kad ga vise ne volis...a ne mozes nista

koscela

Zainteresovan član
Poruka
113
z:( Tesko je o tome govoriti, ali verovatno se desilo mnogima. Kako zivjeti iz dana u dan sa nekim koga ne postujes, ne cenis, ko te neverovatno nervira,a nemoguce je u trenutnoj situaciji bilo sto promeniti. Tesko je i glumiti iz dana u dan pred djecom, prijateljima, komsijama. Doduse, moguce da su svi svjesni glume osim njega koji takodje zna, ali i zna da je nemoguce razresiti situaciju jer uslovi zivota je ne dozvoljavaju, zato je miran, ne poduzima nista.
Znam reci cete, uvijek je moguce nesto poduzeti, ali sta kada nije moguce...Kako se pomiriti... pomislis bit ce nekih drugih radosti, tu su djeca, preziveces.emotivno... ali osjecas i pored toga prazninu, godine prolaze, treba ti nesto jace da te obraduje...trebas se zrtvovati zbog djece, tu nema dileme, ali treba prezivjeti iz dana u dan...kako???
 
Hvala na odgovoru, nova sam na Forumu ,pa mi znaci ... ali vezano za prethodno...pokusala sam, rekla sam... ali jednostavno agoniju nastavljamo, nista se ne mijenja...zbog teske materijalne situacije, ne mozemo nesto promeniti....pokusavasm se odrzati, ali kako godine prolaze, sve je teze...
 
z:( Tesko je o tome govoriti, ali verovatno se desilo mnogima. Kako zivjeti iz dana u dan sa nekim koga ne postujes, ne cenis, ko te neverovatno nervira,a nemoguce je u trenutnoj situaciji bilo sto promeniti. Tesko je i glumiti iz dana u dan pred djecom, prijateljima, komsijama. Doduse, moguce da su svi svjesni glume osim njega koji takodje zna, ali i zna da je nemoguce razresiti situaciju jer uslovi zivota je ne dozvoljavaju, zato je miran, ne poduzima nista.
Znam reci cete, uvijek je moguce nesto poduzeti, ali sta kada nije moguce...Kako se pomiriti... pomislis bit ce nekih drugih radosti, tu su djeca, preziveces.emotivno... ali osjecas i pored toga prazninu, godine prolaze, treba ti nesto jace da te obraduje...trebas se zrtvovati zbog djece, tu nema dileme, ali treba prezivjeti iz dana u dan...kako???

Mene zanima kako uspijes glumiti dobro raspolozenje, mir i slogu pred djecom? Ja nisam mogla. Gorcina je bila jaca. Razvela sam se.
Iskreno te razumijem. Ne znam sta da ti odgovorim. To je jako teska situacija. Ljudski i emotivno. Ako zbog mater.stanja ne mozes priustiti razdvojen zivot, priusti sebi ljubavnika. Mozda ce me mnogi zbog ovog ispljuvati, ali njeznost i paznja su nam svima emotivna hrana.
 
Zavisi jesi li se zaljubila u nekog drugog ili je samo izlapela ljubav prema muzu. Ljubavi vremenom menjaju oblik, neke se i tope pa nestaju ali kad se pojavi treca osoba onda se taj proces ubrza i prati ga jos i netrpeljivost prema partneru, odbojnost i zelja za drugim.

Zavisi i od toga koliko dugo to traje. Ako je kratko vreme od tada mozda je nesto akutno, mozda se neko nezadovoljstvo prelilo i na odnos u braku pa sad ne vidi nigde svetla i nade.

Zavisi i koji su razlozi da se ne mozete razvesti, ako je to finansijska i materijalna zavisnost jednog od vas dvoje mozda to osecate kao okove pa onda i brak kao zatvor, a ako je to zbog dece onda postoji opasnost da odnos sa njima izgubi na kvalitetu.

Jedna od najktezih i najmucnijih stvari koje se mogu desiti u braku je taj da nestane ljubavi i sa tim se najteze boriti, osim bolesti i siromastva naravno. Ipak mislim da moze, samo nadji ravi uzrok problema, pa onda pokusaj gledati sve sa svih strana pa onda trazi lek. A ako ni tada ne bude rezultata -Reci sebi, da ti je zivot propao kako bi uspela zavarati decu da ste zajedno- Dobar motiv za protraciti godine koje su ostale.
 
Pravi planove za materijalno osamostaljenje. To će ti dati cilj u životu, i manje će te boleti sadašnje stanje. A kad budeš dovoljno očajna, i naći ćeš rešenje. Kad god to bilo.

