Kako biti u ovde i sada? (Rekapitulacija)

Ustanovio je da, u suštini, rekapitulacija počiva na pravljenju spiska povreda uzrokovanim našim interakcijama. Sledeći korak je da odputujemo nazad u trenutak kada su se događaji desili sa ciljem da povratimo ono što pripada nama i vratimo što pripada drugima.
“Ratnik započinje vraćajući unatrag dan koji je upravo prošao. On rekonstruiše razgovore, tumači mišljenja, pamti lica i imena, traga za nijansama i nagoveštajima, rasčlanjuje sopstvene i tuđe emocionalne reakcije. On ništa ne prepušta slučaju, grabi sećanja dana jedno po jedno i pročišćava ih pomoću disanja.”
“On takođe istražuje sve delove i situacije svog života. Na primer, partneri koje je imao, kuće u kojima je živeo, škole, radna mesta, prijatelje i neprijatelje, sukobe i srećne trenutke i tako dalje. Idealno bi blo da navalimo na zadatak po hronološkom redu od najskorijeg sećanja pa do najdavnijeg kog je moguće prizvati. Ali, na početku, najlakše je to činiti ako sećanje podelimo na oblasti.”


Ovo mi izgleda kao logičan početak odmotavanja klupka, nisam do sad pokušavala prisećanje loših, teških momenata kao vežbu uz disanje, a sad kad čitam ovaj tekst, svakako ću pokušati...
Zanima me ovaj aspekt spajanja fizičkog i energetskog, a i da li ću uspeti da ne analiziram već samo da posmatram - možda je baš zato bitno ovo disanje, jer nekako mislim da će obraćanje pažnje na disanje skrenuti misli sa analiziranja... nije da imam nešto protiv analiziranja već nekad mislim ako se pretera s tim, da je to samo vid odbranbenog mehanizma, koji je koliko dobar toliko i loš ...
 
opisao sam kako radim rekapitulaciju, sažeto:

Ležim i prisećam se događaja iz prošlosti. Krećem sa onim događajima koji su bili jako traumatični za mene, koji su mi oduzeli snagu. Glavu okrećem na desno kad udišem a levo kad izdišem. Mala pauza. Kad udišem ( na desno ) u sebe crpim svu snagu koju sam izgubio u toj interakciji, kad izdišem ( na levo ) vraćam svu snagu koju sam uzeo od drugog učesnika te interakcije. Celu radnju ne obavljam samo razumom, već puštam da me nosi intuicija. Sećanja postaju vrlo živa i posle rekapitulacije se osećam snažnije.

Imao sam pre svesku u koju sam zapisivao sve događaje od današnjeg dana unazad, ka najranijem sećanju. Prvo sam napravio listu najjačih događaja, tako da kažem. Rekapitulacijom tih događaja vraća mi se snaga koju sam nekad izgubio.

Rekapitulaciju najčešće radim u miru i izolaciji, ali može da se radi uvek i svuda.

Čim si u sjećanjima.... NISI prisutan u ovom jednom jedinom vitalnom sada i ovdje. Sjećanja su životi mrtvaca.
Doduše, ništa se ne dešava izvan ovog sada i ovdje, i sjećanja su u sada, ali ako si usmjeren u sjećanja ti u sada i ovdje prizivaš mrtvu prošlost, koja više nije, a ono što ti se nudi (nove namjere duše, živost, radost, samorealizaciju, ispunjenje) odbacuješ, jer u jednom trenu, u vremenskom sada, jedino možeš biti prisutan u jednom odnosu, da l' sa dušom il' sa memorijom. Da bi iskusio vitalnost i potpuni kapacitet svog bitisanja u ovom sada i ovdje moraš da izabereš dušu.
 
A ja preporučujem da svoje komplekse i naviku da se vajkate kako vas život uvek gazio-luzerski stav, rešite
kod psihoterapeuta koji radi ono što vam Zoro objasnio;dubinsku psihoanalizu s regresivnim poniranjem u podsvest,
"vađenjem" potisnutih sadržaja iz podsvesti u svest,pri čemu dolazi do katarze i transfera itd...
Naravno,ovaj postupak je patentirao Sigmund Frojd i zahvaljujući kom je stekao svetsku slavu.
Sami ćete malo kerec uspeti da sve potisnuto izvučete iz podsvesti...Naročito ako vam je IQ ispod ,recimo,120 :lol:
Već sa 150 možete i sami,a sa 170 možete kreirati svoju psihu ispočetka...:hahaha:

- - - - - - - - - -

Msm...Onih famoznih 200 nema ni Šešelj-da ima ne bi toliko **** već bi uradio nešto mudro...
Ovako,sa 120 (najrealnijih!) uradio je mudo od labudo (zbog rime se igra njime...:manikir:)
 
A ja preporučujem da svoje komplekse i naviku da se vajkate kako vas život uvek gazio-luzerski stav, rešite
kod psihoterapeuta koji radi ono što vam Zoro objasnio;dubinsku psihoanalizu s regresivnim poniranjem u podsvest,
"vađenjem" potisnutih sadržaja iz podsvesti u svest,pri čemu dolazi do katarze i transfera itd..

