Џорџи
Srebrna tastatura
- Poruka
- 235.929
ja ti rekoh kresni nestoJesam napravio grešku, inače sam golman. Kod kornera sam krenuo uhvatiti loptu, ali sam je ispustio i protivniku bukvalno na noge namestio, epilog je već poznat.....
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
ja ti rekoh kresni nestoJesam napravio grešku, inače sam golman. Kod kornera sam krenuo uhvatiti loptu, ali sam je ispustio i protivniku bukvalno na noge namestio, epilog je već poznat.....
1:0 za protivnika.
A šta radi napad?
ma bre igraj dok igras, kad vise ne mozes stvarno mogao da pratis ispasces spontano i to je to. mozda da predjes u slabiji klub?
a mozda izmisljas, mozda trener misli da si ok, pa golman mora nekad da primi gol!?
mozda nisi ok, ali mozda nisi ni tako strashan kao sto ti se cini?
Ovako, već se duže vreme bavim sportom i imam problem sa samopouzdanjem. Na treningu je sve normalno, napredujem dobro i to mi i trener kaže, ali kad dođem na utakmicu, oduzmem se. Nemam samopouzdanja i osećam se da sam za klasu lošiji od svih na terenu, što je u dosta navrata koštalo moju ekipu. Kako da povećam samopouzdanja i rešim se tog straha i nesigurnosti?
Mislim da samopouzdanje korelira sa "ja sam OK" stavom o sebi, odnosno negacijom istog.
E sad, moguće dve varijante (a time i moguća dva polja delovanja za rad na samopouzdanju) kada osoba ne misli za sebe "ja sam OK", su sledeće:
1. ja nisam OK na nekim poljima zato što se dovoljno ne trudim ili ne radim na tome, a objektivno bih mogao - iz čega sledi da (disciplinovanim) radom na sebi i ostvarenim rezultatima dolazimo do "ja sam OK", usled čega raste i samopouzdanje kao povećano vrednovanje sopstvene ličnosti i zadovoljstvo postignutim
2. ja nisam OK ma šta činio jer jednostavno sam po sebi nisam OK - iz čega sledi da osoba ima problem sa nipodaštavanjem sopstvene ličnosti, osećanjem manje vrednosti ili bezvrednosti nevezano od objektivnih okolnosti, pa je i samopouzdanje na minimali. U ovom slučaju minimalno samopouzdanje je samo loša posledica mnogo kompleksnijeg uzroka.
kresni par ribica
Mlada cigančica bi dosta pomogla !
Ah ne, to je za nas matorce preporuka !![]()
Šta bi tebi pomoglo, hmmm ...
Vežbaj dečko !
Dvaput više nego što vežbaš !
Ako ne pomogne, učetvorostruči !![]()
Ja sam nekada patio sto sam glup. Poceo sam da citam Marksa i Istarhova da to promenim. Bez uspeha.
A onda sam shvatio da je to nepromenljivo, kao zemlja, kao stena. Ne pomaze ni obrazovanje ni razmisljanje.
I onda sam rekao: dobro, glup sam, pa sta? PA STA???
I nastavio da citam i Marksa i Istarhova.
.
Ovako, već se duže vreme bavim sportom i imam problem sa samopouzdanjem. Na treningu je sve normalno, napredujem dobro i to mi i trener kaže, ali kad dođem na utakmicu, oduzmem se. Nemam samopouzdanja i osećam se da sam za klasu lošiji od svih na terenu, što je u dosta navrata koštalo moju ekipu. Kako da povećam samopouzdanja i rešim se tog straha i nesigurnosti?
Vasilij, i sam vidis uzrocno-posledicne veze stvari. Tebi se desilo nesto, sto je u datom trenutku i u odredjenom sistemu vrednosti imalo traumaticno iskustvo po tebe. Ti si u uzrastu kada ti je bitno misljenje vrsnjacke grupe, zelis da se uklopis u deo celine. Sve to je dodatno pojacano pojmom sportskog tima, gde morate da budete jedno i da delite iste osobine. U jednom trenutku tvoj mozak je taj dogadjaj markirao kao nesto izuzetno lose i strasno, nesto sto ne sme nikom da se dogodi a kamoli tebi....Zasto bas tebi, a sto tebe to da snadje? Pa zar je moralo bas tebe, sto nije nekog drugog? Hm, mora da je zato sto tebi nesto fali i sto si inferioran, tj nisi dovoljno dobar.
