Kad duša boli...

bezvoljnost, nemitivisanost za bilo šta, živiš ad hoc, strvinariš, ravnodušnost sa nekom anksioznošću... boriti se upravo suprotnim radikalno menjati sve što te opterećuje u tom trenutku a pošto je to najčešće nemoguće onda se posvetiti nečemu konstruktivnom kao konj...
 
Onda mi je teško na duši i tu nema pomoći, onda plačem do god duša ne kaže ‚‚e sad je dosta!‚‚ suze same teku, to može da traje 5 min. a može i dve nedelje a bilo je jednom Boga mi i više od 6 meseci:(.....do god se sav tretet tuge i bola ne izliže...teško to bre!
 
Meni je ranije bilo smešno kad to čujem... Posle sam na sopstvenoj duši iskusila kako to izgleda.
Kako se borite s tim?
Kakvo je, uopšte, vaše fizičko poimanje boli u duši?

Kad me boli dusa.. Kad osecam da mi je nesto stegnuto u grudima i ne pusta.

i zeludac se skupi. Ne mogu da jedem. Ne mogu da spavam, a spava mi se, oci me bole. Kad umesto da sam koncentrisan na ono sto radim, ja dalje mislim o tome zbog cega me dusa boli...

samo vreme.
 
teško...
ako boli zbog ljubavi...onda gubim interes za sve oko sebe, padam u neko teško stanje...i mislim da nikad neće proći...(srećom to mi se nije desilo odavno :)

A kad boli zbog prijatelja, brata, sestre...onda me to tišti stalno, ne mogu spavati i smisšljam rješenja dok mi se ne zavrti u glavi...
 
Imam utisak kao da mi fali vazduha, srce mi tako jako lupa da se moze videti kako bije u mojim gudima, cujem svaki otkucaj, bol je toliko jaka da prerasta u fizicku...

Povucem se, zatvorim u sobu, pustim glasno muziku, zavucem se kao mis pod cebe i medju jastuke i samo patim, ne jedem, ne spavam, plac me umori a misli mi ne daju da odmorim...
 
naučila sam s tim da živim :ok:

soul-silver-with-pain.gif

:aha:
 
Zanimljiv je taj gotovo fizički bol koji osjetimo u tijelu kad boli duša...ali tako što može da se osjeti samo kad doživimo zaista veliki gubitak..
Kad sam izgubila oca,sve je u meni naprosto stalo,ugasilo se.Pretvorilo u tačku kroz koju sam gledala,zaustavilo rasuđivanje,promišljanje,blokiralo želje..nije mi bilo ni hladno,nisam osjećala ni glad,ni žeđ..prosto kao ugašena..
Ništa nije dopiralo do mene,ni suza,ni glasovi,ni ljudi..tako nekako zaboli duša..
 

Back
Top