Jesen, zima, proleće i leto

Jedne zimske noći
gdje je visok brijeg
zamrz'o se potočić
i pokrio ga snijeg.

A jedan mali zeko
traži potok svud
gdje je, kud je nestao
to njemu muči grud.

I plače, plače zeko mlad,
za potočićem tim
žali, žali zeko sad
žali srcem svim.

Jer misli tužan zeko
da je potok taj
otiš'o za lastama
u dalek južni kraj.


ZIMSKA PESMA

Zima, zima – e, pa šta je,
ako j’ zima, nije lav!
Zima, zima – pa neka je,
ne boji se ko je zdrav!
Hajd napolje momak ko je,
tamo veje krupan sneg,
vidiš onde navejo je
čitav bedem, čitav breg.
A šta može zima meni,
šta mi može, šta mi sme?
Nek mi nosić pocrveni,
eto to je, to je sve!
Seka Zorko, nemoj stati;
tvoj nek bude prvi red;
sad ćemo se zagrejati –
čučni samo na taj led!
Gle sad žive železnice –
to je trka, to je let!
Zbogom, ptice krilatice,
naš je sada ceo svet!
Iz nosa nam para liže,
– hajd u goste ko je zvan –
a Campa nas jedva stiže –
tika-taka, “ajzliban”!

:zimag:
 
Screenshot_20191203-211537.png

Stranac-čudotvorac :D
 

Back
Top