U međuvremenu, obavljaj svoje dužnosti majke i domaćice, i ponašaj se kulturno. Ne moraš glumiti. Zna on dobro sve, a okolina će se i dalje ponašati kao i do sada.
 
z:( Tesko je o tome govoriti, ali verovatno se desilo mnogima. Kako zivjeti iz dana u dan sa nekim koga ne postujes, ne cenis, ko te neverovatno nervira,a nemoguce je u trenutnoj situaciji bilo sto promeniti. Tesko je i glumiti iz dana u dan pred djecom, prijateljima, komsijama. Doduse, moguce da su svi svjesni glume osim njega koji takodje zna, ali i zna da je nemoguce razresiti situaciju jer uslovi zivota je ne dozvoljavaju, zato je miran, ne poduzima nista.
Znam reci cete, uvijek je moguce nesto poduzeti, ali sta kada nije moguce...Kako se pomiriti... pomislis bit ce nekih drugih radosti, tu su djeca, preziveces.emotivno... ali osjecas i pored toga prazninu, godine prolaze, treba ti nesto jace da te obraduje...trebas se zrtvovati zbog djece, tu nema dileme, ali treba prezivjeti iz dana u dan...kako???

Mogu da shvatim ako se bilo ko promenio..uradio nesto konkretno i izdao..prevario..razocarao na nekom nepovratnom nivou..ako se to nije desilo vec ti ili neko drugi sam po sebi oseca neku netrpeljivost onda se treba zapitati i potraziti strucnu pomoc..ako vec ne zelis zajedno da je trazite..ako je do novca on ce doci i proci nisam za to da se zbog toga prekida ili procenjuje partner
 
Mene zanima kako uspijes glumiti dobro raspolozenje, mir i slogu pred djecom? Ja nisam mogla. Gorcina je bila jaca. Razvela sam se.
Iskreno te razumijem. Ne znam sta da ti odgovorim. To je jako teska situacija. Ljudski i emotivno. Ako zbog mater.stanja ne mozes priustiti razdvojen zivot, priusti sebi ljubavnika. Mozda ce me mnogi zbog ovog ispljuvati, ali njeznost i paznja su nam svima emotivna hrana.

Koliko mi je samo trebalo da kazem, a prvi put sam rekla i mislila da nemam pravo to ni da kazem,a sada mi je ipak drugacije...
 
Mene zanima kako uspijes glumiti dobro raspolozenje, mir i slogu pred djecom? Ja nisam mogla. Gorcina je bila jaca. Razvela sam se.
Iskreno te razumijem. Ne znam sta da ti odgovorim. To je jako teska situacija. Ljudski i emotivno. Ako zbog mater.stanja ne mozes priustiti razdvojen zivot, priusti sebi ljubavnika. Mozda ce me mnogi zbog ovog ispljuvati, ali njeznost i paznja su nam svima emotivna hrana.

Ponekad iza cetiri zida i ne glumin, prema djeci se trudim ponasati normalno, a ne i prema njemu, vec onako kako osjecam...da, djeca to vide i nekad mi se cini prihvataju kao normalno stanje. Pomisle, mama je opet luda, proci ce je ,pa ce opet biti sve ok neko vrijeme, bar tako mislim.
Divim se svakoj zeni koja uspije sve prekinuti kad ne ide jer evo godinama se mucim, mislim kako zasluzujem bolje i kako imam na to pravo, ali ostajem tu gdje jesam i ne poduzimam nista osim svadja.
Vrtim se u zacaranom krugu, imam pravo, nemam pravo, sto nisam poduzela nesto davno, pa nije me niko natjerao, sama sam tako odlucila.
Onda opet , mislim, nisam ja ni odlucivala jednostavno splet okolnosti je bio takav, rat, bjezanje, bolesti i prodjose godine, odjednom se nadjes tu gdje jesi, vidis.... kasno je da se nesto poduzme, a sa druge strane rano je da se predas kako kaze Mesa.
 
Zavisi jesi li se zaljubila u nekog drugog ili je samo izlapela ljubav prema muzu. Ljubavi vremenom menjaju oblik, neke se i tope pa nestaju ali kad se pojavi treca osoba onda se taj proces ubrza i prati ga jos i netrpeljivost prema partneru, odbojnost i zelja za drugim.

Zavisi i od toga koliko dugo to traje. Ako je kratko vreme od tada mozda je nesto akutno, mozda se neko nezadovoljstvo prelilo i na odnos u braku pa sad ne vidi nigde svetla i nade.

