Quantcast

Кафана «Балкан»

loš đak Boža

Ističe se
Poruka
2.146
Jedini istorijski potvrđen poraz (za razliku od onih hrvatskih snohvatica) Mongolima su naneli Mameluci 1260 godine na reci Ajn Jalut, braneći Jeruzalem od napada Mongola. Pri tome su koristili mongolsku taktiku lažnog povlačenja nakon napada da bi napali iz zasede jedinice koje su se upustile u progon. Mameluci su bili vojnički organizovani robovi-vojnici, nešto slično turskim janjičarima. Regrutovani su uglavnom iz naroda sa prostora Kavkaza i turskih plemena iz srednje Azije. U porazu Mongola posebnu ulogu su odigrali Kipčaci, turski narod blizak Mongolima po tehnici borbe

 

Акај

Elita
Poruka
15.483
Обратите пажњу на овај часопис за бошњачке "интелектуалце", нађе се свашта занимљиво, примера ради -

ČETNICI SU NACISTI 21. STOLJEĆA

Pojedinac ili grupa danas mogu biti anitmuslimanski šovinisti, a ipak sudjelovati u javnom diskursu s legitimnih političkih pozicija, a što uključuje i redovno pravdanje velikosrpskih pohoda tokom devedesetih ili revizionizam u vezi s genocidom nad Bošnjacima. Preorijentacija s Adolfa Hitlera na Radovana Karadžića, odnosno s odreda Waffen SS na četnički pokret, označava legalizaciju i legitimizaciju jednog te istog šovinizma koji je upućen prema drugom i drugačijem. Četnici su u suštini postali SS za 21. stoljeće, ideologija i organizacija koja je zasad i dalje legitimna

Mustafa DRNIŠLIĆ
http://stav.ba/cetnici-su-nacisti-21-stoljeca/
 

Сајенс

Veoma poznat
Poruka
12.750
нашао сам нешто

Legenda govori da je Dmitar Zvonimir preminuo nasilnom smrću (Ljetopis popa Dukljanina). Prema legendi Zvonimir je ubijen 20. travnja 1089. godine u Kosovu (danas Biskupiji) kod Knina. U to vrijeme bizantski car Aleksije I. Komnen bi potučen kod Pečenega na donjem Dunavu, a Turci Seldžuci osvojiše Jeruzalem. Aleksije I. Komnen zatraži od pape Urbana II. pomoć za oslobađanje Jeruzalema od Turaka. U isto vrijeme zatraži pomoć i od Dmitra Zvonimira. Kralj Zvonimir sazvao je sabor u Kosovo kod „pet crkava“. No pri pomenu na rat u tuđini, nezadovoljni su ga ubili.

Vijesti o nasilnoj smrti nalaze se u Historija salonitana maior iz 16. stoljeća, te Chronicom breve regni Croaciae Ivana Tomašića. Naši povjesničari i danas još uvijek spore oko povijesne činjenice da li je kralj Dmitar Zvonimir preminuo prirodnom smrći ili je ubijen. Arheološkim iskopavanjima na Kosovu polju tezu je pokušao potkrijepiti Stjepan Gunjača. Od tada među povjesničarima prevladava stajalište o prirodnoj smrti kralja Zvonimira.

Međutim, legenda se i nadalje prenosi s pokoljenja na pokoljenja, usmenom i pismenom predajom. Prema toj legendi Zvonimir je opisan kao kralj koji je dobre pomagao, a zle progonio. I za dobrog kralja Zvonimira bijaše sva zemlja vesela jer bijaše puna svakoga dobra, a gradovi bijahu puni srebra i zlata. I veliko bogatstvo bijaše za kralja Zvonimira, kako u Primorju, tako i u Zagorju. Ali u to se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i poslanike moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među kraljevima kršćanskim kralja poštovanoga. U prvom ga pismu prosiše neka sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od vrijednosti. Kada dobri i sveti kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na Kosovu polju. I kada dođe rečeni dan, Zvonimir im pročita molbu neka odluče da li će, zajedno s drugom gospodom kršćanskom, iz drugih zemalja u koje su poslana takva pisma, a s pomoću Božjom, poći osloboditi mjesta na kojima je sin Božji za ljubav našu i otkupljenje svijeta na križu muku trpio i krv prolio, gdje je predao duh Ocu i gdje je u grob bilo položeno preslavno tijelo njegovo. Ali čuvši to, “Bogom prokleti i nevjerni Hrvati” počeše vikati na svetoga kralja da on hoće njih odvesti iz domova njihovih, od žena i djece njihove te s carem otimati mjesta gdje je Krist propet i gdje je grob njegov. I nevjerni Hrvati krenu na dobroga kralja s bukom i oružjem, počeše sjeći tijelo svoga kralja i krv njegovu prolijevati. I kralj, ležeći u krvi, izranjen, u velikim bolovima, prokleo je hrvatski narod rekavši: “Da Bog da više nikad ne imali kralja svoje krvi!!!”
 
Top