kad djeca roditelje upropaste

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
roditelji koji se iskljuche iz zhivota a sve to zbog propasti rodjene djece. upoznala sam choveka kroz posao koji voli da pije ko smuk, nedavno sam chula da je dao odkaz i da je spakovao ruksak, napushta svoj zhivot da bi godinu dana isho kroz svijet, taj njegov odlazak je ustvari bjegstvo od rodjene cherke koja je zeshtoki ovisnik droge.

zatim se sjetim jedne pacijentice koja je takodje alkoholicharka tolko je svog mozga vetj popila da nemozhesh normalno da komunicirash sa njom, shta je god pitash pa i na jedno obichno "kako ste" ona krene da vrishti i da se dere a nekad je bila dama, radila je u kancelariji zdravstvenog osiguranja, imala urednu platu i sa cherkom provodila vrijeme ishla na odmor ovo ono, ta njena cherka takodje ovisnik droge rodila je chak dijete koje joj u neka doba oduzeto, njena majka je dakle krenula u svijet ovisnika za svojim djetetom.


moja drugarica kazhe da nikako nemozhe da svati kako odrasli ljudi sa urednim intelektuelom mogu da od sebe stvore tako neshto, da se odaju eksesivnom korishtjenu alkohola, da se jednostavno unishtavaju.

ja opet neshto mislim da je mozhda gore gledati tu propast svog djeteta nego ga sahraniti.

ima roditelja koji se i odreknu svog djeteta i na ochi opet normalno funkcionishu ma da se pitam da li je to normalno?
 
roditelji koji se iskljuche iz zhivota a sve to zbog propasti rodjene djece. upoznala sam choveka kroz posao koji voli da pije ko smuk, nedavno sam chula da je dao odkaz i da je spakovao ruksak, napushta svoj zhivot da bi godinu dana isho kroz svijet, taj njegov odlazak je ustvari bjegstvo od rodjene cherke koja je zeshtoki ovisnik droge.

zatim se sjetim jedne pacijentice koja je takodje alkoholicharka tolko je svog mozga vetj popila da nemozhesh normalno da komunicirash sa njom, shta je god pitash pa i na jedno obichno "kako ste" ona krene da vrishti i da se dere a nekad je bila dama, radila je u kancelariji zdravstvenog osiguranja, imala urednu platu i sa cherkom provodila vrijeme ishla na odmor ovo ono, ta njena cherka takodje ovisnik droge rodila je chak dijete koje joj u neka doba oduzeto, njena majka je dakle krenula u svijet ovisnika za svojim djetetom
moja drugarica kazhe da nikako nemozhe da svati kako odrasli ljudi sa urednim intelektuelom mogu da od sebe stvore tako neshto, da se odaju eksesivnom korishtjenu alkohola, da se jednostavno unishtavaju.

ja opet neshto mislim da je mozhda gore gledati tu propast svog djeteta nego ga sahraniti.

ima roditelja koji se i odreknu svog djeteta i na ochi opet normalno funkcionishu ma da se pitam da li je to normalno?


Procitaj jos jednom, sta si napisala.
 
roditelji koji se iskljuche iz zhivota a sve to zbog propasti rodjene djece

dešava se, kako da ne. kada ti na oči propada onaj koga voliš najviše na svetu a niti mu više možeš prići niti pomoći.
mnoge roditelje osim očaja obuzme i grozan osećaj krivice jer su negde ipak svesni i svoje odgovornosti za takvo stanje. u takvoj bezizlaznoj situaciji, neko se suoči sa tim a neko pobegne (fizički ili kako drugačije, nebitno).
a neko bogami baš propadne, ruinira se i razboli, od tuge i nemoći pred detetom koje je izabralo pogrešan put.
poznajem ženu koja je zbog sina (kriminalac, uglavnom dilanje, pljačka menjačnice itd.) i njegovog višegodišnjeg (povratničkog uglavnom) boravka u zatvoru, bukvalno pojela sebe od muke, stida, sekiracije..niko i ništa na svetu je nije moglo utešiti.
 
dešava se, kako da ne. kada ti na oči propada onaj koga voliš najviše na svetu a niti mu više možeš prići niti pomoći.
mnoge roditelje osim očaja obuzme i grozan osećaj krivice jer su negde ipak svesni i svoje odgovornosti za takvo stanje. u takvoj bezizlaznoj situaciji, neko se suoči sa tim a neko pobegne (fizički ili kako drugačije, nebitno).
a neko bogami baš propadne, ruinira se i razboli, od tuge i nemoći pred detetom koje je izabralo pogrešan put.
poznajem ženu koja je zbog sina (kriminalac, uglavnom dilanje, pljačka menjačnice itd.) i njegovog višegodišnjeg (povratničkog uglavnom) boravka u zatvoru, bukvalno pojela sebe od muke, stida, sekiracije..niko i ništa na svetu je nije moglo utešiti.

za odgajanje i vaspitavanje nekako nema recept

svaki roditelj od sebe daje sto je moguche uvereni su da odgajaju djecu kako treba i kako valja
 
roditelji koji se iskljuche iz zhivota a sve to zbog propasti rodjene djece. upoznala sam choveka kroz posao koji voli da pije ko smuk, nedavno sam chula da je dao odkaz i da je spakovao ruksak, napushta svoj zhivot da bi godinu dana isho kroz svijet, taj njegov odlazak je ustvari bjegstvo od rodjene cherke koja je zeshtoki ovisnik droge.

