За више информација обратити се Оливеру Дулићу, а коме није јасно зашто баш њему...и то ћу образложити.
#нуба.тарго.дулић.жути
„EXA Infrastructure (Velika Britanija) preuzima mrežu Srbije: oko 860 km podzemnih cevi i 15 POP lokacija”
Firma EXA Infrastructure je objavila da je potpisala sporazum o kupovini „long‑haul duct assets” kompanije Conexio doo Beograd u Srbiji. U okviru ugovora obuhvaćeno je oko 860 km cevi visoke gustine kroz Srbiju, postojeći optički kablovi i 15 „points of presence” (POP) lokacija koje omogućavaju povezivanje korisnika i mreža. Transakcija je deo šire strategije EXA‑e za konsolidaciju digitalne infrastrukture u regionu. U objavi se navodi da završetak transakcije podrazumeva „regulatory approvals and customary closing conditions”.
Šta to znači za građane Srbije?
Iako na prvi pogled deluje kao investicija koja može doneti bolju infrastrukturu i bržu internet konekciju, postoje važni rizici i potencijalne negativne posledice koje građani Srbije treba da razmotre:
1. Gubitak kontrole nad ključnim digitalnim „vazdušnim” koridorima
PREUZIMANJE mreže omogućava jednoj strani firmi – iz inostranstva – da ima značajnu ulogu u prenosu i usmeravanju podatka kroz Srbiju. To znači da država i građani imaju manje direktnog uticaja na to kako se mreža koristi, upravlja i nadzire.
2. Moguć porast cena i smanjenje konkurencije
Ako mreža postane kontrolisana od strane manjeg broja subjekata, postoji rizik da trošak prenosa ili „wholesale pristupa” poraste — što na kraju može da znači višu cenu interneta za korisnike, manje izbora i manje pritiska na poboljšanje usluge.
3. Sigurnosni i suverenitetni izazovi
Digitalna infrastruktura je danas deo nacionalne bezbednosti – kontrola nad optičkim mrežama, rutama i čvorištima omogućava praćenje, filtriranje ili prestanak prenosa podataka u određenim uslovima. Kada ti sistemi nisu pod punom državnom jurisdikcijom, to može biti rizično za privatnost korisnika i telekomunikacioni suverenitet zemlje.
4. Rizik da infrastruktura bude eksploatisana za strane interese
Investitori iz inostranstva imaju svoje korporativne i geoekonomske interese. Kada takvi subjekti dobiju osnovu u zemlji, nisu isključene situacije da infrastrukturu koriste u načinima koji ne moraju biti u najboljem interesu građana, već u funkciji profita ili strateške pozicije.
5. Slabija transparentnost i kontrola
Iako je kupovina objavljena, detalji uslova, cena, prava države, regulacije i nadzor nisu u potpunosti dostupni javnosti. To znači da građani i nadzorne institucije imaju manje informacija da procene da li je ugovor dobrotvoran ili štetan.
Investicija poput ove može imati koristi – bolja povezivost, modernija infrastruktura – ali bez jakih garancija države i transparentnih uslova, šansa da građani Srbije budu krajnje korisnici, ali ne i partneri u odlučivanju, ostaje velika.
Ako država ne postavi jasne mehanizme zaštite potrošača, konkurencije i bezbednosti – posledice se mogu manifestovati kroz višu cenu interneta, smanjenu dostupnost, pa čak i ogromnu zavisnost od jedne strane infrastrukture.
Za građane je ključno da traže informacije, da prate pomenuti ugovor i nadzor – jer kada nema proaktivne javne kontrole i edukacije, investiranje prestaje da bude samo tehnološki napredak, a postaje transfer moći i kontrole.