Lúnasa
Buduća legenda
- Poruka
- 42.276
plasim se starosti, mrzim sto cu da ostarim, manje-vise zbog mogucnosti da necu imati sex, vec zbog osecaja da me telo ne slusa, zbog secanja na ono kako sam nekad izgledala, zbog toga sto ce osecaj radosti i zivljenja da zavisi od drugih, a ne od mene, od toga da mi unuci dodju u posetu (ako ih, daj Boze, uopste budem imala), od toga da me tog dana kosti bole manje nego prethodnog, od toga da u umrlici u novinama ne vidim drage ljude...i, ne verujem ni rec od onoga da je "moguce dostojanstveno stariti"...toga ima samo u reklamama za pelene za odrasle, gde vidis nasmejanu, dobrodrzecu bakicu, koja se sa ispisnikom drzi za ruke i koju, kao, bas briga sto nosi pelenicu...i ne verujem da je preko 50% ljudi u osamdesetim sexualno aktivno, vecina njih nije aktivno ni sto se hodanja i razmisljanja tice...sve u svemu, dupe bih dala da vecno imam 30 godina...
Eh sad.. da se nadovežem..
Možda pomalo offtopic, ali valjda mi Hepi neće zameriti..
Moguće je dostojanstveno stariti i dostojanstveno umreti.. jeste retko ali je moguće..
Moj deda je imao 87 godina kad je umro, i umro je u pravom momentu.. baš kada više nije mogao da diže neke džakove na tavan i kad više nije mogao da vozi bicikl..
Ne stari i ne umire svako na isti način, ali mislim da u starosti nema ništa ružno..
Pa ti ćeš i dalje biti ista osoba, to telo će i dalje biti tvoje, pa što bi ga se gadila, plašila ili bilo šta drugo a ne volela..
I svaka bora je jedan smeh ili briga.. sve te to gradi kao osobu i zbog toga ćeš svojim unucima (daj bože da ih imaš, jel) biti posebna i obeležićeš njihovo detinjstvo..
Ne znam.. ja se ne bojim starosti.. samo bolesti..