Kako bi danas govorili stari Dubrovčani ?

smrkavac:
Zanima bi li rekli kemija ili hemija , informiranje ili informisanje , sportas ili sportista , cevapnica ili cevapdzinica , baniran ili banovan ?
Kliknite za proširenje...

Oni govore, vrlo jasno. Odi pa ih pitaj i s njima razgovaraj.
Potomci tih obitelji i ljudi koji su ostali živjeti. Većina je, naravno, izumrla., no
ljudi kao Luko Paljetak i sl. imaju predke u tom području više stoljeća.


Pitanje je smislenije ako se postavi: kako je dubrovački regionalni književni jezik
integriran u njeki sada priznati jezik ? Jednostavno- integriran je u hrvatski, napose
u visokom stilu pjesništva (primjer prepjeva "Luzitanaca" od Mirka Tomasovića:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Kul...ype/ArticleView/articleId/101661/Default.aspx ).
(čovjek je, usput, za prepjev Tassa dobio nagradu od Talijana:
http://www.matica.hr/vijenac/433/Prevoditeljski pohod/
http://goo.gl/rZpaEt
‎


http://www.matica.hr/knjige/1033

http://www.matica.hr/media/uploads/knjige/978-953-150-996-1/camoes-kako_sam_prepjevao_luzitance.pdf (načela prijevoda)

http://www.matica.hr/media/uploads/knjige/978-953-150-996-1/camoes-luzitanci_pjevanje_peto.pdf (primjer prijevoda)
 
Poslednja izmena:
Urvan Hroboatos:
Oni govore, vrlo jasno. Odi pa ih pitaj i s njima razgovaraj.
Potomci tih obitelji i ljudi koji su ostali živjeti. Većina je, naravno, izumrla., no
ljudi kao Luko Paljetak i sl. imaju predke u tom području više stoljeća.


Pitanje je smislenije ako se postavi: kako je dubrovački regionalni književni jezik
integriran u njeki sada priznati jezik ? Jednostavno- integriran je u hrvatski, napose
u visokom stilu pjesništva (primjer prepjeva "Luzitanaca" od Mirka Tomasovića:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Kul...ype/ArticleView/articleId/101661/Default.aspx ).
(čovjek je, usput, za prepjev Tassa dobio nagradu od Talijana:
http://www.matica.hr/vijenac/433/Prevoditeljski pohod/
http://goo.gl/rZpaEt
‎


http://www.matica.hr/knjige/1033

http://www.matica.hr/media/uploads/knjige/978-953-150-996-1/camoes-kako_sam_prepjevao_luzitance.pdf (načela prijevoda)

http://www.matica.hr/media/uploads/knjige/978-953-150-996-1/camoes-luzitanci_pjevanje_peto.pdf (primjer prijevoda)
Kliknite za proširenje...

http://www.matica.hr/knjige/1033Kao primjer takve uspješne simbioze talijanske i hrvatske jezične i pjesničke tradicije za ovu se prigodu mogu izdvojiti 14. i 15. oktava XVI. pjevanja, koje dobro ilustriraju lirizam Tassova epa i njegovo karakteristično manirističko-barokno ozračje. Riječ je o vještoj stilsko-retoričkoj obradi antičkoga motiva ruže, osobito popularna u onodobnoj europskoj književnosti:

Pjevaše: „Gledaj ružu, gdje ozdňla,
kroz zčlen pupa, djevičanski skromno,
napol je skrita, otvorena pňla,

što manje vidna, lijepo i pitomno
više se kaže, širi prsa gola,
a kada vehne i malakše lomno,
od mnoštva više željkovana nije
od ljubovnikâ i dekli kô prije.