Zavisi i koji su razlozi da se ne mozete razvesti, ako je to finansijska i materijalna zavisnost jednog od vas dvoje mozda to osecate kao okove pa onda i brak kao zatvor, a ako je to zbog dece onda postoji opasnost da odnos sa njima izgubi na kvalitetu.

Jedna od najktezih i najmucnijih stvari koje se mogu desiti u braku je taj da nestane ljubavi i sa tim se najteze boriti, osim bolesti i siromastva naravno. Ipak mislim da moze, samo nadji ravi uzrok problema, pa onda pokusaj gledati sve sa svih strana pa onda trazi lek. A ako ni tada ne bude rezultata -Reci sebi, da ti je zivot propao kako bi uspela zavarati decu da ste zajedno- Dobar motiv za protraciti godine koje su ostale.

Uzasno je kad i neko drugi kaze, kazi sebi da ti je zivot propao... ne mogu tako reci ,podigla sam dva divna djeteta... tu je moja snaga...znam da nije posteno ni prema njima sto medju nama nikad nisu osjetili ljubav, ne znam kako ce se to odraziti na njih kasnije i koje su posljedice, nisam psiholog, pa ne znam, ali znam da ce ih biti...
Nisam se zaljubila u nekog drugog, jednostavno kako su djeca porasla i manje im trebam ,vidim da drugi ljudi dobro funkcionisu, ljubomorna sam sto ja to nemam, nedostaje mi paznja, ljubav, nesto sto me gura... mada kao da to nisam ni imala...

Sve radim kao po nekoj navici, kao masina bez osjecaja... i vecim dijelom smatram da sam u svemu ja kriva... jer on sve prebacuje na mene i onda i ja pomislim, kad bih se samo ja promijenila, mogli bi funkcionisati... ali ne mogu se natjerati... mene sve sto se tice njega nervira...
 
z:( Tesko je o tome govoriti, ali verovatno se desilo mnogima. Kako zivjeti iz dana u dan sa nekim koga ne postujes, ne cenis, ko te neverovatno nervira,a nemoguce je u trenutnoj situaciji bilo sto promeniti. Tesko je i glumiti iz dana u dan pred djecom, prijateljima, komsijama. Doduse, moguce da su svi svjesni glume osim njega koji takodje zna, ali i zna da je nemoguce razresiti situaciju jer uslovi zivota je ne dozvoljavaju, zato je miran, ne poduzima nista.
Znam reci cete, uvijek je moguce nesto poduzeti, ali sta kada nije moguce...Kako se pomiriti... pomislis bit ce nekih drugih radosti, tu su djeca, preziveces.emotivno... ali osjecas i pored toga prazninu, godine prolaze, treba ti nesto jace da te obraduje...trebas se zrtvovati zbog djece, tu nema dileme, ali treba prezivjeti iz dana u dan...kako???

Pa, ja sam bila u takvoj situaciji - pa pošto nisam ni okolnosti mogla da promenim - napustila sam SVE, i okolnosti, i porodicu.
I ne krajem se, trebalo je to i ranije da uradim :lol: .
Nego - sad ozbiljno - pogađa me saznanje koliko ljudi živi u "lažnim" međuodnosima.. na kakve sve kompromise pristaju :eek: ..
Ebem ti takav život :confused: .
 
Prestani da se svadjas razocarana sto on nije drukciji i sto vam je brak takav kakav jeste, jednostavno promjeni sebe i svoj zivot. Zasto sreca mora biti uvek povezana sa muskarcem? Dovoljno da te ne maltretira da bi imala sansu da budes srecna.
Deca su ti snaga, ok, onda kroz tu snagu menjas svoje navike, resavaj probleme. Ako imas posao ucini da ti vreme tamo bude lepse, ako nemas pronadji ga, ako imas prijatelje druzite se vise ili kvalitetnije ako nemas pronadji nove ili se seti starih, idi na fitnes, na kurs neki, poseti rodbinu, setaj uvece sama negde gde se osecas lepo, pored reke ili pored izloga...

Pocni da razumes da zivito jedno pored drugog a ne jedno sa drugim i eto resenja, nije ono idealno ali je resenje.

