Lorelaj
Žanu Sevu
U Bahari živela veštica jedna plava
Sve muško poče zbog nje da pati očajava
Sam biskup pozvavši je pred sudije svoje
Jer beše tako lepa oslobodio je
O Lorelaj prelepa alemastih zena
Čijim li si činima reči opčinjena
Život moj je pretežak uklete mi oči
Ko me gleda biskupe taj u propast kroči
Nisu mi od alema oči već od vatre
U vatru ih bacite da te čini zatre
Taj plam o Lorelaj žeže moje grudi
Ti si me opčinila nek ti drugi sudi
Ne smejte se biskupe već molite za me
Bog s vama a mene neka guta plamen
Moj je dragi otišo i tuđinom luta
Ništa mi se ne mili nek me plamen guta
Srce mi je bolesno pa moram da umrem
Ako sebe ugledam moraću da umrem
Srce mi je bolesno jer on nije ovde
Srce mi je bolesno otkada on ode
I biskup tri viteza pozva na presudu
U manastir vodite ovu ženu ludu
Idi Loro mahnita Loro vatrooka
Da ko duvna u crnom čekaš kraj svog roka
I evo sve četvoro sada cestom jezde
Lorelaj ih preklinje oči su joj zvezde
Pustite me vitezi na vrh one hridi
Da svoj lepi zamak još jedanput vidim
Da se još jedanput u reci ogledam
Pa se udovištvu manastirskom predam
Gore joj u vetru kose lepršahu
Lorelaj Lorelaj vitezovi zvahu
A dole se na Rajni u brodiću svome
Moj dragi pojavio Zove Video me
Dragi stiže donosi mir srcu i duši
Ona se tad saže i u Rajnu sruši
Gde Lorelaj prelepe lik joj otkrio se
Očiju boje Rajne i sunčane kose
Jedna od najlepsih ,kao nasa Lorelaj