kad neko bliznji umre...

Odosmo danas na groblje. Razmenismo kese i tanjire,jer ako nije bilo na groblju onda pokojniku nista od toga nije ni otislo, a onda smo se u kuci pokojnika dobro najeli i napili, ali tako se valja kazu stariji...Strasno...kada umrem hocu da me kremiraju(strah me je da cu da se probudim u sanduku), a hranu i pice mi dajte sada, jer kada izgorim necu imati cime da jedem na onom svetu...ako me razumete (kako rece pokojna Mileva).
 
nasi obicaji su strasni, ja sam jedne godine na sahrani blizeg clana porodice bila u iskusenju da sve prisutne babe posaljem tamo gdje su vec bile, kao da mi nije bilo dosta moje tuge, one me "savjetuju" da odem i "zacas" napravim jednu tortu ????? reko ok ako treba po obicajima kupicu, nije ni to problem, ali znas treba da je domaca... e onda sem pukla srecom pa su me umirili inace bi skandal napravila :), drago mi je da zivim u gradu pa su sada ti obicaji svedeni na minimum inace na selu se to malo razlikuje od veselja jos muziku da dovedemo i da pravimo festu.
 
Meni je otac umro novembra 2011... U svom onom haosu od tuge i bola koji razdire moja majka je samo razmišljala o tome kako ga treba ispratiti kako dolikuje pa je tim povodom zakupila kafanu, jer zaboga dolaze mnogi ljudi iz cele bivše Juge, pa treba te ljude nahraniti kad već biju toliki put... I tako posle sahrane, trčimo u kafanu da bi sačekivali goste.. :dash:
Dođe prva subota, brdo hrane se pakuje i nosi na groblje da se ljudi posluže, "jer nema smisla", dok oni koji su došli "sa strane" se pozivaju kući na klasičan ručak :dash:
Stigoše 40 dana, 6 meseci i godina, opet se spremaju nenormalne količine hrane, upreže se cela rodbina da pomaže, zakupljuje se sala na groblju da se posle pomena svrate ljudi i nahrane. Sve se to spakuje, pa onda opet kući otpakuje i servira da se posluži ručak za sve koji su "sa strane". Znači zgadilo mi se sve i rekla sam majci da kad ona umre uopšte nemam nameru da se bakćem takvim glupostima. Dobiće žito, pogaču i kraj!! Dostojan ispraćaj pokojnika tj drage nam osobe veze nema sa hranom i čašćavanjem. On je mrtav i sve to ga neće u život vratiti. Dostojan ispraćaj predstavlja nešto sasvim drugo..
 
Meni je otac umro novembra 2011... U svom onom haosu od tuge i bola koji razdire moja majka je samo razmišljala o tome kako ga treba ispratiti kako dolikuje pa je tim povodom zakupila kafanu, jer zaboga dolaze mnogi ljudi iz cele bivše Juge, pa treba te ljude nahraniti kad već biju toliki put... I tako posle sahrane, trčimo u kafanu da bi sačekivali goste.. :dash:
Dođe prva subota, brdo hrane se pakuje i nosi na groblje da se ljudi posluže, "jer nema smisla", dok oni koji su došli "sa strane" se pozivaju kući na klasičan ručak :dash:
Stigoše 40 dana, 6 meseci i godina, opet se spremaju nenormalne količine hrane, upreže se cela rodbina da pomaže, zakupljuje se sala na groblju da se posle pomena svrate ljudi i nahrane. Sve se to spakuje, pa onda opet kući otpakuje i servira da se posluži ručak za sve koji su "sa strane". Znači zgadilo mi se sve i rekla sam majci da kad ona umre uopšte nemam nameru da se bakćem takvim glupostima. Dobiće žito, pogaču i kraj!! Dostojan ispraćaj pokojnika tj drage nam osobe veze nema sa hranom i čašćavanjem. On je mrtav i sve to ga neće u život vratiti. Dostojan ispraćaj predstavlja nešto sasvim drugo..


Да ли је твоја мајка при чистој свести?

Толики новац потрошити - ради чега? :dontunderstand:

Зашто ниси утицала на њу на време, видим да си паметна жена.
 
Veruj mi, pokušavala sam i bila uporna, ali džabe... Svaki put bi se taj razgovor završavao svađom i na kraju sam jednostavno digla ruke. Ali vrhunac svega je bio kad su otišli zadnji gosti na obeležavanju godišnjice smrti, i to oni "drugi" gosti koji su ručali i kući, moja majka je tek tada konačno došla sebi i rekla da ja budem pametna i ne radim to isto kad ona umre :zper: Ali eto, trebalo je da prođe puna godina i svi pomeni da se ona prizove pameti..
 