Ostajati sa covekom kog ne volis i uz to zapocinjeati takve svadje posle kojih deca pomisle Mama je opet malo luda... Niti je fer niti sreca niti izlaz za bilo koga. Ako ga vec ne volis onda ga ispostuj toliko da mu ne priredjujes svadje samo zato sto on ne funkcionise tako da bi vi umeli biti srecni kao drugi. Takav je kakav je ili ga prihvati ili se distanciraj.
 
trebas se zrtvovati zbog djece, tu nema dileme,

djeca to vide i nekad mi se cini prihvataju kao normalno stanje. Pomisle, mama je opet luda, proci ce je ,pa ce opet biti sve ok neko vrijeme, bar tako mislim.

znam da nije posteno ni prema njima sto medju nama nikad nisu osjetili ljubav, ne znam kako ce se to odraziti na njih kasnije i koje su posljedice, nisam psiholog, pa ne znam, ali znam da ce ih biti...

Пажљиво причитај још једном своје речи.

Прво кажеш да се ''жртвујеш због деце'', а после да и деца сама трпе због свега и да ће ваш такав однос оставити последице на њих (и хоће!)...

Деци не требају родитељи који су формално у браку а сикћу једно на друго и преносе своју тескобу, несрећу и незадовољство на друге...
Ја бих пре рекла да си само уплашена од одговорности које доноси доношење одлуке о промени таквог стања и да тражиш изговоре....
 
Пажљиво причитај још једном своје речи.

Прво кажеш да се ''жртвујеш због деце'', а после да и деца сама трпе због свега и да ће ваш такав однос оставити последице на њих (и хоће!)...

Деци не требају родитељи који су формално у браку а сикћу једно на друго и преносе своју тескобу, несрећу и незадовољство на друге...
Ја бих пре рекла да си само уплашена од одговорности које доноси доношење одлуке о промени таквог стања и да тражиш изговоре....

Bravo Hellen. Sve si rekla.
 
Velika je nedoumica i strepnja roditelja kad razmislja o posljedicama koje njihove odluke ostave na djecu. Prejak je osjecaj odgovornosti. Ja razvod smatram manje losim rjesenjem. Cinjenica je da djeca jako dobro osjete lose vibracije. Ali isto tako znaju koristiti situaciju. Kad se roditelji svadjaju - djeca pate. Kad su roditelji razvedeni - opet pate jer mama i tata nisu skupa, jer je razbijen mit o normalnoj porodici. Na nama je da se izborimo s tim i budemo svojoj djeci podrska i izvor snage. A to mozemo samo ako smo u miru sami sa sobom. To znaci biti malo sebican, ali za nesebicne namjere.

Nikad nije kasno za zavoliti sebe. Tad ce i oni oko nas biti sretniji. Put jeste tezak, ali je zadovoljstvo i olaksanje jos vece.
 
ako želiš da živiš dan po dan...nemoj sebi govoriti: ja ga ne volim...
nemoj sebi ništa govoriti
dovoljno je da budeš mirna, vedra, prijatna,..pa i akd pijete kafu...i kad ručate...i provodite vrijeme sa djecom
možda, kažem, možda...kad umiriš svoj duh i ne budeš prizivala onu rečenicu: ja ga ne volim...možda, kažem, osjetiš i sjetiš se kako je on onaj divni čovjek kojeg si zavoljela...kako ste srećni, zdravi...imate djecu...i možda se bi kažeš: e, bože, baš sam luda...pa šta mi je bilo da to pomislim
 
ako želiš da živiš dan po dan...nemoj sebi govoriti: ja ga ne volim...
nemoj sebi ništa govoriti
dovoljno je da budeš mirna, vedra, prijatna,..pa i akd pijete kafu...i kad ručate...i provodite vrijeme sa djecom
možda, kažem, možda...kad umiriš svoj duh i ne budeš prizivala onu rečenicu: ja ga ne volim...možda, kažem, osjetiš i sjetiš se kako je on onaj divni čovjek kojeg si zavoljela...kako ste srećni, zdravi...imate djecu...i možda se bi kažeš: e, bože, baš sam luda...pa šta mi je bilo da to pomislim

Леп пост.z:)
Лично не верујем много у делотворност, имајући у виду људску природу z:(.....али можда некоме и успе!
 
Ја бих пре рекао да нема птичју перспективу над свиме па је у недоумицама, него да тражи изговоре (за себична дела?). Уосталом, зато се обратила овде...

Nije mi bas jasno, kako mislis izgovore za sebicna djela, i zato se obratila ovdje...ne moras me stediti, boli kad cujem, ali mozda nadjem rjesenje...
a obratila sam se ovdje jer vec dugo citam sta ljudi pisu po forumima i slobodni su, bez ustrucavanja... bar mislim da su iskreni, ponekad naglas ramisljaju... jer jednostavno nikad, nikad o svojim problemima nisam naglas govorila... mislim kako ce ovako biti bezbolnije..
 
