Kada vuk postane magarac

Kad se malo zaljubiška ne vidimo realnu sliku onoga u koga se zacopamo, glorifikujemo je do max. granica i onda triježnjenje ili razbuđivanje pada teže.
Drugo, često se desi da pogrešno vidimo signale koje nam neko daje, pomislimo da nas simpatiše na način kakav ne simpatiše i onda prestaje biti divna osoba a postaje "magare" jer zaboga kako se usuđuje ne zaljubiti se u mene!?
Nije lijepo nekoga mrziti, nazivati nakaradnim imenima naročito ako taj "neko" nije davao nikakva obećanja.
@Neprilagođena ovo nije upućeno tebi ni tom tvom razočaranju nego eto, uopšteno kažem kakvih sve zaheba imamo svi u životima. :heart:
:roll:
 
Ne znam, ono sa čim sam se ja suočila jeste da nisam ravnopravan član društva ako nemam dečka, supruga, partnera. Kada ne bismo toliko želeli i razmišljali kroz predubeđenja i bajke, možda ne bismo imali očekivanja, koja neispunjena postaju ljutnja ili neka druga rušilačka emocija. Ali možda lupam jer dugo ti nisam u tim ljubavničkim vodama.
Ovako me inače ne iznenađuje da su ljudi "loši", što nalazim da je možda problem. Jer ni ne očekujem ništa dobro od ljudi više, kamoli muškaraca.
 
Sreli ste osobu , kliknuli se i na neki način vezali .
Komunikacija je prijatna , stvari idu kako treba ,
pa dolazi i do nekih otvaranja , pomalo muvanja ,
malo slobodnije konverzacije ..
Dopada vam se ta osoba ..Možda bi mogla da bude ona prava..
Daćete joj šansu , probaćete ...

I tada -bum.
Ukapirate da je ta osoba potpuno drugačija od onog kakvom se predstavljala.
"Pročitate" je , čujete neke stvari , ukapirate sami ...
Zašto je lagala i muljala , pitate se?
Ništa neobično , danas je to tako uobičajeno .
Jeste li razočarani?Verovatno barem malo jeste .


Kod mene je u tom slučaju pored razočarenja koje ide prvo i kratko traje
Prisutno i neizmerno gađenje , srozavanje te osobe u mojim očima do dna.
Prisutno je i ono pitanje -Kako sam uopšte mogla da poverujem?
Ali i to ne traje dugo .
Samo pitanje brzo izbledi .
Smeni se nečim drugim.


Kako se vi osećate u ovakvim situacijama?
Koje osećanje kod vas preovlađuje ?
Iskustva?


Dešavalo mi se to dok sam bio mlađi i neiskusniji. Bio sam razočaran. Više sobom nego osobom koja me je obrlatila, jer se nisam na vreme raspitao, jer nisam primetio neke znakove koji su mi se posle "otrežnjenja" činili tako jasni.
Takve osobe mi nisu izazivale jake negativne osećaje. Nije bilo ni gađenja ni mržnje. Samo izbegavanje i ignorisanje ako se ikako moglo.
i najvažnije, bile su životna škola koju je bolje odraditi pre nego kasnije. :lol:
 
Ja se prepoznah ! :fdlan:
20251-255323671570-674446570-3728354-3850683-n.jpg
 

Back
Top