Ovo sto pisem, ne govorim ja, ovo govori tvoj mozak, tvoje podsvesne misli. Ti si ih samo svestan jer osecas strah kolji polako postaje fobican, a razvija se i socijalna disfunkcionalnost u smislu socijalne anksioznosti - Jao sta ce reci,kako ce me proceniti, da l;i ce mi se rugati, da li cu ispasti u ocima drugih onakav kakav zelim, jao a sta ako neko nema bas lepo pozitivno misljenje o meni ? A sta ako ne ispadnem izuzetno muzevan i stamen kao neki heroj, nego ispadnem kao neki zenski petko? Jao to je strasno.
Moras prvo da shvatis i osvesetis neke stvari kod sebe.
Prvo, desilo se sto se desilo. I sam shvatas da niej uopste zahvalno biti golman....Mozes odbraniti 10 penala, ali ako primis 1 gol i tvoj tim izgubi, nekako ces osecati svu krivicu sveta, dok napadacu koji je promasio 9 stopostotnih sansi i jedva uvaljao 1 jedini gol, masa ima da klice, pogotovo ako je tim golom njegov tim pobedio. NIko nece rece - Ua luzeru promasio si 9 puta. Ne svi ce reci dao si gol, pobedili smo ti si heroj. Tako i za tebe samo u kontrarnom smeru - Retko ko ce reci - Bravo, odbranio je 9 stopostotnih golova, ali eto nije mogao i deseti. Ne, oni ce reci, tih ovaj smotanko golman, primio gol na kraju i izgubise zbog njega, mogao i taj jedan da odbrani, kao za inat primio na kraju.
Posto i sam znas u kakvom odnosu stoje fudbaleri i golmani, idemo dalje. Lepo je to sto si osvestio. Ko prati fudbal, kakva masa? Sta misis da li su to neki racionalni naucni akademici koji hladnokrvno proucavaju rezultate istrazivanja?
Ne.
To je jedna masa koja dolazi da gleda fudbal, velika vecina je i pod uticajem alkohola. Njima je to ventil za sve i svasta u zivotu. racionalni deo njihove licnosti se tada iskljucuje a pali se emotivni.
Moras zato da razumes njihovu potrebu zasto to rade, kako rade i zbog cega rade. Nemoj im zamerati ali ih i nemoj shvatiti ozbiljno. Jer covek koji se rukovodi emocijama nije izrazito racionalan.
Tako i tvoji saigraci. previse je tu emocija. Sve je to nabijeno tenzijom, stresom.
Tako da ako uradis nesto lose, nemoj zamerati sebi i nemoj zamerati drugima - sta god ti rekli nece ti reci racionalno jer ce trenutno biti emocionalno zaslepljeni.
Izabrao si da budes golman. Sa takvim odabirom ti jednostavno moras da se ojacas na tom psihickom nivou ili da propadnes i unistis se psihicki. Trenutno ti si sada krenuo ovim gorim putem.
Dajem ti jedan zadatak. Sedi kuci i zamisljaj najgore moguce situacije koje ti se mogu desiti. Nemoj da mazis sebe, stvarno zamisli najgore a ne tamo neke osrednje. Dok to zamisljas dajem ti sugestiju da pamtis sta se desava u tvom telu tj sa tvojim telom, kakve sporedne misli dobijas u vezi toga, i sta se sve desava. Nesto najgore za golmane je da prime gol kroz noge, pa im onda dodeljuju zensku suknjicu. Zamisli i to. Zamisli da moras u suknji da izadjes na svetskom prvenstvu i da svi samo gledaju u tebe, smeju ti se. Ima li sta gore?
