E a sad malo kako je stvarno u Srbiji, mozda cu da smaram ali mislim da je bitno ispricati ovo.
Ko sto rekoh, u prethodnom post-u, prosle nedelje predali smo zahteve za nove pasose. Ako ste mislili da je bilo jednostavno grdno se varate. Posto su redovi neverovatni morali smo ja i supruga da ustanemo u 4:30 kako bi bili u redu oko 5:00 i tako bar malo povecali stepen verovatnoce da cemo zavrsiti tog dana. U 8:00 kad su se vrata SUP-a napokon otvorila toliko smo promrzli da nisam osecao prste na rukama i nogama, zenu nisam smeo da pogledam je bi me "streljala", mislim nisam ja kriv ali sam mogo da stradam cisto kao kolateralna steta

.
Cekamo tu ispred vrata ko zadnji bednici, mi i jos njih dvadesetak, sistem radi pa ne radi, ljudi koji udju u "tamni vilajet" ne izlaze po vise od sat vremena. Pitamo sta se desava kazu pao sistem.
Nekako smo se dokopali namrstenog sluzbenika oko 14:00. Kazem dosli smo da predamo za pasose, evo tu su dokumenta i za decu, kaze on mora licno. Covece deca imaju dve i cetiri godine kako licno!?, kaze mora licno. Istrcimo ja i zena po decu, vidim da ne vredi da se raspravljam sa budalom, sva sreca zivimo na dvadesetak minuta busom od "tamnog vilajeta", vratimo se i utrcimo preko reda, neki razumni ljudi nisu ni trazili da cekamo sa decom ponovo sto me je jako iznenadilo. Krenemo u proceduru slikanja, uzimanja otisaka itd. Kad sam video kako to ide, posto je supruga prva hrabro krenula na tu golgotu, shvatim da smo naj****li. Softver radi tako da moras vise od minut da sedis nepomicno da bi te uopste slikali. Imam slike, predlazem da ih skeniraju bar za decu, kaze lik ne moze ovo je biometriski postupak. U jeeeee......, biometriski kazes. Kako breee da objasnim detetu od dve godine da mora mirno da sedi dva minuta. Kaze, nemam pojma, nisam ja smisljao postupak. Da ne pricam o "cerecenju" da mu uzmu otiske prstiju. Na kraju sam toliko popizdeo da sam oterao sve u p****u materinu uzeo dete i izaso napolje neobavljena posla. Na vratima me stigla jedna zena i rekla mi da dodjem sutra bez cekanja sto sam i uradio. Ne moram da vam objasnjavam da sam zbog toga morao da trpim psovke besnog naroda ali sta da radim valjda zadnji put u zivotu prolazim kroz "blagodeti" Srpskog sistema.
Sutradan smo ipak uspeli. Doduse morao sam da se valjam po podu kabine za slikanje da bih zabavio malog ali smo ipak uspeli. Ne mogu da vam opisem kakvo sam olaksanje osetio u tom momentu.
Imam ovakvih primera gomilu, neko je skoro pisao da ne ide u Kanadu zbog para, evo mog odgovora zbog cega ja idem odavade.
Ne mogu bree vise da trpim ovo maltretiranje, ako je u Kanadi bolje ostacu tamo ako nije nikom nista eto me nazad malo smo se salili i to je to.
Pozdrav ljudi, samo napred