Kako dalje u zivotu?

Stasa2

Početnik
Poruka
1
Caos, nova sam na ovom forumu. Imam 23 godine. Otvorila sam temu jer sam htela da se posavetujem sa vama jer mi ocajnicki trebaju saveti.

Nalazim se u dosta teskoj situaciji. Oca nisam upoznala, mamu imam ali nismo bas u najboljim odnosima. Uglavnom sad cu izloziti nesto ako moze bez osuda jer je to poslednje sto mi treba u zivotu.

Ceo zivot sam se mucila, prvo sto nikad nisam imala kao mala, ni za patike ni za ekskurziju ni za izlaske. Vecno mi je samo taj nedostatak novca bio u glavi. Dosla sam u bg da studiram i tu radila neke poslove zbog toga je trpeo faks tj jos uvek studiram ali sam tek druga godina a ni nemam neke zelje za mojim faksom, u svoje mesto se nisam vracala jer mi se nije svidjao mentalitet ljudi a i odatle vucem neke lose uspomene koje me guse. Pritom ni nema nekog kvalitetnog posla tu. Uglavnom, radila sam svasta, customer support, konobarica, cistacica itd poslovi donekle placeni za egzistenciju. I dalje nisam imala za neke imucnine stvari poput putovanja ili izlazaka.

Ja sam u tom svom licnom tripu i agoniji, zelji za novcem usla u webcam modeling. I sve ok, zaradjivala par meseci blokirala pristup srbiji i jos nekim zemljama ali su nekako ti snimci procureli na druge platforme i to je doslo do poznanika, majke i nekih ljudi sa faksa. Uz to su i saznali da sam na onlyfans platformi koju nisam promovisala preko instagrama o drugih drustvenih mreza nego preko webcama samo. Ja sam sad predmet sprdnje i kad se proculo odmah sam prestala time da se bavim ali se to ne zaboravlja. Plus se to toliko prosirilo da momci iz okruzenja sa kojima sam bila prijatelj i sa kojima sam se druzila su krenuli da me gledaju kao seksualni objekat. U jednom trenutku sam u fazonu da nastavim da to radim i krenem bas javno jer je gotovo sad a sa druge strane bih da se operem ali ne znam kako. Nemam prijatelje jer sam od sramote pobegla, u svoje mesto vise ne dolazim, mama ne prica sa mnom. Kako da se izvucem iz ovoga sta da radim pomozite. Imam konstantan strah da me neko dalje ne prepozna, ne komuniciram vise sa prijateljima cak me je i najbolja drugarica nazvala prostitutkom.
 
Caos, nova sam na ovom forumu. Imam 23 godine. Otvorila sam temu jer sam htela da se posavetujem sa vama jer mi ocajnicki trebaju saveti.

Nalazim se u dosta teskoj situaciji. Oca nisam upoznala, mamu imam ali nismo bas u najboljim odnosima. Uglavnom sad cu izloziti nesto ako moze bez osuda jer je to poslednje sto mi treba u zivotu.

Ceo zivot sam se mucila, prvo sto nikad nisam imala kao mala, ni za patike ni za ekskurziju ni za izlaske. Vecno mi je samo taj nedostatak novca bio u glavi. Dosla sam u bg da studiram i tu radila neke poslove zbog toga je trpeo faks tj jos uvek studiram ali sam tek druga godina a ni nemam neke zelje za mojim faksom, u svoje mesto se nisam vracala jer mi se nije svidjao mentalitet ljudi a i odatle vucem neke lose uspomene koje me guse. Pritom ni nema nekog kvalitetnog posla tu. Uglavnom, radila sam svasta, customer support, konobarica, cistacica itd poslovi donekle placeni za egzistenciju. I dalje nisam imala za neke imucnine stvari poput putovanja ili izlazaka.

Ja sam u tom svom licnom tripu i agoniji, zelji za novcem usla u webcam modeling. I sve ok, zaradjivala par meseci blokirala pristup srbiji i jos nekim zemljama ali su nekako ti snimci procureli na druge platforme i to je doslo do poznanika, majke i nekih ljudi sa faksa. Uz to su i saznali da sam na onlyfans platformi koju nisam promovisala preko instagrama o drugih drustvenih mreza nego preko webcama samo. Ja sam sad predmet sprdnje i kad se proculo odmah sam prestala time da se bavim ali se to ne zaboravlja. Plus se to toliko prosirilo da momci iz okruzenja sa kojima sam bila prijatelj i sa kojima sam se druzila su krenuli da me gledaju kao seksualni objekat. U jednom trenutku sam u fazonu da nastavim da to radim i krenem bas javno jer je gotovo sad a sa druge strane bih da se operem ali ne znam kako. Nemam prijatelje jer sam od sramote pobegla, u svoje mesto vise ne dolazim, mama ne prica sa mnom. Kako da se izvucem iz ovoga sta da radim pomozite. Imam konstantan strah da me neko dalje ne prepozna, ne komuniciram vise sa prijateljima cak me je i najbolja drugarica nazvala prostitutkom.
Ne mozes da se operes nikako, jedino sto mozes je da prestanes time da se bavis, i okrenes nekim normalnim vrednostima, trebace neko vreme da se to slegne, bices sprdnja par meseci posle ce prodje.
 