Moras da shvatis, i da krenes od toga da je i najgori moguci scenario sasvim normalna pojava pa da se desi i tebi i nekom drugom. Ako se desi tebi ok je, ako se ne desi - morace nekom drugom, a tom nekom ce morati pa i taj ce sa pravom reci a zasto bas meni? Da li taj covek treba da ima lose misljenje o sebi? Ne. Da li je taj covek los? Ne. Mozda je eto sportista koji nije doprineo nekom rezultatu, ali to ne znaci da je los muskarac, da je los covek, da je los supruznik, da je los otac, da je los stanovnik neke zemlje, ne znaci da je inferioran, ne znaci da je nesposoban, znaci samo ono sto znaci - da se desilo to i to, i nista vise od toga.
Nemoj da se trudis da budes ono sto nisi. Nemoj da idealizujes sebe. Nemoj da mislis da mozes da kontrolises zivot i ono idealnos to zamislis. Ne mozes. Ne moze niko od nas. Nemoj da nastojis da se ostvari ono sto zamislis ili..... Ok, trudi se ti koliko mozes, ali moras da pustis mogucnost da nesto i ne mora biti kako si ti zamislio. I to nije nista lose ako ne bude tako. Niti ces ti biti los. Niti tebi sta fali.
Zamisli negde u nekom paralelnom univerzumu da vladaju skroz drugacija pravila, i da golman treba da pomaze suprotnim igracima kako bi sam sebi dao gol, tj kako bi sto lakse primio gol, a sto manje odbranio..... Zvuci nelogicno za ovakav nas sistem vrednosti ali zamisli.....Pa tada bi ispao heroj utakmice je l tako ? Tada bi imao mnoogo lepo misljenje o sebi, cak bi bio i malo ponosan, gord, i ozaren u licu je l tako? Greska.
Ni tada ne bi bio nista bolji covek kao ni sada. Bio bi samo covek koji je uradio to nesto da po nekim tamo izmisljenim pravilima si uradio nesto sto je bilo potrebno za takav sistem. A ti si i dalje ti, nepromenljiv i isti, sa istim osobinama, objektivno. e sad subjektivno kako sebe bi dozivljavao je stvar o kojoj pricamo.
Da li sada shvatas da objektivno ti nemas racionalnih razloga da imas lose misljenje o sebi? Ti radis veliki posao. Stojis ispred gola. Veliko breme nosis na ledjima. Ja sam se uvek pitao kakvi to ljudi odabiraju da budu golmani, kako im to nije dosadno ili glupo, ili zanimljivo.... Bas upravo zato sto ti se namece da nosis veliko breme, moras da racionalizujes malo svoju odgovornost. Ti si podjednako odgovoran kao i svaki igrac na terenu, pocev od napadaca, ap preko sredine, pa tek preko odbrane, kojoj i sama rec kaze - da brani. A pazi sad, protivnici sve njih predju i dodju do tebe, milion puta i ti milion puta spasis gol i jednom ti se nesto desi i odmah katastrofa....I ti tu zameras sebi, a do tebe uopste ne bi niko ni dosao da su svi ostali lepo radili svoj posao je l da ?
A ovi ostali ne misle da su nesto oni krivi. Tako ne smes ni ti za sebe. Moras na isti nacin kao i oni da racionalizujes to i da iznadjes neke razloge, opravdanja. Budi cak i neiskren, zato psihicki mehanizmi odbrane i sluze coveku - da ne zapadne u stanje u koje ti zapadas.
Moras osvestiti kod sebe i ubediti svoj mozak da se nista katastrofalno i sramotno nije desilo. sve je to za ljude, ti si i dalje realno govoreci iznad mnooogih drugih ljudi.....Koliko smotanih ljudi postoji, primili bi 30 gola da stanu na tvoje mesto i oni pucaju od samopouzdanja a ti jos imas lose misljenej o sebi... Znaci nema potrebe za tim. To je sport, prihvati to kao deo univerzuma, kao deo sudbine, kao deo neceg sto mora da se desi, i bice takvih jos situacija i samo kazi OK idemo dalje, nece me to sputati, greska, greska, mogao sam nisam, nema veze trudicu se dalje ali taj trud da budes bolji ukljucuje i lepo misljenje o sebi, ne mozes postati bolji ako imas lose misljenje o sebi.
Pravi sportisti su oni koji ne sumnjaju u sebe kada svi ostali sumnajju u njih. Upravo toliko jaka vera i borba im na kraju i donese uspeh.