zatim se sjetim jedne pacijentice koja je takodje alkoholicharka tolko je svog mozga vetj popila da nemozhesh normalno da komunicirash sa njom, shta je god pitash pa i na jedno obichno "kako ste" ona krene da vrishti i da se dere a nekad je bila dama, radila je u kancelariji zdravstvenog osiguranja, imala urednu platu i sa cherkom provodila vrijeme ishla na odmor ovo ono, ta njena cherka takodje ovisnik droge rodila je chak dijete koje joj u neka doba oduzeto, njena majka je dakle krenula u svijet ovisnika za svojim djetetom.


moja drugarica kazhe da nikako nemozhe da svati kako odrasli ljudi sa urednim intelektuelom mogu da od sebe stvore tako neshto, da se odaju eksesivnom korishtjenu alkohola, da se jednostavno unishtavaju.

ja opet neshto mislim da je mozhda gore gledati tu propast svog djeteta nego ga sahraniti.

ima roditelja koji se i odreknu svog djeteta i na ochi opet normalno funkcionishu ma da se pitam da li je to normalno?

U kojoj si ti vukojebini školu završavala !?
 
za odgajanje i vaspitavanje nekako nema recept

svaki roditelj od sebe daje sto je moguche uvereni su da odgajaju djecu kako treba i kako valja


tačno, deca su uvek produkt pre svega našeg primarnog uticaja.
kada mi kažu kako je nekog mladog čoveka upropastila "ulica" ja uvek pomislim da to nije niti može da bude isključivi razlog za njegovu stranputicu. negde se u procesu vaspitanja sigurno desio kiks. ne mora to da bude ništa dramatično, ali propust koji je uticao na to da dete bude povodljivo, slabog karaktera, nesigurno itd. itd.
 
da.

zasto ima djece koje imaju strashno djetinstvo opet odrastu u lichnost i postanu chovek sa druge strane ima i onih koji odrastaju u svili i kadifi, pazheni i mazheni i na kraju sve to pogaze.

nema to veze sa socijalnim statusom, nego sa sa karakterom roditelja i njihovog vaspitanja.
u ekstremnim slučajevima to bude neko ko nije roditelj, recimo hranitelj, vaspitač..ali neko ko je optimalno dobar (ili loš) uzor tom detetu.
 
E pa od sebe se ne može pobeći...
Neko je prvo morao da upropasti tu decu da bi ona kasnije upropastila roditelje.
Tacno tako ! Roditelji su odgovorni ako dijete postane bitanga . Prvo , nosi njihove gene
a drugo , s njim su od njihovog rodjenja .Mnoga djeca su jos i dobra kako ih odgajaju .
Mogao bih navesti konkretnih primjera koliko god hocete .
 
Zato nikada ali NIKADA ne verujem roditeljima problematičnog deteta koji tvrde da nisu pogrešili u vaspitanju, pa se "čude".
Ili lažu, ili nisu svesni sopstvenih propusta.
I u jednom i u drugom slučaju reč je o roditeljima čije je dete - shodno usvojenom modelu ponašanja i genetskom zapisu - upravo takvo kakvo je zahvaljujući roditeljima koji neće da preuzmu odgovornost.
Ali ponekad ima spasa - onda kada je jedan od roditelja drugačiji. Ili neko treći, blizak i prisutan u ključnom dobu odrastanja.
 
nisam sigurna da je to vazda bash tako.
A kako je po tvome?

da.
zasto ima djece koje imaju strashno djetinstvo opet odrastu u lichnost i postanu chovek sa druge strane ima i onih koji odrastaju u svili i kadifi, pazheni i mazheni i na kraju sve to pogaze.
Da, da... paženi, maženi i razmaženi. Nisu imali za šta da se bore, dokazuju... Sve im bilo potaman i pobesneli.
A ima i onih koji su se suočili sa surovom realnošću, borili da izađu iz blata, da se dokažu i u tome uspeli, barem time što su postali normalni ljudi.
Frustracije su neophodan elemenat za razvoj deteta i ličnosti.
 
Zato nikada ali NIKADA ne verujem roditeljima problematičnog deteta koji tvrde da nisu pogrešili u vaspitanju, pa se "čude".
Ili lažu, ili nisu svesni sopstvenih propusta.
I u jednom i u drugom slučaju reč je o roditeljima čije je dete - shodno usvojenom modelu ponašanja i genetskom zapisu - upravo takvo kakvo je zahvaljujući roditeljima koji neće da preuzmu odgovornost.
Ali ponekad ima spasa - onda kada je jedan od roditelja drugačiji. Ili neko treći, blizak i prisutan u ključnom dobu odrastanja.
Ja se volim baviti psima i nikad nisam imao problematicnog psa .Prije nekog vremena sam uzeo rotvajlera kome je vlasnik bio
mala bitanga koja je kasnije zavrsila u zatvoru kao diler droge . Naravno da je u pocetku bio problematican ,ali sada svako dijete
moze da se s njim poigra . Naravno uz moje prisustvo .Niko me ne moze ubijediti da je teze odgojiti dijete koje govori i razumije
nas jezik .Metode su poznate ali treba biti dosljedan .
 
Meni je zanimljiva pojava na nasim prostorima patolosko vezivanje za svoje dete.

Na zapadu nema toga, posle 18 god deca idu od roditelja, bori se kroz zivot sami, nema da mu matorci disu za vrat. Tamo roditelji ne mogu niti zele da budu odgovorni za neciji zivot samo zato sto su to dete napravili.

Ovde ludaci disu za vrat svojoj deci, zovu ih po sto puta na dan, dele "savete" da prelaze ulicu na zeleno itd....

Problem u Srbiji je taj sto roditelji nikada ne mogu da utuve u glavurdu da im je dete odraslo i da je samo ono odgovorno za svoj zivot, vec poraze svoje dece dozivljavaju kao svoje.
 

Back
Top