Mene je kad sam imala nepunih 5 godina ujeo komšijski pas kod babe na selu, nije namerno,
pogrešno je protumačio moje dečije vrištanje i trčanje prema njemu

Epilog : 2 kopče na listu i 2 na butini, krvi bilo do kolena

I opet nemam traume, naprotiv...kad su me vratili iz bolnice, vlasnik već ubio onog jadnog psa,
ja sam patila samo tako što je zbog mene morao da umre...
Deda je drugovao sa svim domaćim i divljim životinjama, pa je i nas tako učio.
Imali smo kućnu zmiju, koja nikoga nije dirala niti je nju neko dirao, niti se plašio.
Šetkala se po podrumu, dvorištu, ambarima...