Окрени се искрено Цркви, окрени се свим позитивним вредностима за које знаш, искључи из свог размишљања и понашања било шта откачено или уврнуто или екстремно. Након неког времена, можда након годину-две, ствари ће мало да се слегну, и наћи ћеш се у бољој ситуацији.
 
Како даље у животу?

Тек си на почетку живота, имаш тек 23 године и пред тобом је живот и милион лепих ствари које те чекају.

Предмет спрдње? Кога брига шта прича околина? Заборавиће те ти што те оговарају чим буду имали неке своје бриге и проблеме о којима буду требали да мисле.

Прво треба да нађеш неки смисао у животу. За почетак, две ствари. Неки посао којим ћеш да зарађујеш. Бар у Београду има послова. Друго, да се вратиш на факс, озбиљно (ако немаш друге идеје за будућност). Кад будеш имала те две обавезе, имаћеш пуно смисла у животу, па за остало нећеш имати много времена, посебно не да размишљаш о глупостима. Битно је да не будеш докона. Докон ум је ђавоље игралиште.

Кад се стабилизујеш са нормалним послом и факсом, кретаћеш се међу људима, па ћеш да упознаш одговарајућег дечка.


Ето, све решено.

Може кључ на тему.
 
Za pohvalu je to što si spremna da prihvatiš svoje mane, čak i da o njima javno pričaš. Mali broj ljudi je spreman da prihvati svoje greške i loše životne odluke.
Ka putu prema nekom oporavku, moraš napraviti odlučne korake.

Prvi korak je prihvatanje situacije i shvatanje nemogućnosti nastavka u tom smeru. Ako si to razumela, i ako iskreno želiš da promeniš svoj put - odlično! Prvi i najvažniji korak si napravila.

Za drugi korak je potrebno duboko razmišljanje. Šta je razlog zbog čega si se uopšte uplela u ovu situaciju? Iz tvog teksta, može se videti da je problem novac. Kao i svima nama, veruj mi. Ovo je sad isključivo do tebe. Želiš novac, želiš ga na lakši način. Naravno, tako i treba. Ali moraš shvatiti, za neki finiji život u Srbiji, moraš: 1. biti rođena u bogatoj porodici, 2. postati deo bogate porodice, 3. svojim talentom i teškim, mukotrpnim radom stvoriti neko imućstvo, 4. imati neverovatnu (i nerealnu) količinu sreće, 5. baviti se kriminalom. Jednostavno je potrebno nešto od toga, ako želiš da živiš i da ''imaš sve'' i uživaš. Barem, na taj način koji si ti opisala da želiš. Po mom mišljenju, osoba može uživati u životu, čak i ako samo zarađuje za egzistenciju. Potrebno je samo obuzdati svoje porive i razumeti gde je zapravo istinsko uživanje.

Evo poznajem devojku, 23 godine, živi na Pešteru, od proleća do kasne jeseni spava u kućici malo većoj od one za kera i tamo čuva ovce. Iz svakog razgovora sa njom možeš videti izlive sreće i zadovoljstva. Kupila je pecivo sa vanilom i višnjom. Pričala je danima koliko joj je bilo ukusno. Dobro, to je možda ekstremni primer. Poenta je da je ona srećna. Dok verujem, ti si tužna što ovog meseca nisi otišla na neko putovanje, što nisi ovog vikenda bila u nekom klubu, što danas nisi sela u kafić sa društvom. Možda preterujem. Možda nisi takva. Ali moraš shvatiti koliki novac je potreban za standard života koji želiš. Moraš imati način da stvoriš novac za taj standard života. A sudeći po tvojoj priči, ti ne pripadaš ni u jednoj od gore-navedenih 5 kategorija. Ti želiš novac, brz i lak, i naravno u velikim količinama. Želiš prečice. Baš zato što želiš prečice, ti ulaziš u probleme. Ne može svaka prečica biti dobra.

Sad ja ne znam šta ti zapravo želiš? Da li želiš da promeniš svoj život? Da li si spremna da spustiš svoje standarde? Ako želiš da imaš sva ta navedena životna uživanja, onda ti treba novac. Da li ti treba savet kako da napraviš novac? Iskreno, ne znam kako da ti pomognem po tom pitanju.
Ali znam da, ako spustiš svoja očekivanja i svoje standarde, možeš da pronađeš pošten posao i da nađeš sebi dovoljno novca za uživanje. Za pristojno uživanje.