Otkud kajkavska dekla u dubrovačkoj stilizaciji? Treš. :kafa:
 
Mrkalj:
http://www.matica.hr/knjige/1033Kao primjer takve uspješne simbioze talijanske i hrvatske jezične i pjesničke tradicije za ovu se prigodu mogu izdvojiti 14. i 15. oktava XVI. pjevanja, koje dobro ilustriraju lirizam Tassova epa i njegovo karakteristično manirističko-barokno ozračje. Riječ je o vještoj stilsko-retoričkoj obradi antičkoga motiva ruže, osobito popularna u onodobnoj europskoj književnosti:

Pjevaše: „Gledaj ružu, gdje ozdňla,
kroz zčlen pupa, djevičanski skromno,
napol je skrita, otvorena pňla,

što manje vidna, lijepo i pitomno
više se kaže, širi prsa gola,
a kada vehne i malakše lomno,
od mnoštva više željkovana nije
od ljubovnikâ i dekli kô prije.




Otkud kajkavska dekla u dubrovačkoj stilizaciji? Treš. :kafa:
Kliknite za proširenje...

Imate praf štovani gospon Mrkalj, pardon (Črni)! ;) Jambrek je pomješal kajkavštinu i slovenštinu, kaj ne? :zskace:
 
ravana:
Nadopuna . Srbin iz hrvatske je hrvacanin . Posebna podvrsta precana . To su oni sto sada putuju eu bez viza .
Kliknite za proširenje...

Da sam mod ovde ( ali na ovom topiku, PDF-u, nema moderisanja) ja bih Ravana tebi zabranila da se ikada javnes
barem na ovom PDF-u. Te gluposti i nebuloze kojima nas ti bombardusjes ( ali prilicno cesto) pas sa maslom ne bi
pojeo, ali te niko ne kaznjava pa cemo izgleda morati da podnosimo jos mesecima, mozda i godinama.

Obraza, casti i cesti nemas jer da imas ne bi kontinimirao svaki topik na Krsti.
 
Mrkalj:
http://www.matica.hr/knjige/1033Kao primjer takve uspješne simbioze talijanske i hrvatske jezične i pjesničke tradicije za ovu se prigodu mogu izdvojiti 14. i 15. oktava XVI. pjevanja, koje dobro ilustriraju lirizam Tassova epa i njegovo karakteristično manirističko-barokno ozračje. Riječ je o vještoj stilsko-retoričkoj obradi antičkoga motiva ruže, osobito popularna u onodobnoj europskoj književnosti:

Pjevaše: „Gledaj ružu, gdje ozdňla,
kroz zčlen pupa, djevičanski skromno,
napol je skrita, otvorena pňla,

što manje vidna, lijepo i pitomno
više se kaže, širi prsa gola,
a kada vehne i malakše lomno,
od mnoštva više željkovana nije
od ljubovnikâ i dekli kô prije.



Otkud kajkavska dekla u dubrovačkoj stilizaciji? Treš. :kafa:
Kliknite za proširenje...

U jeziku južnohrvatske književnosti, od Splita do Dubrovnika, nalazi
se ponešto kajkavizama u 16. i 17. st., a i kasnije. N.pr. u Marulićevoj "Juditi" ima
ih stanovit broj (v. Rječnik Marulićeve "Judite"- vekši, lehko,...), a u samom jeziku dubrovačke
regionalne književnosti nalaze se stilski kajkvizmi (ili čakavsko-kajakvski izrazi)
u njekoj mjeri (n.pr. dekla u obliku dekla i dikla, a diklica vrlo često. Refleks jata
počesto nije važan, jer se jekavska riječ "cjelov" skoro isključivo piše ekavski, "celov".

To je proučavano i u dostupnim vjerskim tekstovima, a nekmoli u umjetničkoj književnosti.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=34670
 
Urvan Hroboatos:
U jeziku južnohrvatske književnosti, od Splita do Dubrovnika, nalazi
se ponešto kajkavizama u 16. i 17. st., a i kasnije. N.pr. u Marulićevoj "Juditi" ima
ih stanovit broj (v. Rječnik Marulićeve "Judite"- vekši, lehko,...), a u samom jeziku dubrovačke
regionalne književnosti nalaze se stilski kajkvizmi (ili čakavsko-kajakvski izrazi)
u njekoj mjeri (n.pr. dekla u obliku dekla i dikla, a diklica vrlo često. Refleks jata
počesto nije važan, jer se jekavska riječ "cjelov" skoro isključivo piše ekavski, "celov".

