Kafić na kraju Vaseljene

Jedna fotka
fast-629503542.jpg

a gde smo mi?
 
eratosten.jpg
ERATOSTENOV GLOBUS

Ulje na ravnom platnu dimenzija 79 x 100 cm koje je u 17. veku naslikao barokni italijanski umetnik Bernardo Stroci (1581–1644) prikazuje scenu u biblioteci u Aleksandriji iz 3. veka pre nove ere – Zemlju kao globus, učenika i njegovog učitelja, Eratostena iz Kirene, jednog od velikih mislilaca antičke Grčke koji je ne samo dokazao da je Zemlja okrugla, nego je uspešno izračunao i njen obim.
Poreklom iz grada Kirene, na afričkoj obali Sredozemlja u današnjoj Libiji, Eratosten (276 – 194 p.n.e) je bio upravnik biblioteke u Aleksandriji, a u svoje doba je nazivan „beta“, drugi, jer je mahom nastavljao rad prethodnika i činilo se da se u malo čemu istakao kao pionir. Međutim, danas je slavljen kao otac geografije, matematičar, astronom, pesnik, teoretičar muzike i istoričar koji je procenio godinu 1183. p.n.e. kao početak Trojanskog rata.
Eratosten je proračunavao udaljenosti tačaka u odnosu na meridijane i nacrtao prvu mapu sveta sa meridijanima i paralelama. Za određivanje položaja koristio je triangulaciju s tim što se u tome služio trouglom koji su gradile dve tačke na Zemlji, a treća je bila u vasioni – Sunce. To će mu poslužiti i za proračun koji ga je proslavio – određivanje obima planete Zemlje.
Naime, Eratosten je sticajem okolnosti dobro znao da u Sijeni, egipatskom gradu daleko na jugu od Aleksandrije, današnjem Asuanu, baš na dan letnje dugodnevice, tačno u podne, sunčevi zraci na tlo padaju pod pravim uglom tako da se sunčev lik vidi na dnu bunara. Istog dana, u isto vreme. Eratosten je u Aleksandriji postavio štap (gnomom) i video da senka na ovom mestu pada drugačije – pod drugačijim uglom nego u Sijeni.
Jednostavna skica trougla koji grade produženi sunčevi zraci pokazuje da je upravo to ugao koji gradi kružni isečak na Zemljinom krugu između Aleksandrije i Sijene. Eratosten je ustanovio da ugao pod kojim u Aleksandriji pada senka čini 1/50 deo punog kruga, pa je zaključio da je obim planete 50 puta veći od rastojanja do Sijene.
Eratosten je, na osnovu mere do koje su došli karavani, dobro znao da rastojanje od Aleksandrije do Sijene iznosi 5000 stadija, pa je zaključio kako je obim Zemlje oko 250.000 stadija, odnosno oko 40.000 kilometara. Zapanjujuće, ali ovim jednostavnim računom pomoću štapa i senke Eratosten je pogrešio za samo oko 80 kilometara, odnosno manje od 1%.
Metode triangulacije značajno su razvijane u 17. veku, upravo u doba kad franjevačkom redu blizak slikar Stroci pravi kompoziciju Eratostena sa učenikom i globusom.
Francuski astronom Žan Pikard je 1669. godine izračunao obim planete Zemlje sa greškom od svega 0,44%. Pikard je merio stepen longitude duž Pariskog meridijana koristeći proračune podataka 13 trouglova koji se protežu od Pariza do tornja sa časovnikom u Emienu, a slični proračuni i rasprave o obliku Zemlje nastavljeni su i u sledećem veku.

