Znate, ja sam nepismen. Ali, ako se ovde sporazumevamo tako što pišemo, a vi me prozivate zbog grešaka, da li to znači da u svakodnevici izvrgavate podsmehu ljude koji nemaju govorničkog dara i tako im oduzimate pravo da iznesu mišljenje, zatraže savet, informaciju, pomoć?
Lepo je i poželjno biti pismen, biti dobar govornik, ali ako drugima naglašavate njihove greške iako vas nisu pitali za ispravnost onoga što pišu ili govore, da li je opravdano zapitati se: zašto to radite?
Da nam je takvih
nepismenjakovića!
Opravdano je zapitati se, naravno. Mogu da objasnim lične pobude eventualno zainteresovanima, makar se upit ne odnosio eksplicitno na mene
Dobronamjeran čovjek apriori je sposoban da podrazumijevajućom, a sasvim prosječnom inteligencijom razazna dobro od lošeg, ispravno od neispravnog etc. Dobronamjernost se, u interakciji s
dobrim dodatno oplemenjuje i vrhuni. Manifestacije takvog stanja nerijetko obiluju emotikonima, šašavim i čak do slenga opuštenim komentarima. Tekovine novog vida socijalnog opštenja, ispoljive na net forumima.
Lošotja i njeni vjerni podanici, sljedbenici i zavodljivo istrajni kreatori, raspiruje se plameno, razara, pršti, brekće... Stijene su joj nedostojan sinonim u snazi i grandioznosti. Suočene, ili, preciznije, sukobljene
meraklije, izvlače deblji kraj zavisno od reakcije i podrške okoline. Ukoliko
prgavko uobrazi da se iživljava nad
drznikom koji mu je opalio čvrgu, znači da je spočitana greška ubola pravo mjesto — sujetu. I ovo je još upečatljivija net-na tekovina.
Dalja pojašnjenja smatram izlišnim.