Kada ste zadnji put plakali???

  • Začetnik teme Začetnik teme vick
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Zbog neceg strasnog sto mi se jos 20.avg.u 8h ujutru desilo,ove god.plakala sam svaki dan,mada placljivica nikad nisam bila,ali sam se sakupila i nateram se da izdrzim kad mi krenu emocije....Ali to sto mi se desilo,zaista je nesto strasno......ne zelim nikom.......
 
Danas...z:(z:(
Jer me rastuzuju mnoge stvari...Koje nikad ne govorim,a uvek su pristune....
Shto sam uvek samo to....Prosek,josh jedan broj vishe,bez kog bi se lako moglo,ime koje se zaboravlja,josh jedno lice od mnogih....Shto nemam nikakve prave talente,a ako bi neko ishao i pitao ljude o nima oni bi rekli ''ali ona je dobra osoba.'' I shta ti je, ''dobra osoba''? Znam milion tako podjednako ''dobrih'' osoba koji nisu bili bash neshto u osnvnoj,au,u srednjoj su tako malo vishe bezali pa stalno neki problemi sa ocenama ,pa onda sa poslom,neshto nije mogao da ga nadje,stalno se zaduzuje u negim dugovima,malo poceo da pije u poslednje vreme i tako malo, ali je ''jako dobra '' osoba...Useless goodness.Useless people koji sve shto rade je smetaju u zivotu. I onda pomislim kakve koristi svet ima od mene,moji bliznji? Shta,shto umem savete da delim a u svemu ostalom sam potpuni promashaj? Stvarno pocinjem da razmisljam da nije kukavicluk ubiti sebe vec hrabrost i osecam se krivom shto je nemam..Shto sma to pokushala { neozbiljno} pre cetiri godine i shto sam kukavica da to ne uradim jednom,cak ni to ne mogu....I mrzim shto me je tad u tome sprecila moja zelja,jedna glupava zelja koju mrzim,a to je ta da idem dalje,da zivim,jer da nemam tu jebenu zelju,kad bih samo mogla da je iskljucim ne bi me nishta sprecavalo....I ponekad pozelim da naidjem na Srdjana ili njegove da oni to urade umesto mene.....Da mu posaljem slucajnu poruku u koju skolu idem,da izazivam sudbinu time shto idem tamo gde bi mogao biti on....Jedino dobro ta zelja i gluma,al' mi je to jedno te isto....I mrzim shto ova raspolozenja dodju i prodju,jer kad dodju onda su intenzivna i traju jako znazno,a posle odu privremeno,not gone just underneath the surface....Ne osetim ih ni ja dok odjednom ne buknu,izazvane necim i,ma......nebitno...I naravno da onda ne govorim ovo ljudima jer bi me svi gledali sazalji9vo i ne bi znali shta da kazhu a najtuznije je kad na neciju situaciju dobijesh '' jooooj,pa neeee znam shta da ti kazeeem...'' I naravno da onda reagujem besno,da cu da se derem na sve zive jer mi je mnogo lakse svu tu tugu da pretvorim u bes .ne da je pokazem u najavishe ranjivom obliku,naravno da necu nikome dati zadovoljstvo da me vide tuznu,da me teshe,naravno da cu im se smejati u lice,vredjati,izazivati....
 
Poslednja izmena:
Kad sam videla ono o samoubistvu... Kad sam se setila da postoje ljudi koji hoce da zive i koji vole da zive, ali imaju, recimo, rak pluca i znaju da ce umreti za tri meseca i uzasnuti su i pokusavaju da prozive sto vise mogu, a nasuprot njih postoje osobe nezadovoljne celim svojim zivotom i tako revnosno pokusavaju da uniste sve sto imaju, ne razmisljajuci koliko je to nezahvalno i bezobzirno.
 
Kad sam videla ono o samoubistvu... Kad sam se setila da postoje ljudi koji hoce da zive i koji vole da zive, ali imaju, recimo, rak pluca i znaju da ce umreti za tri meseca i uzasnuti su i pokusavaju da prozive sto vise mogu, a nasuprot njih postoje osobe nezadovoljne celim svojim zivotom i tako revnosno pokusavaju da uniste sve sto imaju, ne razmisljajuci koliko je to nezahvalno i bezobzirno.

Znam....z:(
Ne mislim ja to toliko ozbiljno koliko pishem,samo shto me zapadnu neki ovakvi tuzni momenti pa zvucim pomalo....Morbidno.
 

Back
Top