Veruj mi, pokušavala sam i bila uporna, ali džabe... Svaki put bi se taj razgovor završavao svađom i na kraju sam jednostavno digla ruke. Ali vrhunac svega je bio kad su otišli zadnji gosti na obeležavanju godišnjice smrti, i to oni "drugi" gosti koji su ručali i kući, moja majka je tek tada konačno došla sebi i rekla da ja budem pametna i ne radim to isto kad ona umre :zper: Ali eto, trebalo je da prođe puna godina i svi pomeni da se ona prizove pameti..

Moj otac je umro 94 godine. i bilo je isto tako. na sahranu su dosli ljudi iz cele zemlje, bilo ih je stotine..i svi su dosli u nas stan da jedu posle sahrane...posto se ispostavilo da je stan mali pa se jelo na ture, onda je z apomene bila zakupljena sala. Prestrasno.

Ja nisam znala sta da radim...pogotovu sto sam bila jos uvek dete....osecala sam se kao da su mi dosli gosti, prema kojima treba da budem ljubazna i vaspitana, i da ne smem da pokazem kako se osecam...

A juce sam bila tetki na sedmodnevnom pomenu u selu! e da vidite tek taj haos?!!

Njen unuk je isao deset puta u prodavnicu da kupi svece "kakve treba da se nose na grob" prvo dve, pa cetiri, pa sa cvecem, pa vece....svaka zena koja je dosla rekla je: "Ne radi se tako."
Onda kad smo trebali da krenemo potraga za musemom....deset ljudi trazi odgovarajucu musemu....strasno...dok ja nisam uzela stoljnjak sa frizidera i mahnula..moze li ovo? "Moze!"
Uzas.
 
Верујем да се обичаји разликују од места до места, али видим да се помени стављају на исти начин.

Ствар је личног избора хоћемо ли обичаје поштовати или не.

Ја сам их поштовала и за мајку и за оца и није ми било тешко.

Није ми било ни бесмислено.

То је последње што сам могла да учиним за њих и успомену на њих.

Не чудим се ни кад видим да људи то раде другачије.

Али ме ужасно нервира кад неко нешто ради на силу и то показује.

Немој онда то да радиш, шта те брига шта ће људи рећи?
 
Верујем да се обичаји разликују од места до места, али видим да се помени стављају на исти начин.

Ствар је личног избора хоћемо ли обичаје поштовати или не.

Ја сам их поштовала и за мајку и за оца и није ми било тешко.

Није ми било ни бесмислено.

То је последње што сам могла да учиним за њих и успомену на њих.

Не чудим се ни кад видим да људи то раде другачије.

Али ме ужасно нервира кад неко нешто ради на силу и то показује.

Немој онда то да радиш, шта те брига шта ће људи рећи?

sve ima neke granice, obicaji su obicaji to sto nama mladjim djeluju besmisleno to je druga prica...
Kada sam posle bakine sadrane brojala kako su to glupi obicaji i da nisam stigla da se ljudski oprostim sa njom jer sam trcala oko gostiju moj djed me je saslusao i njegov komentar je bio "Bebo, ispostujte bar kad ja umrem, nemoj da me zakopate kao psa, bez ljudi i pomena" .... srce mi se steglo, njima to znaci vjerovatno ja to necu traziti od svoje djece ali nase stare smo ispratili uz sve pocasti i cjelogodisnje cascavanje rodbine i velike materijalne izdatke, ali kao sto rece to je poslednje sto mogu da uradim za njih, nek pocivaju u miru i nek im je laka zemlja.
 
А после се кука како се нема.

Ко може новчано да издржи - нека храни чаршију, ја не могу.

vjerovatno nikad nisi izbubila nekog ko ti je monog drag cim mozes tako da govoris, ljudi u svom bolu rade razne nepromisljene stvari, kada se razmisli glavom nema nekog smisla ali u bolu vise odlucuje srce nego mozak. I da ne shvatis pogresno nikog ne osudjujem, kao sto sam rekla kada ja odem ne trebaju mi ni dace ni pomeni ali ako je nekome za zivota to znacilo ko sam ja da mu to posle smrti uskratim, mislim da bi me savjest jela dok sam ziva,
 
vjerovatno nikad nisi izbubila nekog ko ti je monog drag cim mozes tako da govoris, ljudi u svom bolu rade razne nepromisljene stvari, kada se razmisli glavom nema nekog smisla ali u bolu vise odlucuje srce nego mozak. I da ne shvatis pogresno nikog ne osudjujem, kao sto sam rekla kada ja odem ne trebaju mi ni dace ni pomeni ali ako je nekome za zivota to znacilo ko sam ja da mu to posle smrti uskratim, mislim da bi me savjest jela dok sam ziva,


Какве везе има храњење чаршије са тугом због губитка?

