Moja sreca je uvek stvarna sreca...Juce sam ustala rano, mmm... sunacno jutro, citala dobru knjigu..osetila srecu...na poslu uradila par jakih tuzbi...osetila srecu...videla se sa dobrim prijateljem, mnogo smeha...osetila srecu...isla na trcanje..osetila srecu..izasla u grad sa dobrom ekipom, proveli se ludo...osetila srecu...srela komsiju koji ima problema sa zakonom, saslusala ga, dala mu pro bono savete, pomogla...osetila srecu...na kraju izlaska uletimo u neku polu-frku, zastitim prijatelja, izbegli frku...osetila srecu...jutros setala i pila kaficu sa frendicama...osetila srecu...moja stvarna sreca je u malim stvarima...uzivam u njima, a ako se pitanje teme odnosilo na onu vrstu apsolutne srece, momenat , osecaj ili dan, dozivela sam je pre par meseci...prejaka sreca..potpuna neverica realnosti...prejak osecaj i momenat...toliko jak da ga kasnije dusa placa...svaka pomisao budi neko cudo u meni...eto...sad odoh na terasu da leskarim, pustim nesto dobro, citam knjigu, pa malo razmisljam...osetim dah proleca...osetim srecu...