jetzaa
Zainteresovan član
- Poruka
- 367
Ustanovio je da, u suštini, rekapitulacija počiva na pravljenju spiska povreda uzrokovanim našim interakcijama. Sledeći korak je da odputujemo nazad u trenutak kada su se događaji desili sa ciljem da povratimo ono što pripada nama i vratimo što pripada drugima.
“Ratnik započinje vraćajući unatrag dan koji je upravo prošao. On rekonstruiše razgovore, tumači mišljenja, pamti lica i imena, traga za nijansama i nagoveštajima, rasčlanjuje sopstvene i tuđe emocionalne reakcije. On ništa ne prepušta slučaju, grabi sećanja dana jedno po jedno i pročišćava ih pomoću disanja.”
“On takođe istražuje sve delove i situacije svog života. Na primer, partneri koje je imao, kuće u kojima je živeo, škole, radna mesta, prijatelje i neprijatelje, sukobe i srećne trenutke i tako dalje. Idealno bi blo da navalimo na zadatak po hronološkom redu od najskorijeg sećanja pa do najdavnijeg kog je moguće prizvati. Ali, na početku, najlakše je to činiti ako sećanje podelimo na oblasti.”
Ovo mi izgleda kao logičan početak odmotavanja klupka, nisam do sad pokušavala prisećanje loših, teških momenata kao vežbu uz disanje, a sad kad čitam ovaj tekst, svakako ću pokušati...
Zanima me ovaj aspekt spajanja fizičkog i energetskog, a i da li ću uspeti da ne analiziram već samo da posmatram - možda je baš zato bitno ovo disanje, jer nekako mislim da će obraćanje pažnje na disanje skrenuti misli sa analiziranja... nije da imam nešto protiv analiziranja već nekad mislim ako se pretera s tim, da je to samo vid odbranbenog mehanizma, koji je koliko dobar toliko i loš ...


)