To je proučavano i u dostupnim vjerskim tekstovima, a nekmoli u umjetničkoj književnosti.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=34670
Kliknite za proširenje...

Ovde si se unekoliko potrudio. Uvažavam odgovor, premda kajkavizama kod pravih dubrovačkih književnika naprosto nema.
 
Mrkalj:
Ovde si se unekoliko potrudio. Uvažavam odgovor, premda kajkavizama kod pravih dubrovačkih književnika naprosto nema.
Kliknite za proširenje...

Opet si ti slabo išta shvatio.

Tomasović nije nikakva replika dubr. štokavštoine, jer bi to bilo osiromašenje
hrv. pjesničkoga jezika. Stoga izrijekom kaže da piše standardnim jezikom uz patinu dubrovačke
(i bosanske štokavštine, čakavštine iz drugih stilizacija, te kajkavštine).

I u takvom pjesničkom jeziku nema mjesta za raguzeizme natovarene talijanizmina,
jer se ne radi od preslisci, nego kreativnomu činu. To se vidi iz vrhunskih pjesničkih
(jer Dubrovčani su slabi prozaisti), napose u višim stilovima, ostvaraja poput Marasova prijevoda
Michelangela Tomasovićeva Camoensa ili Marasova Miltona.

Dubrovački je jezik bio preprimitivan za takve vrhunce.

Maras- Milton:
http://www.matica.hr/vijenac/397/Pohrvaćivanje Johna Miltona/

Svjetlosti sveta, izdanče prvorođeni Neba,

zdravo! Il smijem li nepokuđen te zvati Vječnom

Suvječnom zrakom? Budući da Bog je svjetlost,

i nikada ne prebivaše doli u nepristupljenom

svjetlu od iskona, u tebi onda prebivaše,

o svijetli tiječe svijetle nestvorene biti!

Il čuješ radije da čisti eterski si potok,

tko bi mu izvor znao? Prije sunca,

prije Nebesa ti si bila, i na glas od Boga

nekakvim kao plaštom, zaogrnula si svijet

koji se dizao iz mračnih i dubokih voda,

osvojen od praznine i od bezoblična beskraja!
Kliknite za proširenje...

Tomasović- Camoens
http://www.matica.hr/knjige/1033/
12.
U zaljev stigli, jer spram nebosklona
od Juga sveđer pramce upravljali,
nas iza osta Sierra Leona,
s rtom kôm ime Das Palmas smo dali,
prošavši rijeku na žala smo ona
već otkrivena, došli, gdje se vali
krše, na Otok; po svecu se zove,
kî ticao je rane Isusove.

13.

Kraljevstvo Konga ponajveće tu je,
od nas što jurve primi vjeru Krista,
Zair ga svježom vodom opskrbljuje,
od Starih neznan, rijeka duga, čista;
udaljismo se od zviježđa Kalista,
o kojemu se puno više čuje,
prešavši crtu, gdje zrak žeže vreli,
na dvije čêsti svijet kâ ovaj dijeli.
Kliknite za proširenje...
 
Bad_Wolf:
A kako se zove hrvat iz Hrvatske?
Kliknite za proširenje...

Do 16. veka, kad je Držić pisao "Dunda Maroja", tak'og nije bilo.
Jedini pomen , u mnoštvuuu likova, jeste prezime Gulisava, koji je stigao iz Bavarske -jedino ako treba Augsburg da tumačimo kao povijesnu Crvatsku?z:mrgreen:

Čak ni vrsni znanastvenici Gulisava ne mogu ugurati na korpus eventualno postojećeg bar jednog Hrvat u Dubrovniku 16. veka.Sam Držić opisuje ga kao stranca, koji jedva govori srpski (dubrovački) ali latinštinom i talijanskim vlada.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=53962

he19.png


wmg.bmp


d6bb.png



Ili da se podsetimo Kotoranina Mara Dragovića koji piše Bartolu Kašiću i razlike vaši-naši :

Kada s' navijestio u pjesnijeh glas tvoj,
Naši Dalmatini, i vaš rod hrvatski,
Držat će i čini pjevanja glas rajski.
Od našega mora do mora ledena
živit od govora dika će plemena.
 
