To mi je jedan od jačih utisaka serije, dok je sada rezimiram...
A evo još nekih utisaka:
- Lejlina i Oguzova ljubavna priča bila je jedna od nosećih priča u seriji, nije im po snazi bio blizu ni Fikretin, a da ne pričam Nedžlin brak (ni prvi, drugi još manje)
- Lejla je, sa svim svojim depresijama, ludilom i glupostima, ipak najnormalnija u toj porodici;
- Hajrije je bila lujka tokom cele serije, na momente iritantna, ali dopadaju mi se dve crte njenog karaktera: brza prilagodljivost i izvesno razumnost (i za nerazumno, što je ponekad potrebno, kako bi svi u lancu preživeli)
- Oguz je najtragičniji lik u seriji (tragičniji i od Ferhunde, koja je imala podršku majke sve vreme; Oguz je bez oca, majka i sestra mu se pojavile samo na kratko u seriji, Džejda je kao pijavica, Ali Riza mu nije dao šansu da pokaže da se promenio u odnosu prema Lejli, Lejla ga je sada izdala, onaj Sejfi video da je ovaj snalažljiv i pametan, pa hteo da ga izrabljuje za prljave poslove (i što neko ovde reče, tolika se fama digla oko Sejfijevog ubistva, kao da je ne znam koji čovek ubijen, a ne ubica ko zna koliko ljudi), Serhat se zalepio da mu traži novac koji mu ne pripada,... užas.
Ipak on nije sve to zaslužio. On je bio samo mlad čovek koga nije imao ko da usmeri, koji je samo želeo da ima para i da se dobro zabavi dok je mlad (i tada navukao onu nesreću Džejdu, bezobraznu Nedžlu i osetljivu Lejlu, kojoj se logično vratio, jer je jedino sa njom mogao da oseti nekakav dom)
- Ali Riza je zamislio život kakav želi da žive njegova deca, i sve što se ne odvija po planu, njega bi razbesnelo
...
mnogo toga sam već i pisala već na forumu.
Ne znam što sam stavila teze, ali nema veze.