Ne radi se ovde o luzerskom stavu ili vajkanju, već o tome da svako ima potisnutih emocija koje mu mogu značajno oblikovati život 'ovde i sad' ...
Inače čak i vrhunski psihoterapeut je samo navigator, čovek sve sam uradi, uvek sam, ne može se iz nekog izvući ono čega nema ili ono što i sam neda...
A za koju metodu se odluči neko, stvar je ličnog izbora ili uverenja šta će mu biti od pomoći, i to je samo tehničko pitanje... ono što je suština je rad na sebi, na svom boljitku i meni je jednako važno biti svestan sebe, spoznati sebe kao i biti svestan svih drugih i svog okruženja...
 
Ne radi se ovde o luzerskom stavu ili vajkanju, već o tome da svako ima potisnutih emocija koje mu mogu značajno oblikovati život 'ovde i sad' ...
Inače čak i vrhunski psihoterapeut je samo navigator, čovek sve sam uradi, uvek sam, ne može se iz nekog izvući ono čega nema ili ono što i sam neda...
A za koju metodu se odluči neko, stvar je ličnog izbora ili uverenja šta će mu biti od pomoći, i to je samo tehničko pitanje... ono što je suština je rad na sebi, na svom boljitku i meni je jednako važno biti svestan sebe, spoznati sebe kao i biti svestan svih drugih i svog okruženja...

Nije ljakse pokušao nekome da pomogne,
već da pokaže kako je upućen u regresiju ... ;)
 
Rekapitulacija je bekstvo od ovde i sada, uz ogroman i beskoristan gubitak
vremena i energije.
Celokupno iskustvo, obojeno svim mogućim emocijama, pa i onim najgadnijim,
služi kao pouka i uputstvo za ponašanje ovde i sada i ubuduće.

I višegodišnja dubinska psihoanaliza samo je prekopavanje po starudiji i
preživanje starih frustracija, isto tako je gubitak vremena i energije.
Treba ih prosto ispljunuti, iskakiti i nastaviti dalje u susret novom bolu i strahu,
i biti spreman na sve.
Naučiti primati udarce.
Život nema milosti.

Pa šta? :)
 
Poslednja izmena:
tražio sam da se ova tema zatvori zbog ovog:

Near dawn, the assistants made an enormous spiral with embers from the fire. Don Melchor came to me and told me i should look at the spiral until Xolostoc (the devil) revealed himself to me.

Malo niže, pomoćnici su načinili ogromnu spiralu od žara iz vatre. Don Melhor mi je prišao i rekao da treba da gledam u spiralu dok mi se ne prikaže Ksolostok (Xolostoc).

...

Rekapitulaciju sam radio, ali posle ovog „sitnog propusta“ koji sam video u prevodu knjige "Susreti sa Nagualom", Armanda Toresa, pitam se da li bi ikad više trebalo to da radim.

...

a zbog ovog sam tražio da se tema ponovo otvori, objašnjenje koje me je smirilo:

“I thought you were devil worshipers of
some sort, masquerading as Christians.”
Don Melchor laughed a great deal and said they’d put on that particular show to
help me break loose of my moorings and that they’d based it on my morbid and
ritualistic personality.
“You’ll see,” he said. “Your initiation ritual had much more depth to it than you
can remember at this moment. That night we used your fear to propel you into dreaming,
and it worked!
In the ritual, I told you to find Xolostoc. I was sure you wouldn’t even know the
meaning of that word but that you’d intuit it. The important thing was the shock it gave
to your body, and that went very well; we achieved our goal.”
“What do you mean by that?” I asked.
“We were looking to put you in the state of total awareness and there is nothing
better than fear to achieve this. Once the ritual acts and the power plants had opened you
up you were ready to enter into the other world, but you needed one final push. That was
when I told you to look at the fire, remember?”
I was able to recall the scene vaguely, as if it had been part of a dream.
“That kind of rite serves to open the apprentice. The use of power plants, more
than fear and the anticipation caused by the ceremony, produces the movement of the
assemblage point; it takes one to the magic world directly, without the need for
preliminary steps.”

