka"), problem je u VAMA a ne u deci ili okolini, i činjenica je da time što dete od 14 godina ne smatrate dovoljno mladim da biste pazili na njega kao na dete od 8 godina (a sve govori u prilog tome da tek od tih godina njemu/njoj počinje zaista da preti opasnost) vi zapravo ispunjavate određene norme, naloge savesti, tj. olakšavate sebi da ne ispadnete nedajbože krivi što je vaše dete potrčalo i uganulo zglob, ili nosilo knjige od 10 kilograma.

A to je, ponoviću, po definiciji - prezaštićenost. Možda je vama tako lakše, ali deci nije.

1. Prvo, shvatiti tebe ozbiljno na temi o roditeljstvu i deci je podjednako smesno kao kad bih ja pocela da tupim o nuklearnoj fizici pred nuklearnim fizicarima. Ponovicu da generalizujes, banalizujes i pricas napamet...a ja pricam iz svog iskustva, objasnila sam situaciju, ili te mrzelo da citas ili si procitala pa zanemarila. Prosto teras inat. Gde ce neko ko je juce dosao na forum tebi starom forumaskom vuku da soli pamet! :roll: Ne trazim ni tvoje ni bilo cije odobrenje, niti mi je stalo do misljenja nekog ko nema decu... prosto ne mogu da te shvatim ozbiljno. A to tvoj ego ocigledno ne moze da svari, u prilog tome govori i to da si se posle 10 dana vratila na temu da mi spustis. Bravo, nadmasila si sebe samu.
2. Get a life!
 
Aj da samo jednu stvar razjasnimo: opsednuta si tripom da si popila svu pamet ovog sveta zato što si rodila dete, a paralelno si iskompleksirana što je neko na forumu duže od tebe, pa u tome bar ima više iskustva :lol:

Bar se opredeli za stranu: iskusni ili neiskusni, koga zastupaš? A trudiš se da zastupaš nešto... To pod 1.

Pod 2: pitala si da li neko smatra da je tvoje dete prezaštićeno (ako se ne varam baš si ti pitala) s obzirom na situaciju koju si sama opisala. Pitala si i dobila si odgovor: DA. Smatram.

Što se sad buniš?
 
Da probam ja? :mrgreen:

Pre izvesnog broja godina, bila sam u kontaktu s roditeljima koji su po dvorištu i ulici neprestano išli za svojim (vrlo malim) detetom; u polučučem stavu, ko da su oni napunili pelene, i raširenih ruku, spremnih da prihvate svoje nedužno siroče ako krene da pada na tur, ili se, nedajbože, uprlja.

Moje se, za to vreme, igralo u pesku; sretno ko malo štene i isto tako prljavo.

Bez obzira što verujem da je nesretnike motivisala pre mogućnost prljanja nego bilo kakve realne ozlede - do čega bi, istini za volju, u dvorištu male kuće malog grada obraslog travom a ne žiletima, izuzetno teško došlo - nije mi bitan motiv da bih prepoznala ponašanje.

Postoje roditelji koji se, donevši dete na svet, ne mogu dovoljno nadiviti rođenoj moći reprodukcije; i postoje, takođe, control freakovi koji svoju opsesivnu potrebu za kontrolom predstavljaju kao roditeljski - a još češće majčinski osećaj.

Ocena prezaštićenost u ovom je kontekstu, meni, čak izuzetno blaga. Ja bih je nazvala sebičnošću, na prvom mestu, i maltretiranjem putem sopstvenih frustracija.
Nijedno od to dvoje neće pomoći u odrastanju normalnog, samosvesnog i sretnog deteta. Već debila i neurotika.

Volela bih da naglasim sledeće; u slučaju sumnjičenja za (ne)poznavanje tematike:

1. ja sam control freak
2. roditelj sam
3. bilo koja optužba za prezaštićenost molim da se zanemari u slučaju da roditelji žive u kakvom američkom geto-u, ili iraku

U svakom drugom, ebi ga, istina boli.
 
A ti imas diplomu... kojeg ono bese fakulteta da potkrepis predpostavku da je neko nesretnik i da mu je dete debil i neurotik? :lol: Ides tako ulicom i vidis mamu drzi dete za ruku, ona mora da je kreten. I ona tamo je kreten brise dete maramicom... a tek ona tamo teshi uplakano dete. ccc neverovatno, pa gde to jos ima? :lol: E pa, vidis, moj debil, ostaje sam kuci od trece godine, moj debil odavno ide u prodavnicu i kupuje hleb i mleko, i krem babanu za kusur, moj debil pliva, vozi bajs i rolere i ima izubijana kolena, moj debil sam sredjuje svoju sobu... probala i da usisava al je usisivac tezi od nje... :lol: A ja se kretenska majka sekiram i brinem o njoj. Zamisli tek ove nebuloze! Da, ja sam stvarno slucaj za posmatranje. :mrgreen: Vazno da se tvoje igra u pesku... u startu se vidi da ce biti drugi Ajnstajn kad poraste. :lol:
 

Back
Top