Kafana kod knjiškog moljca VIII

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sve što ne podnosim ima svoje ime.
Ne podnosim starce. Njihove bale. Njihove žalopojke. Njihovu beskorisnost.
Još je gore kada nastoje da budu korisni. Njihovu zavisnost.
Njihove šumove. Brojne i ponavljajuće. Njihove razdražujuće anegdote.
Okosnice njihovih priča. Njihovo nipodaštavanje budućih naraštaja.
Međutim, ne podnosim ni naredna pokolenja.
Ne podnosim starce kad se bune i očekuju slobodno sedište u autobusu.
Ne podnosim ni mlade. Njihovu nadmenost. Njihovo hvalisanje snagom i mladošću.
Nadmenost junačke nepobedivosti, jer ne ustupaju mesto starcima u autobusu.
Ne podnosim razbojnike. Njihovo iznenadno cerekanje. Bez savesti i uzaludno. Njihovo omalovažavanje bližnjeg, a različitog. Još nepodnošljiviji su dobri mladi, odgovorni i velikodušni. Utonuli u dobročinstvo i molitvu. Previše učenosti i previše smrti. U njihovim srcima i njihovim glavama.
Ne podnosim mušičavu decu koja se sama preporučuju i njihove opsesivne roditelje koji sve redom obaveštavaju isključivo o svojoj deci.
Ne podnosim decu koja se deru i plaču. A ona tiha me uznemiravaju, dakle ne podnosim ih.
Ne podnosim zaposlene i nezaposlene, slatkorečivu hvalisavost i beskrupuloznost zbog njihove božanske nesreće. Koja božanska nije. Samo nedostatak posla. Ali, kako podneti sve te posvećene bobi, osveti, lakim izborima, i sa znojem što se širi ispod pazuha? Nemogućno ih je podneti.
Ne podnosim menadžere. A čak nema ni potrebe objašnjavati zašto.
Ne podnosim malograđane, zatvorene u ljusku svog govnjivog sveta. Strah im usmerava život. Strah od svega što ne ulazi u tu ljušturu. Dakle, i snobove, i bez poznavanja značenja te reči.
Ne podnosim verenike, jer zakrčuju. Ne podnosim verenice, jer se mešaju.
Ne podnosim one širokih vidika, tolerantne i beskrupulozne. Uvek ispravne. Uvek savršene. Uvek besprekorne. Sve je dozvoljeno, sem ubistva. Kritikuješ ih, i oni ti zahvaljuju na kritici. Prezireš ih, i oni ti dobrodušno zahvaljuju. Sve u svemu, posramljuju te. Jer bojkotuju pakost. Dakle, nepodnošljivi su.
Pitaju te: „Kako si?“ i zaista žele da znaju kako si. Šok. Međutim, ispod nezainteresovanog interesovanja, s neke strane, dolazi nabadanje noževima.
Ali, ne podnosim ni one koji te nikada ne dovode u nelagodnost. Uvek poslušni i puni obećanja. Verne ulizice.