Tekst: S. Bubnjević / M. Đurić
Foto: Wikimedia – Montreal Museum of Fine Arts
 
eratosten.jpg
ERATOSTENOV GLOBUS

Ulje na ravnom platnu dimenzija 79 x 100 cm koje je u 17. veku naslikao barokni italijanski umetnik Bernardo Stroci (1581–1644) prikazuje scenu u biblioteci u Aleksandriji iz 3. veka pre nove ere – Zemlju kao globus, učenika i njegovog učitelja, Eratostena iz Kirene, jednog od velikih mislilaca antičke Grčke koji je ne samo dokazao da je Zemlja okrugla, nego je uspešno izračunao i njen obim.
Poreklom iz grada Kirene, na afričkoj obali Sredozemlja u današnjoj Libiji, Eratosten (276 – 194 p.n.e) je bio upravnik biblioteke u Aleksandriji, a u svoje doba je nazivan „beta“, drugi, jer je mahom nastavljao rad prethodnika i činilo se da se u malo čemu istakao kao pionir. Međutim, danas je slavljen kao otac geografije, matematičar, astronom, pesnik, teoretičar muzike i istoričar koji je procenio godinu 1183. p.n.e. kao početak Trojanskog rata.
Eratosten je proračunavao udaljenosti tačaka u odnosu na meridijane i nacrtao prvu mapu sveta sa meridijanima i paralelama. Za određivanje položaja koristio je triangulaciju s tim što se u tome služio trouglom koji su gradile dve tačke na Zemlji, a treća je bila u vasioni – Sunce. To će mu poslužiti i za proračun koji ga je proslavio – određivanje obima planete Zemlje.
Naime, Eratosten je sticajem okolnosti dobro znao da u Sijeni, egipatskom gradu daleko na jugu od Aleksandrije, današnjem Asuanu, baš na dan letnje dugodnevice, tačno u podne, sunčevi zraci na tlo padaju pod pravim uglom tako da se sunčev lik vidi na dnu bunara. Istog dana, u isto vreme. Eratosten je u Aleksandriji postavio štap (gnomom) i video da senka na ovom mestu pada drugačije – pod drugačijim uglom nego u Sijeni.
Jednostavna skica trougla koji grade produženi sunčevi zraci pokazuje da je upravo to ugao koji gradi kružni isečak na Zemljinom krugu između Aleksandrije i Sijene. Eratosten je ustanovio da ugao pod kojim u Aleksandriji pada senka čini 1/50 deo punog kruga, pa je zaključio da je obim planete 50 puta veći od rastojanja do Sijene.
Eratosten je, na osnovu mere do koje su došli karavani, dobro znao da rastojanje od Aleksandrije do Sijene iznosi 5000 stadija, pa je zaključio kako je obim Zemlje oko 250.000 stadija, odnosno oko 40.000 kilometara. Zapanjujuće, ali ovim jednostavnim računom pomoću štapa i senke Eratosten je pogrešio za samo oko 80 kilometara, odnosno manje od 1%.
Metode triangulacije značajno su razvijane u 17. veku, upravo u doba kad franjevačkom redu blizak slikar Stroci pravi kompoziciju Eratostena sa učenikom i globusom.
Francuski astronom Žan Pikard je 1669. godine izračunao obim planete Zemlje sa greškom od svega 0,44%. Pikard je merio stepen longitude duž Pariskog meridijana koristeći proračune podataka 13 trouglova koji se protežu od Pariza do tornja sa časovnikom u Emienu, a slični proračuni i rasprave o obliku Zemlje nastavljeni su i u sledećem veku.

Tekst: S. Bubnjević / M. Đurić
Foto: Wikimedia – Montreal Museum of Fine Arts
Eratostenov račun je ispravan AKO je ispravna pretpostavka koja ga prati, a to je da su Sunčevi zraci koji dolaze do Zemlje paralelni.
Genijalno rešenje sa stanovišta vremena kada je izračunao, nažalost čisto naučno gledano dokaz ima "rupu".
 
Eratostenov račun je ispravan AKO je ispravna pretpostavka koja ga prati, a to je da su Sunčevi zraci koji dolaze do Zemlje paralelni.
Genijalno rešenje sa stanovišta vremena kada je izračunao, nažalost čisto naučno gledano dokaz ima "rupu".
Naravno da nisu paralelni! :super:A ti sada izračunaj koliko je odstupanje od paralele na 150 miliona km udaljenosti i luku od 800 km? I onda ćeš utvrditi da su i za naše današnje najbolje merne uređaje praktički PARALELNI!
 
Naravno da nisu paralelni! :super:A ti sada izračunaj koliko je odstupanje od paralele na 150 miliona km udaljenosti i luku od 800 km? I onda ćeš utvrditi da su i za naše današnje najbolje merne uređaje praktički PARALELNI!
Tvoja pretpostavka je da je u pitanju 150 miliona km.......Ja o toj pretpostavci govorim, a ne o teorijskom naklapanju da li jesu ili nisu paralelne sa te daljine.
 
Tvoja pretpostavka je da je u pitanju 150 miliona km.......Ja o toj pretpostavci govorim, a ne o teorijskom naklapanju da li jesu ili nisu paralelne sa te daljine.
Onda može i ovo: Činjenica da je uz tu pretpostavku paralelnih sunčevih zraka dobijena dosta dobra vrednost za veličinu Zemlje, to je ujedno DOKAZ da su paralelni, jer je veličina utvrđena i drugim metodama.
 
Jedna kratka SF priča Terry Bissona.

NAPRAVLJENI OD MESA
-Oni su od mesa.

-Mesa?

-Meso. Od mesa su.

-Meso?

-Nema nikakve sumnje. Izabrali smo ih nekoliko sa različitih mesta na planeti, ukrcali ih na naš istraživacki brod, ispitali im celo telo, u potpunosti su od mesa.

-To je nemoguće. Sta je sa radio signalima? Njihove poruke ka zvezdama?

-Koriste radio talase da komuniciraju, ali signal ne dolazi iz njih, stiže iz mašina.

-Pa ko je napravio mašine taj nas je i kontaktirao.

-Oni su napravili mašine. To pokušavam da ti kažem. Meso je napravilo mašine.