Poslednja izmena:
Srebrena:
Ili da se podsetimo Kotoranina Mara Dragovića koji piše Bartolu Kašiću i razlike vaši-naši :

Kada s' navijestio u pjesnijeh glas tvoj,
Naši Dalmatini, i vaš rod hrvatski,
Držat će i čini pjevanja glas rajski.
Od našega mora do mora ledena
živit od govora dika će plemena.
Kliknite za proširenje...

Osim besmislenih "tumačenja" Držića (koji , usput, Srbe ne spominje ni u kom surječju),
mehanički se ponavljaju patvorine: Dragović piće Kašiću vas, (čakavski i stari štokavski), a ne vaš
(što je pogrješno napisao i John Fine u svojoj knjizi slabe vrijednosti o etničnosti
u doba renesanse i baroka).

Dakle, obična ptavorina, što se može vidjeti i iz vrela koje Fine koristi:
to je Rad JAZU Marijana Stojkovića iz 1919., br. 220.

U pdf-u je dostupan na http://dizbi.hazu.hr/?msehttp://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=60419arch=Marijan+Stojković , str. 170-263

U laži su, doista, kratke noge.
 
Urvan Hroboatos:
Osim besmislenih "tumačenja" Držića (koji , usput, Srbe ne spominje ni u kom surječju),
Kliknite za proširenje...

Sva imena likova,osim Gulisava, mora biti da su švedskaz:shock:?
Srebrena:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=53962
Kliknite za proširenje...

mehanički se ponavljaju patvorine: Dragović piće Kašiću vas, (čakavski i stari štokavski), a ne vaš (što je pogrješno napisao i John Fine u svojoj knjizi slabe vrijednosti o etničnosti
u doba renesanse i baroka).
Kliknite za proširenje...
Spor bio rešio originalni prikaz kako je u Rimu pisano slovinsko slovo š, u prezimenu Bartola Bogdančića-Kašića, u naš i vaš .
90-0004.jpg

Ritval Rimski istomaccen slovinski po Bartolomeu Kaſsichiu Popu Bogoslovçu od Druxbæ Yeſuſovae Penitençiru Apoſtolskomu
011380.jpg


Očigledno je da Bogdančić-Kašić razlikuje Hrvata od Dalmatinca, kao i od Bosanaca, Dubrovčanina i Srba, iako svi oni razumiju slovinski jezik, kao i Krštjani, Rašani, Srbi poluverci i muslimani.(kraj prvog i kraj trećeg odeljka)
90-0008.jpg


Dakle, obična ptavorina, što se može vidjeti i iz vrela koje Fine koristi:
to je Rad JAZU Marijana Stojkovića iz 1919., br. 220.

U pdf-u je dostupan na http://dizbi.hazu.hr/?msehttp://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=60419arch=Marijan+Stojković , str. 170-263
Kliknite za proširenje...
Neupotrebljiv je link, sorry.
 
Poslednja izmena:
Da idemo redom.

1. Rad JAZU je dostupan na http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107
Na njemu se, idui po radovima, može doći do glavnestudije:
Marijan Stojković: Bartuo Kašić Pažanin, Rad JAZU, 220, 1919., 170-263.