Изгубила сам пуно драгих особа али сам била сувише млада да их ја сахрањујем, то су чинили моји родитељи. И није било никакве теревенке притом.

Непромишљене ствари типа бацање пара можеш да радиш уколико паре имаш. Немам ништа против да свако ради шта га воља са својим вишковима.
 
Какве везе има храњење чаршије са тугом због губитка?

Изгубила сам пуно драгих особа али сам била сувише млада да их ја сахрањујем, то су чинили моји родитељи. И није било никакве теревенке притом.

Непромишљене ствари типа бацање пара можеш да радиш уколико паре имаш. Немам ништа против да свако ради шта га воља са својим вишковима.

Cim to nisu radili tvoji roditelji normalno je da neces ni ti prosto nisi odgajana u tom duhu, ja imam preko 100 clanova naj uze rodbine, kod nas je luda kuca i za normalan rodjendan kada dodje samo odabran dio rodbine :) a kamoli za sahranu kada dodju svi,
 
Cim to nisu radili tvoji roditelji normalno je da neces ni ti prosto nisi odgajana u tom duhu, ja imam preko 100 clanova naj uze rodbine, kod nas je luda kuca i za normalan rodjendan kada dodje samo odabran dio rodbine :) a kamoli za sahranu kada dodju svi,

Ја мислим да ти ниси баш начисто са појмом најужа родбина.
 
Ја мислим да ти ниси баш начисто са појмом најужа родбина.

Naj uzu porodicu predstavljaju moji roditelji njihova braca i sestre sa svojom djecom i njihovim porodicama, znaci prvi krug moje tetke i stricevi i prve rodice i rodjaci ili kako vi u srbiji zovete brat od tetke ili sestra od strica i sl. Jednostavno smo velika porodica po poslednjem brojanju bilo nas je mislim 115-116 mada mislim da je sada broj malo veci jer je poslednjih godina doslo vise bebica nego sto je umrlo starih. Uz to kada se dodaju muzevljevi ima nas i jos vise
 
Naj uzu porodicu predstavljaju moji roditelji njihova braca i sestre sa svojom djecom i njihovim porodicama, znaci prvi krug moje tetke i stricevi i prve rodice i rodjaci ili kako vi u srbiji zovete brat od tetke ili sestra od strica i sl. Jednostavno smo velika porodica po poslednjem brojanju bilo nas je mislim 115-116 mada mislim da je sada broj malo veci jer je poslednjih godina doslo vise bebica nego sto je umrlo starih. Uz to kada se dodaju muzevljevi ima nas i jos vise

Ја више ценим неке своје комшије од припадника тзв најуже родбине који се баш и нису показали у неким моментима.

Иначе, породице браће и сестара од тетака, ујака и стричева не сматрам најужом родбином.
 
Ја више ценим неке своје комшије од припадника тзв најуже родбине који се баш и нису показали у неким моментима.

Иначе, породице браће и сестара од тетака, ујака и стричева не сматрам најужом родбином.

svako zna svoje, komsije su za kafu a porodica i rodbina (bar moja) su tu kada dodju teski dani.
 
Комшије на које мислим знам од своје седме године и пре би њих уврстила у ту најужу родбину него неке који ту само формално спадају.[/QUOTE]

Pa to je ono o cemu ti pricam tvoja rodbina je formalno tu a moja je tu i kada treba da se zajedno veselimo ali i kada treba pomoci, sve je individualno...
 
Meni je otac umro novembra 2011... U svom onom haosu od tuge i bola koji razdire moja majka je samo razmišljala o tome kako ga treba ispratiti kako dolikuje pa je tim povodom zakupila kafanu, jer zaboga dolaze mnogi ljudi iz cele bivše Juge, pa treba te ljude nahraniti kad već biju toliki put... I tako posle sahrane, trčimo u kafanu da bi sačekivali goste.. :dash:
Dođe prva subota, brdo hrane se pakuje i nosi na groblje da se ljudi posluže, "jer nema smisla", dok oni koji su došli "sa strane" se pozivaju kući na klasičan ručak :dash:
Stigoše 40 dana, 6 meseci i godina, opet se spremaju nenormalne količine hrane, upreže se cela rodbina da pomaže, zakupljuje se sala na groblju da se posle pomena svrate ljudi i nahrane. Sve se to spakuje, pa onda opet kući otpakuje i servira da se posluži ručak za sve koji su "sa strane". Znači zgadilo mi se sve i rekla sam majci da kad ona umre uopšte nemam nameru da se bakćem takvim glupostima. Dobiće žito, pogaču i kraj!! Dostojan ispraćaj pokojnika tj drage nam osobe veze nema sa hranom i čašćavanjem. On je mrtav i sve to ga neće u život vratiti. Dostojan ispraćaj predstavlja nešto sasvim drugo..