Treći korak je ''damage control'', suzbijanje loše reputacije. Pre svega, ako nisi javna ličnost, veoma mali broj ljudi je briga za tvoju reputaciju. Ako imaš blizak krug ljudi, kojima smeta tvoja reputacija, a nisu spremni da prihvate tvoje napore za promenom - ti ljudi ti ne trebaju. Pronađi novo društvo, nove ljude. Ako imaš problem sa celokupnom sredinom i okolinom - menjaj to sve. Preseli se u drugi deo grada, drugi grad, čak i drugu državu. Nije neizvodljivo. Ovo je najlakši korak. Čim sabereš samu sebe i oduzmeš psihičke prepreke, shvatićeš da si u kontroli nad svojim životom i da možeš da ideš dalje.
 
Ako nisi narkomanka ili alkoholicarka, nisi nikome nista ukrala ili mu pretila; apsolutno treba da te zabole krac sto te bilo ko drugi osudjuje, za bilo sta ostalo.

Jedino ako glasas za SNS, e onda stvarno treba da te bude sramota.
 
Srbija je zemlja u kojoj prosečan IQ zasigurno nije veći od 87, npr. ovaj forum je lep odraz toga, a situacija u stvarnosti je još i gora. Stoga, nevažno je šta misli čaršija i prosečan NPC koji ima svoje smatranje, i osim ako i ti sama nisi na tom nivou, ne treba mnogo da te interesira.
 
Caos, nova sam na ovom forumu. Imam 23 godine. Otvorila sam temu jer sam htela da se posavetujem sa vama jer mi ocajnicki trebaju saveti.

Nalazim se u dosta teskoj situaciji. Oca nisam upoznala, mamu imam ali nismo bas u najboljim odnosima. Uglavnom sad cu izloziti nesto ako moze bez osuda jer je to poslednje sto mi treba u zivotu.

Ceo zivot sam se mucila, prvo sto nikad nisam imala kao mala, ni za patike ni za ekskurziju ni za izlaske. Vecno mi je samo taj nedostatak novca bio u glavi. Dosla sam u bg da studiram i tu radila neke poslove zbog toga je trpeo faks tj jos uvek studiram ali sam tek druga godina a ni nemam neke zelje za mojim faksom, u svoje mesto se nisam vracala jer mi se nije svidjao mentalitet ljudi a i odatle vucem neke lose uspomene koje me guse. Pritom ni nema nekog kvalitetnog posla tu. Uglavnom, radila sam svasta, customer support, konobarica, cistacica itd poslovi donekle placeni za egzistenciju. I dalje nisam imala za neke imucnine stvari poput putovanja ili izlazaka.

Ja sam u tom svom licnom tripu i agoniji, zelji za novcem usla u webcam modeling. I sve ok, zaradjivala par meseci blokirala pristup srbiji i jos nekim zemljama ali su nekako ti snimci procureli na druge platforme i to je doslo do poznanika, majke i nekih ljudi sa faksa. Uz to su i saznali da sam na onlyfans platformi koju nisam promovisala preko instagrama o drugih drustvenih mreza nego preko webcama samo. Ja sam sad predmet sprdnje i kad se proculo odmah sam prestala time da se bavim ali se to ne zaboravlja. Plus se to toliko prosirilo da momci iz okruzenja sa kojima sam bila prijatelj i sa kojima sam se druzila su krenuli da me gledaju kao seksualni objekat. U jednom trenutku sam u fazonu da nastavim da to radim i krenem bas javno jer je gotovo sad a sa druge strane bih da se operem ali ne znam kako. Nemam prijatelje jer sam od sramote pobegla, u svoje mesto vise ne dolazim, mama ne prica sa mnom. Kako da se izvucem iz ovoga sta da radim pomozite. Imam konstantan strah da me neko dalje ne prepozna, ne komuniciram vise sa prijateljima cak me je i najbolja drugarica nazvala prostitutkom.
Cek cek otvorila si takvo pitanje na ljubav i sex pdf:ljutko:
Nemas prijatelje zato sto si od sramote pobegla.zbog ovoga se javljam najviše.to ti nisu ni bili prijatelji.prijatelji nisu oni koji su sa tobom samo kada je dobro.
Kako da se izvuces?promeni okruženje.u stvari zavrsi fax,ne komuniciraj previse sa okolinom koja zna to i gledaj svoj cilj.cilj je da se bude svoj čovek.ako preteknes taj pakao imas bitno iskustvo vise.
Sta reci ako je istina ono sto si napisala...
 
Не слушај Мецену.

Он је неутралан Ћаци.

Слушај нас, блокадере и студенте.

У Србији је срамота бити Ћаци, а неки видео снимак и сл. пффф...
 

Back
Top