The Secret of the Plumed Serpent
Further Conversations with Carlos Castaneda
Armando Torres
 
Sve dok nista ne preduzimas ostajes u ovde i sada.
Ali to je, uce nas, nepodnosljivo i neprihvatljivo. Sve nase aktivnosti su usmerene ka eskapizmu od "ovde i sada".
Trosimo sebe uceci da zivimo svoj san,
umesto da se prepustimo i zivimo svoj zivot.
Govore nam da treba da se probudimo da bismo ostvarili san. Stvar je upravo obrnuta. Spavac ostvaruje san, a budan ostvaruje zivot.
Kao sto je san precenjen, zivot je duboko potcenjen. Kada nazremo kraj horizonta percepcija se menja.
 
“Kada najviši čovek čuje o Taou
on marljivo vežba.
Kada osrednji čovek čuje o Taou
on malo vežba.
Kada najniži čovek čuje o Taou
on se glasno smeje.

Ako se takav ne bi smejao,
Tao ne bi bio Tao.“

Lao Ce


:bye:

Da trazim to sto ti trazis isao bih ovim putem, ali unazad do samih pocetaka uzdizanja duha.
tamo negde gde se praktikovalo jedinstvo duhovnosti ili ga zovi kako hoces.
 
Svako od nas na svom putu traganja za dubljim smislom života { i za rasterećenijim načinom življenja, ne životom bez problema već za životom sa rešenjima i izlazima iz mučnih situacija sa kreativnim, radnim i aktivnim načinom življenja i sa radosnim pristupom i osećajem ispunjenosti i životne razigranosti čak i onda kada je dan bio težak a umor savladava naše telo,} nailazio je na mnoge knjige koje imaju po neko zrno istine ili nazovi istine.
Visoko produhovljen način življenja kojeg zovemo 'sada i ovde' ne dolazi čitanjem knjiga a naročito ne onih poput ovde navođenih autora koji su pisali a da nisu ni znali tačno o čemu su pisali. Čak ni psihoanalitičari nemaju otvorena vrata znanja do same srži života koja je potrebna pojedincima koji bi da se pročiste od tereta prošlosti i strahova od budućnosti.
Nije to posao koji može dati rezultate na osnovu pisanja koja su od već (pre)minulih autora ma kako bliske ili ma kako daleke prošlosti...
Umeće življenje 'sada i ovde' zahteva čist um i čistu podsvest koja nije ništa drugo do li magacin minulih preživljenih iskustava koja nisu odrađena u skladu sa jednim osnovnim i najvišim Zakonom Same Suštine Života - Zakonom Ljubavi. Upravo je to i razlog da nas takva iskustva opterećuju i ne daju nam mira od prošlosti koja može biti iz ovog života, ali, mnogo verovatnije je da je donešena iz ranijih života.
Zato pitanje stoji; Ko može najbolje znati da nam pomogne da zavirimo u tu prošlost i shvatimo osnovni uzrok ili osnovni događaj koji je ostavio uznemirujuću posledicu koja nas nagriza i opterećuje? Taj neko nije um a nisu ni emocije. Nije ni mnogi Jungovi niti Frojdovi a ni Kastanede niti mnogi drugi poput njih. Taj neko je uvek uz samu osobu samo ako će osoba postati svesna toga...
Budući da svojim umom ne možemo korigovati taj isti um, pročistiti ga, to znači da nam treba neko čija svest je daleko iznad i daleko znajuća ili sveznajuća. Podsetimo se, um nema svest - on je samo magacinsko skladište sa automatskim funkcionisanjem - softverom kojeg smo sami na nesvesnoj osnovi sačinili a da sada i ne znamo kako da ga reprogramiramo.
Budući da smo Mi duhovno Biće/Duša to znači da nama treba duhovna metoda a ne psihičke metode koje pripadaju nižim svetovima kreacvije.
Vidovnjaci, zvezdočitači, skupljači perja iz Indije i mnogi samonikli i pronikli znalci ovde nemaju šta ponuditi. Pa ipak, put i način postoji koji sasvim sigurno svakog iskrenog tragaoca za životnom istinom već dodiruje i budi iz vekovnog dremeža.
Istina je mnogo jednostavnija i prizemnija i mnogo bliža nego što je sve drugo ovoga i bilo kog drugog sveta. Upravo zbog te jednostavnosti i prizemnosti izgleda neshvatljivo i ostaje nezapaženo.
...........................................