moja tetka je umrla prosle godine iove smo joj davali dodinu dana
pre punih osam sam ostala bez oca
isti obicaji
ja ne mogu da jedem na groblju
i imam jednu tetku koja pretpostavljam svoju savest umiruje tim sto obicaje i koji postoje i koji nepostoje pasionirano postuje
i svaki put dodje kod mene i kaze - uzmi, valja se!
valja se zbog cega? da umrlom pravim zazubice jeduci mu iznad glave?
vrhunac je bio kad je posle izlaska tati na grob na godinu dana, dosla kod nas kuci i kad je jeduci za stolom u jednom trenutku rekla - prosla je godina, treba odagnati tugu iz kuce i uvesti ponovo radost..sad treba da zapevamo - samo sam rekla ``nemoj ovde da pevas, ne zelim da postujem sve obicaje koje nameces``
-ali..
nema ali!
znaci odhebite sa pricom sta i kada treba
tugovacu koliko mi se tuguje, necu nositi crninu ako mi se ne nosi, necu da jedem na groblju jer mi je to odvratno
ebali vas paganski obicaji!
 
moja tetka je umrla prosle godine iove smo joj davali dodinu dana
pre punih osam sam ostala bez oca
isti obicaji
ja ne mogu da jedem na groblju
i imam jednu tetku koja pretpostavljam svoju savest umiruje tim sto obicaje i koji postoje i koji nepostoje pasionirano postuje
i svaki put dodje kod mene i kaze - uzmi, valja se!
valja se zbog cega? da umrlom pravim zazubice jeduci mu iznad glave?
vrhunac je bio kad je posle izlaska tati na grob na godinu dana, dosla kod nas kuci i kad je jeduci za stolom u jednom trenutku rekla - prosla je godina, treba odagnati tugu iz kuce i uvesti ponovo radost..sad treba da zapevamo - samo sam rekla ``nemoj ovde da pevas, ne zelim da postujem sve obicaje koje nameces``
-ali..
nema ali!
znaci odhebite sa pricom sta i kada treba
tugovacu koliko mi se tuguje, necu nositi crninu ako mi se ne nosi, necu da jedem na groblju jer mi je to odvratno
ebali vas paganski obicaji!

O da.... Najviše volim te tetke, strine, ujne koje su popile svu pamet ovoga sveta i sve najbolje znaju i samo čekaju svojih 5 minuta da zablistaju na nečijoj sahrani :dash:
 
... i posle pogreba se obelezava 7 dana, pa 40 dana, pa 6 meseci...
Kako idu ti obicaji? Trazila sam na netu ali nisam nasla nista koristno. Da li neko moze da mi objasni, sta se radi, sta se sprema, gde se ide...?
Obicaju idu u smeru globalizacije koja utice da se umesto rituala koji se praktivao nekoliko stotina godina gotovo neizmenjeno, sa manjim razlikama od mesta do mesta, danas transformise u vid odlaska ljudi u urbanim sredinama na dobru klopu koju rodjaci preminulog naruce u restoranu, nakon koje se odlazi na groblje gde ceka mrtvac. Kod sahrana u ruralnim sredinama globalizacija je isto uzela svoj danak, zene ne spremaju kao ranije vec se telefonskim pozivom resi u komadu i spremanje klope i sator, sa sve konobarima koji sluze na dan pogreba.
 
Kad je naš tata umro, sve je bio na bratu i meni, a pojma nemamo sa običajima. Slušali smo razne gluposti: da ista sveća ide do prve gošnjice smrti na groblje, pa da treba 40 sveća da gori vezano u snop....
Da nam skratim muke oko svega toga, pitala sam sveštenika za sve te običaje i on nam je rekao:da se na groblje nose samo sveće, žito i crno vino. Nikakva hrana. Kaže: ako imate viška, dajte sirotinji. Tako smo radili za sve izlaske na groblje.
 

Back
Top