2. na str. 220 nalazi se posveta Mare Dragovića, kotorskoga vlastelina

3. američki povjesničar John Fine, u svom djelu "When Ethnicity Did not matter", krivotvorio je, ili
pogrješno- u najmanju ruku, čudna pogrjaška- Dragovićeve riječi, navodeći rečeni Stojkovićev rad.
Ovo je Fineova krivotvorina ili promašaj:
2lkb.jpg


4. nu, pravi tekst na str. 220. Stojkovića je ovaj (vas, a ne vaš):

zesn.jpg


Stvari su posve jasne.
 
Urvan Hroboatos:
Da idemo redom.
3. američki povjesničar John Fine, u svom djelu "When Ethnicity Did not matter", krivotvorio je, ili
pogrješno- u najmanju ruku, čudna pogrjaška- Dragovićeve riječi, navodeći rečeni Stojkovićev rad.
Ovo je Fineova krivotvorina ili promašaj:
Pogledajte prilog 317514
4. nu, pravi tekst na str. 220. Stojkovića je ovaj (vas, a ne vaš):

Pogledajte prilog 317517

Stvari su posve jasne.
Kliknite za proširenje...

Мешаш жабе и бабе. Морамо испочетка.

Srebrena:
Spor bio rešio originalni prikaz kako je u Rimu pisano slovinsko slovo š, u prezimenu Bartola Bogdančića-Kašića, u naš i vaš .
Ritval Rimski istomaccen slovinski po Bartolomeu Kaſsichiu Popu Bogoslovçu od Druxbæ Yeſuſovae Penitençiru Apoſtolskomu
.
Kliknite za proširenje...

Оригинални приказ је оригинални приказ посветне песме коју је Кашић унео у Пиесни духовне, штампане у Риму 1617. Ако имаш доказ да су у Риму писали ш као Š, a с као S, као у Стојковићевом примеру, биће у реду.Макар приказ фрагментарног преписа Кашића који се чува у библиотеци Мале браће у Дубровнику (Varia variorum III, p. 258). Зато сам дала упоредне слике Ритуала римског, да се види како је у Риму могло да се штампа (и то 1640, касније од Пиесни) Наш а како Ваш, којим словима.Немој само да ми кажеш да су римске штампарије 1617 имале Вукову графему за глас Ш, а 1640 нису имале.То би била прекогниција три икс ЕЛ пар екселанс:zelenko2:

За сада смо сложни да је Џон Фајн (John Fine,"When Ethnicity Did not matter) заиста фалсификатор . Превео је везник и (наш и ваш) као од (оф).. па је смисао разлика црно и бело превео као црно од белог
,Урване, у Стојковићевом примеру јасно је Ш,Ж и Ч (Š.Č,Ž ) - kako je to moguće 1617 ?

Због оваквих смутљавина схватам зашто је био у паници Љубомир Мицић кад је писао : "пред нама је најтежи случај политичког лудила двадесетог века: хрвацко питање! ".
 
Poslednja izmena:
Srebrena:
Мешаш жабе и бабе. Морамо испочетка.



Оригинални приказ је оригинални приказ посветне песме коју је Кашић унео у Пиесни духовне, штампане у Риму 1617. Ако имаш доказ да су у Риму писали ш као Š, a с као S, као у Стојковићевом примеру, биће у реду.Макар приказ фрагментарног преписа Кашића који се чува у библиотеци Мале браће у Дубровнику (Varia variorum III, p. 258). Зато сам дала упоредне слике Ритуала римског, да се види како је у Риму могло да се штампа (и то 1640, касније од Пиесни) Наш а како Ваш, којим словима.Немој само да ми кажеш да су римске штампарије 1617 имале Вукову графему за глас Ш, а 1640 нису имале.То би била прекогниција три икс ЕЛ пар екселанс:zelenko2:

За сада смо сложни да је Џон Фајн (John Fine,"When Ethnicity Did not matter) заиста фалсификатор . Превео је везник и (наш и ваш) као од (оф).. па је смисао разлика црно и бело превео као црно од белог
,Урване, у Стојковићевом примеру јасно је Ш,Ж и Ч (Š.Č,Ž ) - kako je to moguće 1617 ?