Da bi se živelo sada i ovde potrebno je biti spreman da se život prihvati odgovorno i da se prihvata odgovornost za svaku svoju misao, reč i delo. Da bi se do toga došlo neophodno je polako odraditi sve ono iz prošlosti što nije u skladu sa Zakonom Ljubavi a to znači odraditi svu svoju zaostalu karmu iz ma kako bliske ili daleke prošlosti. Ukoliko ne dovedemo svoj podsvesni deo uma do originalno čistog stanja kao na početku naših inkarnacija prošlost nas neće ostaviti na miru.
Sa druge strane, neophodno je raditi na ekspanziji svoje svesti da polako raspoznajemo Sebe kao pravo večito i besmrtno Biće/Dušu kako bi ta spoznaja u nas unela samopouzdanje i rasteretila nas strahova od bilo koje neizvesnosti o budućnosti. Strah nestaje iz naše ekspandirane svesti jer tada znamo da smo ovde upravo zato da naučimo živeti u skladu sa Zakonom Ljubavi i da naučimo živeti od svog rada kao i da naučimo da će ovaj svet, kao i svaki drugi omogućiti da ostvarimo svaku našu istinitu potrebu za egzistencijom. Takođe, dotle shvatimo da se nama ništa neće dogoditi ako ga na jedan ili drugi način nismo uzrokovali...
Tek tada, makar i sa potpuno praznim novčanikom imaćemo sigurnost i pouzdanje da dočekamo naredni dan života i bez straha moći ćemo mirno otići na počinak i odmoriti tu noć bez da nas rastrže besana noć mnogi mstrahovima za budućnost.
Kada sve to ostvarimo i dosegnemo stanje Samo-Realizacije mi imamo uslove da živimo Sada i Ovde, ili, drugačije rečeno, da živimo u Duhu. A da bismo naučili da živimo u Duhu neophodno je da dozvolimo da nas baš Taj Duh vodi i podučava jer niko i ništa drugo ili drugi neće moći da to čini i učini za nas. Svakako taj Duh uvek ima svoja Živa Učenja u ovom svetu koja istura preko onog pojedinca koji je dosegao najviše stanje svesti, tzv. Bog-Svest.
Svakako, sve je to stvar pojedinca da li je uistinu potpuno iskren prema sebi i stvarni kndidat za spoznajom Sebe i samog Života ili samo želi pobeći od rogobatne svakodnevice.
Podsetimo se da ovde nismo zbog idila i politike već da dosegnemo visoka stanja svesti i ljubavi. Bez negovanja ljubavi u sebi prema sebi i bez ljubavi u sebi prema drugima oko sebe niko od nas nema nikakve šanse za dubokim razumevanjem života a to ujedno znači da nema ni življenja sada i ovde.
Još niko nije prevario život pa nećemo moći ni mi, trenutna generacija prašinara na ovoj planeti.
Jedna naizgled obična i beznačajna bajka nosi više istine nego tone modernih knjiga mističnih ili filozofskih pisanja. Ta bajka je o Aladinu i čarobnoj lampi.
Stavite čarobnu lampu u predeli svog čela (što je Duhovno ili Treće Oko) i aktivirate tu Lampu, da vam veliku i moćni Duh ispuni svaku pa i onu najveću želju. Taj duh iz lampe je ustvari svemoćni, sveznajući i sveprisutni Sveti Duh koji će praktikanta voditi i dovesti do najvećeg bogatstva - do svetova koji su 'nesaznajni' a akoji su puni pravog bogatstva i dragulja. To su svetovi čiste svesti i ljubavi, mudrosti i duhovne slobode.
To je ono što traže filozofi pogrešnim metodama i to je ono što svako živo biće na ovoj planeti nesvesno priželjkuje i traži. To je ono što je u srcu svakog od nas.
Traženjem ljubavi žene ili muškarca mi tražimo tu najvišu Božansku ljubav. Traženjem bogatstva ovoga sveta mi nesvesno tražimo to pravo unutarnje bogatstvo...
Kako protrljati tu čarobnu lampu (Duhovno Oko) da bi moćni Duh radio za nas?
E to ostaje da otkriju oni koji stvarno to i žele. Reći drugima oni će to omalovažavati i po tome pljuvati.
 
Svako od nas na svom putu traganja za dubljim smislom života { i za rasterećenijim načinom življenja, ne životom bez problema već za životom sa rešenjima i izlazima iz mučnih situacija...
Kako protrljati tu čarobnu lampu (Duhovno Oko) da bi moćni Duh radio za nas?
E to ostaje da otkriju oni koji stvarno to i žele..
Neću dubinu -hoću lepotu...U dubini se podaviše...:sad2:;)
 

Back
Top