-To je smešno. Kako meso može da napravi mašine? Tražis od mene da poverujem u Meso s inteligencijom?

-Ne tražim, već ti lepo kažem. Ove tvorevine su jedina inteligencija u tom sektoru i napravljeni su od mesa.

-Možda su poput Orfalejanaca. Znaš, Inteligencija koja prolazi kroz fazu mesa zasnovana na ugljeniku.

-Nisu. Radjaju se od mesa i umiru kao meso. Ispitivali smo ih kroz nekoliko gerneracija, što i nije dugo trajalo. Imas li predstavu koliki je životni vek mesa?

-Poštedi me. Važi, možda su onda samo delom meso. Znaš, kao Vedilejci. Glava od mesa sa mozgom baziranim na elektronskoj plazmi.

-Ne. Pomislili smo to posto imaju glave od mesa, kao i Vedilejci. Ali kažem ti, probirali smo ih, meso su u potpunosti.

-Nemaju mozak?

-Uh, imaju oni mozak, samo što je i on od mesa! To sve vreme pokušavam da ti objasnim.

-Pa... šta obavlja razmišljanje?

-Ne razumeš, zar ne? Odbijas da prihvatiš ovo što ti govorim. Mozak radi razmišljanje. Meso.

-Meso koje razmišlja! Tražis da poverujem u meso koje razmišlja!

-Da, meso koje razmišlja! Svesno meso, meso koje može i da voli, meso koje sanja.
Sve je u vezi mesa! Da li počinjes da shvataš ili moram sve ispočetka?

-Bože moj. Ti si znači ozbiljan. Napravljeni su od mesa.

-Hvala ti. Konačno. Da. Zaista su od mesa. I pokušavaju da nas kontaktiraju skoro 100 njihovih godina.

-Bože moj. Šta je tom mesu na umu?

-Prvo što žele je da razgovaraju sa nama. Onda pretpostavljam da žele da istraže univerzum, kontaktiraju druge inteligencije, razmene ideje i informacije. Uobičajeno.

-A mi treba da razgovaramo sa mesom?

-To je ideja. To je poruka koju šalju radijom. „Pozdrav. Ima li koga? Je li neko kod kuće?" Takve poruke.

-Znači, Oni zaista govore, Koriste reči, ideje, koncepte?

-Da, samo što oni to rade mesom.

-Zar mi nisi rekao da koriste radio?

-Koriste, ali šta mislis da je u radio signalu? Zvuci mesa. Znaš ono kad pljesneš u meso a ono napravi zvuk? Tako govore, šljapkaju s dva parčeta mesa. Mogu čak i da pevaju tako što provlače vazduh kroz svoje meso.

-Bogo moj. Meso koje peva. Ovo je zaista previše. Sta savetuješ za činiti?

-Zvanično ili nezvanično?

-I jedno i drugo.

-Zvanično, dužni smo da odgovorimo, poželimo dobrodošlicu i registrujemo svaku inteligneciju u ovom kvadrantu univerzuma, bez predrasuda. Nezvanično, savetujem da obrišemo sve podatke i zaboravimo na njih u potpunosti.

-Nadao sam se da ćes to reći.

-Deluje surovo, ali moramo imati granicu. Da li zaista želimo kontakt sa mesom?

-Slažem se 100% Šta bi im i rekli? „Zdravo, Meso. Šta ima?" Ali kako će to ići, s koliiko planeta uopšte imamo posla ovde?

-Samo jedna. Mogu da putuju na druge planete u specijalnim kontejnerima za meso, ali ne mogu da opstanu na njima. Pošto su meso, mogu da putuju samo kroz C prostor koji ih ograničava na brzinu svetlosti i čini njihove šanse jako male da ostvare kontakt, zanemarljive takoreći.

-Znači samo treba da se pravimo da niko nije kod kuće?

-Tako je.

-Surovo. Ali i sam si rekao, ko bi želeo kontakt sa mesom? A ovi što su nam bili na brodovima, ovi što si ih probirao? Siguran si da se nece ničega sećati i ispričati svojima?

-Smatraće ih za ludake ako to urade. Ušli smo im u glave i ispeglali im meso tako da sad misle da su to samo sanjali.

-San smo za njih! Kako neobično zgodno, mi da predstavljamo samo san za meso.

-Ceo sektor je zabeležen kao nenastanjen.

-Odlično, slažem se i zvanično i nezvanično. Slučaj zatvoren. Neko drugi? Neko zanimljiv u tom delu galaksije?

-Da, prilicno stidljiva, ali simpaticna inteligencija na bazi združenih jezgara vodonika sa zvezde devete klase u G445 zoni. Bili su u kontaktu pre dve galaktičke rotacije, ponovo žele da se druže.

-Oni se uvek iznova pojave.

-Zašto i ne bi? Pa zamisili koliko bi užasno nespokojno i hladno mesto univerzum bio za nekog potpuno samog u njemu.
 

Back
Top