Ranije sam pokušavao da čitam neke Jungove knjige, međutim, mislim da su preterano komplikovane, i zamršene. Shvatio sam da je krajnji cilj te njegove postavke, valjda neka induviduacija, do koje se teško stiže. Asimilacija senke. Posvećivao je veliku pažnju sinhronicitetima, što razumem, i sam pratim neke velike znake. U poslednje vreme, ponegde na netu ulovim neki Jungov smislen citat, uglavnom o potrebi suočavanja sa nekom svojom unutrašnjom tamom. I to je uglavnom to, što mi je ostalo od Junga.
Frojd se više posvećivao seksualnosti čoveka, njega nisam nešto puno proučavao, zapravo, još manje nego Junga.