Kad ostarish..

plasim se starosti, mrzim sto cu da ostarim, manje-vise zbog mogucnosti da necu imati sex, vec zbog osecaja da me telo ne slusa, zbog secanja na ono kako sam nekad izgledala, zbog toga sto ce osecaj radosti i zivljenja da zavisi od drugih, a ne od mene, od toga da mi unuci dodju u posetu (ako ih, daj Boze, uopste budem imala), od toga da me tog dana kosti bole manje nego prethodnog, od toga da u umrlici u novinama ne vidim drage ljude...i, ne verujem ni rec od onoga da je "moguce dostojanstveno stariti"...toga ima samo u reklamama za pelene za odrasle, gde vidis nasmejanu, dobrodrzecu bakicu, koja se sa ispisnikom drzi za ruke i koju, kao, bas briga sto nosi pelenicu...i ne verujem da je preko 50% ljudi u osamdesetim sexualno aktivno, vecina njih nije aktivno ni sto se hodanja i razmisljanja tice...sve u svemu, dupe bih dala da vecno imam 30 godina...

Eh sad.. da se nadovežem..
Možda pomalo offtopic, ali valjda mi Hepi neće zameriti..
Moguće je dostojanstveno stariti i dostojanstveno umreti.. jeste retko ali je moguće..
Moj deda je imao 87 godina kad je umro, i umro je u pravom momentu.. baš kada više nije mogao da diže neke džakove na tavan i kad više nije mogao da vozi bicikl..
Ne stari i ne umire svako na isti način, ali mislim da u starosti nema ništa ružno..
Pa ti ćeš i dalje biti ista osoba, to telo će i dalje biti tvoje, pa što bi ga se gadila, plašila ili bilo šta drugo a ne volela..
I svaka bora je jedan smeh ili briga.. sve te to gradi kao osobu i zbog toga ćeš svojim unucima (daj bože da ih imaš, jel) biti posebna i obeležićeš njihovo detinjstvo..
Ne znam.. ja se ne bojim starosti.. samo bolesti..
 
Eh sad.. da se nadovežem..
Možda pomalo offtopic, ali valjda mi Hepi neće zameriti..
Moguće je dostojanstveno stariti i dostojanstveno umreti.. jeste retko ali je moguće..
Moj deda je imao 87 godina kad je umro, i umro je u pravom momentu.. baš kada više nije mogao da diže neke džakove na tavan i kad više nije mogao da vozi bicikl..
Ne stari i ne umire svako na isti način, ali mislim da u starosti nema ništa ružno..
Pa ti ćeš i dalje biti ista osoba, to telo će i dalje biti tvoje, pa što bi ga se gadila, plašila ili bilo šta drugo a ne volela..
I svaka bora je jedan smeh ili briga.. sve te to gradi kao osobu i zbog toga ćeš svojim unucima (daj bože da ih imaš, jel) biti posebna i obeležićeš njihovo detinjstvo..
Ne znam.. ja se ne bojim starosti.. samo bolesti..

moguce je da je moguce, ali ja prosto ne verujem da cu stariti tako.....ne videh nigde uzivo lepu starost, bez bolesti, tuge, dosade, zaljenja, cekanja po redovima kod doktora, penzije, unuka...da, videla sam ljude koji nisu osecali strah ni od smrti, ni od starosti, ali nisam videla one kojima je starost bila bar podjednako lepa kao mladost...meni ni 35ta nije lepa kao 30ta, a mogu samo da zamislim kako mi nece biti lepa 65ta u poredjenju sa ovim sada...ne volim starost, uzasavam se starosti, hocu uvek da izgledam ovako, i da se osecam ovako, ne zelim da ustajem cetvoronoske iz kreveta ujutru, ne zelim da idem u penziju, ne zelim da se grozim svoje slike u ogledalu...
 
moguce je da je moguce, ali ja prosto ne verujem da cu stariti tako.....ne videh nigde uzivo lepu starost, bez bolesti, tuge, dosade, zaljenja, cekanja po redovima kod doktora, penzije, unuka...da, videla sam ljude koji nisu osecali strah ni od smrti, ni od starosti, ali nisam videla one kojima je starost bila bar podjednako lepa kao mladost...meni ni 35ta nije lepa kao 30ta, a mogu samo da zamislim kako mi nece biti lepa 65ta u poredjenju sa ovim sada...ne volim starost, uzasavam se starosti, hocu uvek da izgledam ovako, i da se osecam ovako, ne zelim da ustajem cetvoronoske iz kreveta ujutru, ne zelim da idem u penziju, ne zelim da se grozim svoje slike u ogledalu...

