Kafana Кафана «Балкан»

DLIVihm.jpg


 
Драгоцен поглед на тисућљетну културу Љубомира Мицића из 1923:

Bilo bi možda ovde vrlo nezgoduo zapitati u ime »hrvatske kulture« — što su radili hrvatski pesnici napr. za vreme rata, koji je vođen protiv čovečanstva, protiv Slavena, sa Hrvatima i protiv Hrvata? Što su radili hrvatski univerzitetski profesori i naučnici? Svi jedno te isto! Sluganili! Ni jedan glas protesta, bune ili revolte! Pevali su ropske himne i pisali hvalospeve austrougarskim đeneralima i vojskovođama. Sve je bilo spokojno u ime velike velike »hrvatske kulture«. Što danas rade ti isti hrvatski pisci i naučnici, što predstavljaju »kulturu« Hrvata koji još juče nisu imali najprimarnijeg atributa kulture — političku slobodu. Ni jedan glas protesta, bune ili revolte! Oni zdušno i podmuklo sarađuju na obaranju bez svoje muke zasluženih kulturno-političkih tekovina, oni strastveno sarađuju u najsramotnijem atentatu na kulturu časti, srca i duše, koja znači mnogo više nego sve kravate »domaće tvornice rublja« ili homoseksualne pidžame »Engleskog magazina«. Oni sadistički uživaju i podupiru vođu »naroda«, čija je politika rezultat samo jedne nekulture, politika koja je osnovana s jedne strane na mržnji i gramžljivoj egocentričnosti jasnog budalizma a s druge strane bazira isključivo na nekulturnim uvredama i pogrdama najkulturnijeg na Balkanu — srpskog stvaralačkog naroda. Zapamtite: mi nismo Hristosi i nećemo dopustiti, da ljude do kraja popljuju i razapnu »kulturne« barabe!

I najravnodušniji prema političkim mišolovkama i šoveno-nacionalističkim smicalicama mora u ovim časovima najveće hrvatske reakcionarnosti i degeneracije da se buni, da revoltira u imaginarnom »kulturnom centru« baš u ime kulture, u ime čovečje časti — u ime onih Srba, koji su u prilog kulture (obeščašćene po hrvatskim pelivanima), dali sve ujedno i za legiju umišljenih regionalnih i patoloških puzavaca. Bunim se i ja kao čovek u ime onih, koji su pred celim svetom zasvedočili kulturom ljubavi i heroizmom srca veliki energetički imperativ i neosporno čovečansko pravo svog kulturnog a po tome i političkog vitaliteta.

Daleko sam od toga, da veličam uopšte našu kulturu. A ne želim se upuštati niti u poređenja niti u nizanje činjenica što je vrlo lak posao. Ali nije zgorega da opet spomenem: kako je Srbin Nikola Tesla otkrio čovečanstvu telegrafiju bez žica a električno oko čeka u pripremi triumfalnu primenu u životu zemlje. (Ovo je dosta da izleči bolest »cultura croatiensis«). Ali, da se jedna fikcija, jedna obmana, jedna proračunana papagajska laž kao što je »hrvatska kultura« nametljivo i nama veša oko vrata kao katanac ili konopac vešala od istovetnih ljudi i da se bezobrazno suprotstavlja nekoj srpskoj »nekulturi« — to mi ne ćemo ne samo za to, što smo ubeđeni da su Srbi kulturno nadmašniji i sadržajniji za pedeset zagrebačkih katedrala od Hrvata i po svojoj starini i po savremenosti, nego i za to što smo željni da istinski čovečno i stvarno sudelujemo tek u stvaranju nove čovečanske kulture. Za to ćemo se odlučno braniti od suradnje mediokriteta i podlih nametljivaca i centralno-evropskih brabonjaka, kao što su to zenitisti i dosada činili. U ime kulture i naše mlade rase tražimo, da se ovo patološko mahnitanje što pre zaulari, pošto preči svaki kulturni progres. Mi smo dovoljno prečistili te leteće pojmove kulture i civilizacije, ali uistinu, nismo nigde u istoriji našli primera, da bi se negativnost i destruktivnost nazivali kulturom te nevaljalstvo lakirano kulturom a lišeno svih etičkih osnova, ili degeneracija nazivali civilizacijom. Mi nigde nismo našli, da bi u evropskoj kulturi (pa ni u poslednjoj klupi!) koja je gotovo sinonim bele rase, postojala i neka bezgrešna devica »hrvatska kultura«. Naprotiv, dobro znamo, da je svet podeljen samo u nekoliko kulturnih sfera, da postoji osim evropske, kineska, indijska i arapska kultura. Sve je to starije od otrcanih »hiljadu godina hrvatskog kraljevstva«. Neke su aktivne a neke su samo muzejski rekvizit ili relikvija. Tako, mi nadalje znamo, da je Aleksandar Veliki Makedonski bio Balkanac (zato je i mogao raseći Gordijski čvor!) i da je prva kultura Evrope rođena u Heladi. Sve to na mrskom Balkanu, čiju elementarnu snagu čuva još i danas srpski barbarogenije u svom velikom srcu i bistrini uma. Baš na Balkanu postavljena je nekada prva kulturna granica između Evrope i Azije. Sve mi to znamo. A trebalo bi, da to naše znanje preuzmu i »evropske« papige, pošto bi time u korisnije mogle upotrebiti svoj inferiorni i snobovski automatizam. Evo, tu leže sva naša istorijska, progresivna i etička prava, da suprotstavljamo srpski konstruktivni balkanizam destruktivnom hrvatskom »evropeizmu«. Balkanizacija Evrope, naš je poziv i zapoved. Balkanizam je prasnaga dnevnog ognjišta prve evropske kulture, te kao sinteza mladoga divljega slavenizma i zrelih plodova klasičnog helenizma, pobedićemo duhovno u budućnosti snažnije, nego fizički u prošlosti i sadašnjosti. Srpski prilog čovečanskoj kulturi biće neosporno označen žigom rasne balkanske kulture i nove balkanske civilizacije. A »hrvatska kultura«?

»Urrraaa
Obesićemo vašu perverznu kulturu
Za ženske šešire u javnim kućama
Baš kad budete u položaju puzavaca
I smejati se: ha ha ha . ..«

https://stanjestvari.com/2019/01/06/ljubomir-micic-papiga-i-monopol-hrvatska-kultura/
 
Дођох да вас обиђем, два дана пред годишњицу мог напуштања форума.

У свакодневном животу се добро слажем са познаваоцима из реда нашег народа, али моје досадашње иксуство са овим и сличним српским форумима је негативно. Стичем утисак да су код нас форуми место окупљања оног најгоред у народу - част изузецима.

Надам се да сте сви добро. Поздрав!
 
За креативније форумаше упућене у детаље одигравања великих битки из наше историје - изврсни ЈТ канал Српске битке прихвата сценарије за нове видео радове, тако да можете дати фин допринос слањем макар сценоследа на - fpetrovic550@gmail.com. :ok:

 

Back
Top