Због оваквих смутљавина схватам зашто је био у паници Љубомир Мицић кад је писао : "пред нама је најтежи случај политичког лудила двадесетог века: хрвацко питање! ".
Kliknite za proširenje...


Ovo je absurdno. Nitko nije dovodio u pitanje čakavski "vas" u Dragovićevoj
posveti- sve do Fineova pogrješnoga upisa. Ta je posveta obrađena i u
klasičnom tekstu povijesne filologije, Katičićevoj studiji "Slověnski i hrvatski
kao zamjenjivi ....." iz 1980-ih., http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/jezik2.html

Sama ideja da bi "vaš" stajao mjesto "vas" potječe tek
iz spekulantskih natezanja tipa Finea, a nitko ju nije
"lansirao" prije- a bilo je vremena, jer Stojkovićev je rad
objavljan 1919., a Kašić pak obrađivan u djelima
od samoga početka.

U konačnici, to je nevežno, jer "Hrvati" iz Dragovićeve posvete
označavaju sve slavenske narode, budući da se "hrvatski jezik"
iz posvete proteže do ledenoga mora, tj. Rusije (n.pr. Arhangelsk).
Tu njeko tobožnje razlikovanje "Dalmatina" i "Hrvata" (kojega nema)
pogotovo nema smisla- jer "Hrvati" (tj. njihov jezik) su sve do Arhangelska i
ostalih vukoyebina.
 
Poslednja izmena:
Urvan Hroboatos:
Opet si ti slabo išta shvatio.

Tomasović nije nikakva replika dubr. štokavštoine, jer bi to bilo osiromašenje
hrv. pjesničkoga jezika. Stoga izrijekom kaže da piše standardnim jezikom uz patinu dubrovačke
(i bosanske štokavštine, čakavštine iz drugih stilizacija, te kajkavštine).

I u takvom pjesničkom jeziku nema mjesta za raguzeizme natovarene talijanizmina,
jer se ne radi od preslisci, nego kreativnomu činu. To se vidi iz vrhunskih pjesničkih
(jer Dubrovčani su slabi prozaisti), napose u višim stilovima, ostvaraja poput Marasova prijevoda
Michelangela Tomasovićeva Camoensa ili Marasova Miltona.

Dubrovački je jezik bio preprimitivan za takve vrhunce.

Maras- Milton:
http://www.matica.hr/vijenac/397/Pohrvaćivanje Johna Miltona/



Tomasović- Camoens
http://www.matica.hr/knjige/1033/
Kliknite za proširenje...

Postao si površan - brljaš i treskaš kao Dukljanin.

Poenta umetničkog prevodilaštva jeste da se - bilo poezija ili proza - prevede tako da se domaćim jezikom dočara stil i registar originala. To znači da se jezik epohe prevodi domaćim jezikom epohe (renesansa - domaćom renesansom, barok - domaćim barokom), žargon domaćim žargonom, dijalekat domaćim dijalektom itd. U tom smislu je prevod jezika epohe na standardni jezik funkcionalan, dočim njegovo "patiniranje" u pravcu dubrovačke renesansne/barokne stilizacije predstavlja novokomponovani kič; povrh svega, kajkavska dekla u Luzitancima "by Tomasović" čini ih pjur trešom.

PS. U buduće ću pri pomenu Tomasovićevih prevoda pred očima imati enterijere uređene od strane Goce Božinovske (sa "patinom" rokokoa). :kafa:
 
Mrkalj:
Postao si površan - brljaš i treskaš kao Dukljanin.

Poenta umetničkog prevodilaštva jeste da se - bilo poezija ili proza - prevede tako da se domaćim jezikom dočara stil i registar originala. To znači da se jezik epohe prevodi domaćim jezikom epohe (renesansa - domaćom renesansom, barok - domaćim barokom), žargon domaćim žargonom, dijalekat domaćim dijalektom itd. U tom smislu je prevod jezika epohe na standardni jezik funkcionalan, dočim njegovo "patiniranje" u pravcu dubrovačke renesansne/barokne stilizacije predstavlja novokomponovani kič; povrh svega, kajkavska dekla u Luzitancima "by Tomasović" čini ih pjur trešom.