Heh.. pa dobro, da.
To su zaista neke stvari koje ljudi osećaju u sebi i nema neke konstruktivne rasprave o tome..
Kao ni o tome ko u šta veruje..
Mogu reći da mislim da te razumem.. eto.. :)
 
volela bih da kod nas postoji obicaj kao kod Eskima....dok je stara osoba korisna, dok ima zube za omeksavanje koze, hrane je i ostavljaju u zivotu....kad vise nije korisna zajednici, odnose je daleko od naselja, stavljaju da sedne na kozu i ostavljaju je da zaspi na hladnoci i umre u snu....to je dostojanstvena smrt.....
 
Poslednja izmena:
volela bih da kod nas postoji obicaj kao kod Eskima....dok je stara osoba korisna, dok ima zube za omeksavanje koze, hrane je i ostavljaju u zivotu....kad vise nije korisna zajednici, odnose je daleko od naselja, stavljaju da sedne na kozu i ostavljaju je da zaspi na hladnoci i umre u snu....to je dostojanstvena smrt.....

to je nesto najnehumanije sto sam do sada cula.
tako ne bih ostavila ni macku ni muskatlu.
 
:) za njihovo drustvo nije...oni su gladovali i nisu mogli da dozvole da neko nekoristan ostane u zivotu....meni je to humano....kad ne budem mogla da imam koristan, dostojanstven zivot, ne bih ni da zivim......

e sad tupis.

imaces unucice pa ces moci, ako nista drugo, da sedis u stolici za ljuljanje, da im pletes carape i rukavice za zimu:). to rade bake, i to je dostojanstveno:)
i radovaces se kad ti uvale unucice da ih cuvas, makar to bilo samo da sedis u blizini.

ta neka "dostojanstva" su razlicito shvatana. dostojanstveno zivis onda kada se zivotu radujes, a radujes mu se onda kada znas zasto zivis. makar to bilo i strikanje rukavica unucima. makar. nije to makar, to je MNOGO.
 
e sad tupis.

imaces unucice pa ces moci, ako nista drugo, da sedis u stolici za ljuljanje, da im pletes carape i rukavice za zimu:). to rade bake, i to je dostojanstveno:)
i radovaces se kad ti uvale unucice da ih cuvas, makar to bilo samo da sedis u blizini.

ta neka "dostojanstva" su razlicito shvatana. dostojanstveno zivis onda kada se zivotu radujes, a radujes mu se onda kada znas zasto zivis. makar to bilo i strikanje rukavica unucima. makar. nije to makar, to je MNOGO.

:) pa o tome bre pricam...tad i jesi koristan, kad moze sna bilo koji nacin nekog da usrecis a ne da mu budes samo teret....ali, ja imam majku koja lezi u krevetu, ciji je mozak vec na 30% i koja je u konstantnoj telesnoj i dusevnoj patnji...i pitam se, koliko njen zivot vredi.....koliko njoj vredi.....
 
:) pa o tome bre pricam...tad i jesi koristan, kad moze sna bilo koji nacin nekog da usrecis a ne da mu budes samo teret....ali, ja imam majku koja lezi u krevetu, ciji je mozak vec na 30% i koja je u konstantnoj telesnoj i dusevnoj patnji...i pitam se, koliko njen zivot vredi.....koliko njoj vredi.....

uf to jeste strasno i tesko :confused:

ali kad sam slusala ispovesti ljudi koji su bili tesko bolesni i na samrti..
po njihovoj prici znacio im je svaki minut zivota, ma kakva agonija da je bila. to je cudo u nama, ta zelja za zivotom.
 
uf to jeste strasno i tesko :confused:

ali kad sam slusala ispovesti ljudi koji su bili tesko bolesni i na samrti..
po njihovoj prici znacio im je svaki minut zivota, ma kakva agonija da je bila. to je cudo u nama, ta zelja za zivotom.

ima i toga
ali, ja sam gledala slucajeve koji su bili tesko bolesni i na samrti, i pored dece, unucica, razloga za zivot, bla-bla, jedva su cekali cas kada ce umreti...
 

Back
Top