Kad partner dosadi....

Ma koliko da se ljudi vole na pocetku, veremenom i u sukobu sa zivotnim realnostima, partner pocinje malo po malo da - dosadjuje!

Sve se zna unapred, vise nema interesantnosti novoga, stalno se ponasa isto, reaguje isto, prica iste viceve, pravi iste porete, hrce jednako....

Naravno da se tada gasi i ljubav..... To je sasvim logicno...

Ostaju samo obaveze prema deci, finansijama, porodici i poznanicima...

Negde ostane i nesto od postovanja.

Neke zena imaju obicaj da kazu: "Pa kako sam se mogla udati za tebe!? Gde su mi oci bile!? Da sam se udala za mog prvog momka, danas bi zivela kao kraljica, a sa tobom se celog veka patim i mucim!"

A ljubav tada negde nestane bez traga....Kao da je nikada nije ni bilo.....

A neverstvo cuci pre vratima...
:sad2:

Pa sad, ako si emocionalno na nivou petnestogodišnjaka i veruješ da su ljudi, osećanja i svet uopšte konstantni i nepromenjivi, onda verovatno doživiš šok kad shvatiš da se nakon x godina osoba pored tebe promenila. Sebe doživljavam kao hridi a život kao more, čas mirno čas uzburkano. Nekad se mazimo, nekad sudaramo ali svaki naš kontakt na meni ostavlja trag i ja se menjam. Pile od pre 10, 15 godina nije Pile danas. Muškarac koga sam volela sa 20, danas definitivno ne bi privukao moju pažnju na duže od 10 minuta. Jer želim drugačije stvari, živim drugačiji život, ja sam drugačija.

Tako je i sa partnerom. Ako zajedno odrastate/starite, onda promene idu postepeno, uklapate se. Jedino što se često događa da se ljudi menjaju svako za sebe i onda se jednog jutra probude pored stranca.
 
Tako je i sa partnerom. Ako zajedno odrastate/starite, onda promene idu postepeno, uklapate se. Jedino što se često događa da se ljudi menjaju svako za sebe i onda se jednog jutra probude pored stranca.

Ма немој, а оне две што су се преселиле, Невена и Сашка пре основне школе и још оне што су после ишле у друге школе па смо се мање дружили..како сам ја могао са њима да одрастем или барем са једном од њих..Немогућа мисија. Тако да ми са једном, готовом женом, остаје само да остарим, ако не подтетињим у међувремену поново лол..
 
Ima takvih ljudi... Ja ih, onako za sebe, zovem energetskim vampirima, mada to nisu. Oni prosto osete ko ima upravo ono što oni nemaju - pa se prilepe za njega, umesto da malo stanu pred ogledalo i pogledaju sami sebe u oči i shvate da im niko ne može dati ono što treba da imaju u sebi.

to se obicno zove druzenje ili drustvo i pozeljna je i opsteprihvacena pojava, a samotnjaci mogu imati problema jer stalno tako se ne druze evo ja
 

Back
Top