Ne podnosim igrače bilijara, nadimke, neodlučne, nepušače, smog i čist vazduh, trgovinske predstavnike, picu na parče, isplativost, kornete sa sladoledom od čokolade, logorske vatre, menjačnice, tapete s cvetnim šarama, fer trgovinu, nered, ambijentaliste, građansku svest, mačke, miševe, bezalkoholna pića, neočekivano zvono na interfonu, duge telefonske razgovore, one koji tvrde da je jedna čaša valjanog vina dobra za zdravlje, one koji se pretvaraju da su ti zaboravili ime, one koji, kako bi se odbranili, kažu da su profesionalci, školske drugove koji te posle trideset godina zovu po prezimenu, starce koji ne propuštaju priliku da te podsete kako su oni bili deo Pokreta otpora, nespremnu decu koja nemaju šta da rade te odlučuju da otvore umetničku galeriju, bivše komuniste koji gube glavu za brazilskom muzikom, plahovite koji kažu zanimljivo, moderne koji kažu pizdarija i iz toga izvedene reči, slatkorečive koji kažu lepotičice, dušice, famozno, ekumeniste koji sve nazivaju „ljubavi“, pojedine lepojke što govore obožavam te, srećkoviće koji sviraju po sluhu, lažne disidente koji kada ti govoriš ne slušaju, nadmoćne što prosuđuju, feministkinje, pešake, zaslađivače, modne kreatore, režisere, auto-radio, baletane, političare, skijaške cipele, pubertetlije, podsekretare, rime, vremešne rok pevače u pripijenim farmerkama, nadmene i ozbiljne pisce, rođake, cveće, plavokose ljude, klanjanje, police, intelektualce, ulične umetnike, meduze, čarobnjake, VIP-ovce, silovatelje, pedofile, sve cirkusante, kulturne poslenike, socijalne radnike, zabave, ljubitelje životinja, kravate, lažno kikotanje, provincijalce, hidroglisere, sve kolekcionare. Za stepen više ne podnosim one koji skupljaju satove, sve hobije, lekare, pacijente, džez, reklame, konstruktore, majke, sve gledaoce basketa, sve glumce i sve glumice, video art, luna parkove, eksperimentatore svih vrsta, čorbe, savremeno slikarstvo, stare zanatlije u svojim radionicama, gitariste amatere, statue na trgovima, rukoljub, banje za lepotu, filozofe privlačnog izgleda, bazene s previše hlora, alge, lopove, anoreksične žene, godišnje odmore, ljubavna pisma, sveštenike i ministrante, supozitorije, etno muziku, lažne revolucionare, morske školjke, pande, bubuljice, perkusioniste, tuševe sa zavesama, prohteve, žuljeve, ukrasne predmete, mladeže, vegetarijance, vedutiste, kozmetiku, operske pevače, Parižane, rolke, muziku u restoranu, proslave, sastanke, kuće s pogledom, anglicizme, neologizme, tatinu dečicu, decu umetnika, decu bogataša, tuđu decu, muzeje, predsednike opština, sve članove opštinske skupštine, one koji protestuju, poeziju, kobasičare, zlatare, alarme, lančiće od žutog zlata, političke vođe, sledbenike, prostitutke, osobe previše niske ili previše visoke, sahrane, dlake, mobilne telefone, birokratiju, instalacije, automobile svih kubikaža, priveske za ključeve, kantautore, Japance, šefove, rasiste i tolerantne, slepe osobe, ultrapas, bakar, olovo, bambus, kuvare na televiziji, masu sveta, kreme za sunčanje, lobije, žargone, fleke, izdržavane žene, rógove izobilja, mlade starce i starce mladiće, snobove, radikalni šik, estetsku hirurgiju, obilaznice na auto-putevima, biljke, mokasine, sektaše, televizijske voditelje, plemiće, gajtane koji se uvrću, asistentkinje TV voditelja, komičare, igrače golfa, naučnu fantastiku, veterinare, manekenke, političke izbeglice, tupave, potpuno bele plaže, improvizovane religije i njihove sledbenike, drugorazredne keramičke pločice, tvrdoglavce, profesionalne kritičare, parove, on mlad, ona zrelih godina i obrnuto, zrele, sve osobe sa šeširom, sve osobe s naočarima za sunce, lampe za potamnjivanje kože, požare, narukvice, osobe s preporukom, vojna lica, razuzdane igrače tenisa, ljubitelje i navijače, mirise