Bravo Hellen. Sve si rekla.

Kad kazem da se zrtvujem zbog djece mislim na to da bi nam zivot bio nemoguc kad bi se finansijski odvojili i kad bi jedno zivjelo sa djecom, ja jednostavno bih uvenula bez njih, on se jednostavno ne moze i ne zna brinuti o njima ... jedino imaju pristojan zivot kada smo finansijski zajedno...jedno koje ode treba u postanare, a to su dodatni troskovi koji podrazumijevaju manje novca za neophodno... na to sam mislila, a slazem se da roditelji koji sikcu jedno na drugo, nisu dobar primjer ni sredina za djecu.
Taj koji ide u postanare bi bila ja jer njegova je recenica... ako ti nesto ne odgovara pokupi svoje prnje i idi...djeca su moja, moj prostor u kojem zivimo i ...tu prestaje prica. On tvrdi kako njemu nije lose, zato ima pravo da ostane, to je od njegovih roditelja...ja sam nezahvalno stvorenje, samozivo i tako... po tome nemam pravo na nista osim da trpim...ko mi je kriv ako mi se ne svidja..
 
Kad kazem da se zrtvujem zbog djece mislim na to da bi nam zivot bio nemoguc kad bi se finansijski odvojili i kad bi jedno zivjelo sa djecom, ja jednostavno bih uvenula bez njih, on se jednostavno ne moze i ne zna brinuti o njima ... jedino imaju pristojan zivot kada smo finansijski zajedno...jedno koje ode treba u postanare, a to su dodatni troskovi koji podrazumijevaju manje novca za neophodno... na to sam mislila, a slazem se da roditelji koji sikcu jedno na drugo, nisu dobar primjer ni sredina za djecu.
Taj koji ide u postanare bi bila ja jer njegova je recenica... ako ti nesto ne odgovara pokupi svoje prnje i idi...djeca su moja, moj prostor u kojem zivimo i ...tu prestaje prica. On tvrdi kako njemu nije lose, zato ima pravo da ostane, to je od njegovih roditelja...ja sam nezahvalno stvorenje, samozivo i tako... po tome nemam pravo na nista osim da trpim...ko mi je kriv ako mi se ne svidja..

Ovo je problem mnogih zena koje su ekonomski nezavisne. I recenica kojom se on sluzi je vrlo ponizavajuca, ali ne za tebe, vec za njega. Verovatno je ti dozivljavas kao udar, ali sam sigurna da ni njemu nije svejedno kad se njome sluzi, jer mu je to jedini adut kojim te "drzi".
Svi bi mi, sa iskustvom, trebali da budemo bar malo mudriji...( Ja sam u prvim godinama braka pretila muzu da cu da odem ako mi samo jos jednom slomi neku ruzu dok kosi trvnjak. :lol: Sad - sama ponekad pokosim, dok on gleda sa terase. :lol:)
Vecinu stvari vidis sama i nije svejedno nositi se sa tim. Neko ti je vec napisao da pokusas da smiris sebe. I ja isto mislim. Verovatno svo tvoje nezadovoljstvo je projektirano na muza, pa otud nezadrziva netrpeljivost s tvoje strane. Ja sam najgora prema svima kad je resenje problema upravo kod mene! Priznati sebi licne slabosti nikada nije lako. Nikome ne moras glasno da ih kazes, ali ih malo preispitaj. Postroj u glavi sta te sve muci, a onda po prioritetu polako pokusaj da eliminises ili bar ublazis sve sto te cini nezadovoljnom. Naravno, sve ces morati sama sa sobom...A onda se mozda i pogled na muza i brak izostri...i lakse ces ici dalje, po svom izboru. :)
 
Ja sam isto tako pokusavala "smiriti sebe" na nacin da se uvjeravam da sam ja ta koja grijesi, da ako se ja promijenim da ce sve biti drugacije itd. Ali to nije to. Problem je dublji, to je odnos izmedju 2 bica koji su ocito bazno razliciti, ali su te razlike vremenom se ispoljavale i dovele do netrpeljivosti. Da, moze se sjesti u miru i rucati i onda pogledas muza i uidis u njemu onu dobrotu, muzevnost itd, ali vec 2.pogled budi osjecaj nepostovanja, cak i gadjenja. Zato smatram da se taj mir moze naci samo ako sebicno oslusnes sebe. Otud se krece.
 

Back
Top