PS. U buduće ću pri pomenu Tomasovićevih prevoda pred očima imati enterijere uređene od strane Goce Božinovske (sa "patinom" rokokoa). :kafa:
Kliknite za proširenje...

Bolji, i neka bolji-u šali će drug Tito....

Navedeno je glupost, jer i u drugim jezicima
kad se piše o starijim dobima, rabi se patina izričaja.
Np.pr. u Burgessovom roamnu o Kitu Marlowu, "Dead Man in Deptford"

Piše se suvremenim jezikom uz "prijemaz" staroga, kao i što
je u nas Luko Paljetak napisao roman o Držiću, prošaravši ga raguzeizmima, nu ne
pisavši doslovno kao Držić: http://www.jutarnji.hr/luko-paljetak--roman-marin-o-marinu-drzicu-/949635/

Glede pak Tomasovića, "dekla" je legitimna hrvatska riječ koja je u
funkciji stvaranja patine, što Tomasoviću i uspijeva. I- to nema
veze s "Luzitancima", nego Talijanima i Tassom:
http://www.matica.hr/vijenac/433/Prevoditeljski pohod/

Čini se da Talijani nisu zarobljeni pansrbijanskim štokavskim
delirijima, pa su stoga Tomasoviću i dodijelili uglednu nagradu za prijevod:
http://goo.gl/rZpaEt

Shit happens....
 
Urvan Hroboatos:
Glede pak Tomasovića, "dekla" je legitimna hrvatska riječ koja je u
funkciji stvaranja patine, što Tomasoviću i uspijeva.
Kliknite za proširenje...
Opet treskaš. Dekla stvara kajbušku "patinu". I nije arhaizam, već dijalektizam. Tomasović je - u odsustvu u boljeg stručnog izraza - zasrao.

Urvan Hroboatos:
Navedeno je glupost, jer i u drugim jezicima
kad se piše o starijim dobima, rabi se patina izričaja.
Np.pr. u Burgessovom roamnu o Kitu Marlowu, "Dead Man in Deptford"
Kliknite za proširenje...

Upravo tako. Međutim, Tomasović ne "piše o starijim dobima" nego prevodi Tasa i di Kamojsa koji radnje dela smeštaju u svoje doba. Logika i dobar ukus nalažu da stil prevođenja renesansnog/baroknog dela bude jezik domaće renesanse/baroka, odnosno da prevod bude onakav kakvo bi delo bilo da je nastalo u domaćem jeziku renesansnog perioda. E sad, postoje i drugi pristupi, ali o ukusima ne vredi raspravljati. Napose sa onima koji nečiji ukus kvalifikuju kao glupost.

Urvan Hroboatos:
Piše se suvremenim jezikom uz "prijemaz" staroga, kao i što
je u nas Luko Paljetak napisao roman o Držiću, prošaravši ga raguzeizmima, nu ne
pisavši doslovno kao Držić: http://www.jutarnji.hr/luko-paljetak...rzicu-/949635/
Kliknite za proširenje...
Treba znati, a nije lako. Ne može svako dopisati dva pevanja Osmanova kao ban Ivan... Svakako ne Luko, provincijska luda, dubrovački Milić od Mačve. I Tomasović, noviji član kluba nemoćnih.

Urvan Hroboatos:
Shit happens....
Kliknite za proširenje...

Goca Božinovska happens.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Džudi S
Književnost Kako birate knjige koje želite da čitate?
2 3
Odgovora
56
Pregleda
876
момоа
момоа
Nina
Kako je rodjen Petar Pan
Odgovora
3
Pregleda
199
skura58
skura58
S
Pozorište "Biće bolje" i Zoran Radmilović
Odgovora
3
Pregleda
183
Majstor Života
Majstor Života

Back
Top