kupljene u trafici, venčanja, viceve, prvo pričešće, masone, misu, one koji zvižde, one koji iznenada počnu da pevaju, podrigivanje, heroinomane, Lajans klub, kokainomane, Rotari klub, seks turizam, turizam, one koji preziru turizam i kažu da su putnici, oni koji govore iz iskustva, one koji nemaju iskustva ali svejedno žele da govore, one koji umeju da žive, učiteljice, bolesno opsednute sastančenjem, bolesne uopšte, bolničare u klompama, stvarno, zašto li nose klompe? Ne podnosim stidljive, logoreične, lažno tajanstvene, nespretnjakoviće, izlapele, ćudljive, prenemagala, ludake, genije, heroje, sigurne u sebe, ćutljivce, srčane, zamišljene, uobražene, nevaspitane, savesne, nepredvidive, uviđavne, pažljive, krotke, stručnjake, strastvenike, bahate, večno iznenađene, nepristrasne, nesuvisle, zatvorene, štosere, cinične, plašljive, zdepaste, svađalice, ohole, flegmatične, hvalisavce, dragocene, moćne, tragične, bezvoljne, nesigurne, sumnjivce, razočarane, začuđene, pobednike, škrtice, rezignirane, zapuštene, sladunjave, tužne, što se vazdan žale, hirovite, razmažene, bučne, masne, osorne i sve ostale što se s određenom lakoćom uklapaju u društvo. Ne podnosim nostalgiju, normalnost, zlobu, hiperaktivnost, bulimiju, ljubaznost, setu, žalost, inteligenciju i glupost, uobraženost, mirenje sa sudbinom, stid, drskost, simpatičnost, dvostruku igru, nebrigu, zloupotrebu moći, nepodesnost, sportsko držanje, dobrotu duše, religioznost, hvalisanje, ljubopitljivost i ravnodušnost, glumatanje drame, stvarnost, krivicu, minimalizam, trezvenost i prekomernost, opšta mesta, lažnost, odgovornost, lakomislenost, uzbuđenje, mudrost, odlučnost, samosažaljenje, neodgovornost, ispravnost, suvoparnost, vedrinu, lakomislenost, pompeznost, neophodnost, ljudsku bedu, saosećanje, sumornost, predvidljivost, nesavesnost, zavodljivost, užurbanost, mračnjaštvo, nemarnost, sporost, osrednjost, brzinu, neizbežnost, amaterizam, profesionalizam, opisivanje, automobilizam, autonomiju, zavisnost, eleganciju i sreću.
Ne podnosim ništa i nikoga.
Ni sebe samog. Naročito ne sebe samog.
Samo jednu stvar podnosim.
Nijanse.

Paolo Sorentino - Svi su u pravu
 
Pričala mi je o sestri Ingrid van Buren, redovnici iz sedamnaestog veka koja je sakupljala „dela milosrđa”. Ona je odbacila sve povlastice aristokratskog života i zaveštala bogatstvo svog pokojnog supruga amsterdamskim sirotištima, zaredila se, zavetovala na život u oskudici, uvek dobrovoljno prihvatajući najteže zadatke - ribala je podove, gulila farbu sa crkvenih klupa, i na kraju otputovala u Indiju da živi među leproznima, gde se i sama zarazila, i dok joj je telo trulilo ona je i dalje, do poslednjeg daha, nastavljala da im pomaže. Posle njene smrti pronašli su dnevnik u kom je zabeležila svaki milosrdni čin, uključujući i ono što je radila još kao veoma mlada, kao da joj je to bio životni projekat, nizovi datuma i vremena, pedantno ispisani, sa zbirnim sumama koje je izračunala u poslednjim danima svog života: Nahranila gladne: 2.015 puta; Obukla gole: 3.582 puta; Negovala bolesne: 4.871 put. Ostali sveštenici i časne sestre gledali su tu knjižicu kao nešto skaredno, kao da njen poziv uopšte nije bio isposnički, već samo prilika da nagomila što više dobročinstava. Bilo je u tome nečega pohlepnog, i kada su podigli pogled sa brojki i tabela, setili su se svih onih prilika kada je odgurivala druge kako bi prva stigla do bolesnih ili umirućih, koliko je truda ulagala da dobije one najteže zadatke, kako je spavala samo dva ili tri sata, jer nije mogla da se odvoji od posla. Taj dnevnik je bio zbirka - shvatila je tetka Rouz - nimalo drugačija od nekog albuma sa poštanskim markicama ili značkama.

Tamaš Dobozi - Opsada 13
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top