Kada počinjemo da umiremo ?

Мислим да човек никада не умире осим ако није у питању природна смрт или неке друге природе. Али са психолошке тачке гледишта, човек је "машина" која је "програмирана" да никада не одустане од себе и да се бори против наше жеље за самодеструкцијом.

Узећу сопствени пример након покушаног суицида. Дубоко у себи то сам желео, али је ум непрестано гурао ту идеју ван главе. Силио сам себе, али некако се та "машина" не предаје и не допушта да падне иако ја то желим. Иронија? Желим одузети себи живот, а моје тело се бори против мене ударајући контру, фасцинантно.
 
Kada se predajemo ?

Kada prestanemo da se borimo ? (da li je životna borba važna i čemu to ?)

Kada nastupa smrt čoveka još tokom ovog zemaljskog života a da nismo dotakli 2m ispod ? )
Ovo je vise filozofsko [pitanje. Borba je sastavni deo covekovog zivota-od prvog udaha vazduha-postoji sansa da ga ne udahnes opet. I takjo kroz ceo zivot-stalno je prisytna neka borba. a, naravno da je vazna-kroz nju se covek razvija, usavrsava sebe kao licnost, kao ljudsko bice, evoluira. Stagnacija=vodi u degradaciju a degradacija=smrt. Ili pocetak kraja.
 
Мислим да човек никада не умире осим ако није у питању природна смрт или неке друге природе. Али са психолошке тачке гледишта, човек је "машина" која је "програмирана" да никада не одустане од себе и да се бори против наше жеље за самодеструкцијом.

Узећу сопствени пример након покушаног суицида. Дубоко у себи то сам желео, али је ум непрестано гурао ту идеју ван главе. Силио сам себе, али некако се та "машина" не предаје и не допушта да падне иако ја то желим. Иронија? Желим одузети себи живот, а моје тело се бори против мене ударајући контру, фасцинантно.

zašto si poželeo samoubistvo ?
 
Ovo je vise filozofsko [pitanje. Borba je sastavni deo covekovog zivota-od prvog udaha vazduha-postoji sansa da ga ne udahnes opet. I takjo kroz ceo zivot-stalno je prisytna neka borba. a, naravno da je vazna-kroz nju se covek razvija, usavrsava sebe kao licnost, kao ljudsko bice, evoluira. Stagnacija=vodi u degradaciju a degradacija=smrt. Ili pocetak kraja.

slažem se, ali hteo sam da ipak da na neki način stavim svakodveni momenat naspram misaonog, što ne znači da mogu obe prirode(psihološke i filozofske)
da budu u ovoj temi za razmatranje
 
Umiremo onog trenutka kada odustanemo od snova. Tu nastupa prava fizicka smrt.

Inace covek koji je rodjen 2020 nije isti covek 6 godina kasnije. Promenile su se sve celije u organizmu nove su zamenile stare.

Starenje i neka bioloska smrt krece oko 30e kada se pojavljuju bore podocnjaci oko ociju i prve sede.
 
Не умире све док дише.
Не предаје се, све док мозак управља виталним функцијама.
Чак и када мисли да се предао, није.. јер нешто даје телу инструкције да настави да живи.
Они који се предају умиру заиста на овај или онај начин.
Суицид својом руком или суицид својим мислима.
 
Kada se predajemo ?
Pa evo sad pokorise ceo svet koronom ,plasi se narod bolesti i ne reaguje
Kada prestanemo da se borimo ? (da li je životna borba važna i čemu to ?)
Kad vidis sve oko sebe da se prodaju bolje se skloniti
Kada nastupa smrt čoveka još tokom ovog zemaljskog života a da nismo dotakli 2m ispod ? )
Za mene kad se proda i kad nekog ubije
 
Bolje 2m ispod zemlje, nego "živi leš"! Čemu onda?Živi ili 'mri...Spartanski!
P. S. Dobra je i tačna ona izeka: Kukavica umire svakim danom po malo, čovek umire jednom, ali k' o čovek!Verujem da se čak i dobra i dostojanstvena smrt, treba zasužiti! Nema ništa na ovom svetu: "For free"! Samo zablude.
 
Poslednja izmena:

Back
Top