Prvo Srbija treba da napravi realnu procenu šta joj treba tj. koji tip aviona i za koju namenu. Zatim budžet, novi ili polovni. Zatim napravi tender a ne jedan čovek da odlučuje.
Onda uporediti cene, ponuđeno naoružanje, sisteme, delove, održavanje....i koliko god se nekom ne sviđalo, koje realne a ne umišljene političke posledice to ima.
Kupovina rafala je klasičan primer koruptivne kupovine bez tendera, da li je koruptivni detalj u kupovini podrške ili kupovini da poruke sa određene aplikacije ne vide svetlo dana možda nekada i saznamo, ali generalno pošto je ugovor pravosnažan prestaje da bude bitno.
Drugim rečima nijedna buduća vlast ga ne može poništiti bez ozbiljnih posledica. Jedina šansa je da dođe do poništenja od strane Francuske ili Dassaulta na njihovu štetu a nešto sumnjam da će se to desiti.
Ovim tema postaje suvišna, ali pošto je postavlnena evo:
Problem sa bilo kojim NATO naoružanjem koji podrazumeva kompleksne sisteme je u ograničenjima koji će ne-NATO kupcu biti nametnuti, samim tim se u većini slučajeva dobija manje za veće pare. Takođe najveća snaga tih sistema je u integrisanosti u sisteme NATO-a što ovde izostaje.
Problem sa ruskim naoružanjem je da uz njega idu logistički i politički problemi koje Srbija kao "rupa" u EU i NATO tepihu da parafraziram ex-predsednika, ne može izbeći. Uz to ide vrlo sumnjivo održavanje i dostupnost delova od zemlje koja pitanje je da li će skoro izaći iz rata. Sve u svemu ovo je za Srbiju preskupa varijanta na više nivoa i pored inicijalne niže cene. Na stranu što je kupovina konkretno SU-57 taktički besmislena sa stanovišta potreba VS, barem onih realnih.
Dakle, ako uzmemo jedine realne potrebe a to je air polising i prethodno napisano, ostaje da je daleko logičniji, finansijski prihvatljiv i kvalitativno povoljan izbor bez dodatnih komplikacija bila kupovina bilo kineskih J-10 ili južnokorejsko/indonezijskih KF21. I to ako hoćemo da se kurčimo, inače eskadrila FA50 bi bila sasvim dovoljna.
Ali predsednik nam je rešio sve dileme narednih 20 godina.