jedno čisto retoričko pitanje

Poruka
6.708
Često se zapitam, pa krenem, onda zastanem, pa se osvrnem, zatim krenem niz 100 putića, pa se izgubim, onda me neko podseti, pa me zamisli, tako se osvestim i tragam, a još ga naš'o nisam, i zapravo ne znam da li ću ikad stići i doći do kraja, a možda kraja i nema!

Pitanje je: Gde smo mi, a gde je svet?

Pitanje naivno, a odgovori neverovatno mnogobrojni, cak je i pitanje pod pitanjem: dal' smo ispred iza ili pored, u koraku u raskoraku, da'l je moguće da mi nismo u svetu (onda dakle gde smo?) valjda jesmo, a možda i nismo, možda mi ni ne želimo taj mrski svet a uistom nećemo da budemo gde smo mi. I gde je to taj svet i kako znamo da uopšte postoji taj svet ako nismo bili u i na njemu, a možda smo i bili i u i na, ali i dalje ne znamo gde je...

valjda ne moram da opet postavljam pitanje, isto je. Čuveno...
 
Često se zapitam, pa krenem, onda zastanem, pa se osvrnem, zatim krenem niz 100 putića, pa se izgubim, onda me neko podseti, pa me zamisli, tako se osvestim i tragam, a još ga naš'o nisam, i zapravo ne znam da li ću ikad stići i doći do kraja, a možda kraja i nema!

Pitanje je: Gde smo mi, a gde je svet?

Pitanje naivno, a odgovori neverovatno mnogobrojni, cak je i pitanje pod pitanjem: dal' smo ispred iza ili pored, u koraku u raskoraku, da'l je moguće da mi nismo u svetu (onda dakle gde smo?) valjda jesmo, a možda i nismo, možda mi ni ne želimo taj mrski svet a uistom nećemo da budemo gde smo mi. I gde je to taj svet i kako znamo da uopšte postoji taj svet ako nismo bili u i na njemu, a možda smo i bili i u i na, ali i dalje ne znamo gde je...

valjda ne moram da opet postavljam pitanje, isto je. Čuveno...
Interakcija sa drugim svetom ti samo može dati odgovore. Ali je i onda samo individualno iskustvo. Zajedničko iskustvo su norme, moral i pravila koje su sticane kroz zajednicu.
Drugi svet je sve što ti nisi sada.

I kako su pametni rekli, a naučeni ponovili, sve je do percepcije.

Nekom je pored bliže nego ispred. A opet iza bi svima trebalo da je dalje jer se očekuje da se moraš okrenuti...
Sve je vrteška, i tebe vrte vrteške...(ti-pojedinac)
 
Interakcija sa drugim svetom ti samo može dati odgovore. Ali je i onda samo individualno iskustvo. Zajedničko iskustvo su norme, moral i pravila koje su sticane kroz zajednicu.
Drugi svet je sve što ti nisi sada.

I kako su pametni rekli, a naučeni ponovili, sve je do percepcije.

Nekom je pored bliže nego ispred. A opet iza bi svima trebalo da je dalje jer se očekuje da se moraš okrenuti...
Sve je vrteška, i tebe vrte vrteške...(ti-pojedinac)
Vidi mozda i nije pitanje, vec izjava-zaključak nastao iz uporedne analize entiteta mi i entiteta svet gde su definicije mi i svet arbitrarna individualna postavka (dakle slažem se)
 
Često se zapitam, pa krenem, onda zastanem, pa se osvrnem, zatim krenem niz 100 putića, pa se izgubim, onda me neko podseti, pa me zamisli, tako se osvestim i tragam, a još ga naš'o nisam, i zapravo ne znam da li ću ikad stići i doći do kraja, a možda kraja i nema!

Pitanje je: Gde smo mi, a gde je svet?

Pitanje naivno, a odgovori neverovatno mnogobrojni, cak je i pitanje pod pitanjem: dal' smo ispred iza ili pored, u koraku u raskoraku, da'l je moguće da mi nismo u svetu (onda dakle gde smo?) valjda jesmo, a možda i nismo, možda mi ni ne želimo taj mrski svet a uistom nećemo da budemo gde smo mi. I gde je to taj svet i kako znamo da uopšte postoji taj svet ako nismo bili u i na njemu, a možda smo i bili i u i na, ali i dalje ne znamo gde je...

valjda ne moram da opet postavljam pitanje, isto je. Čuveno...
Pogledajmo to malo drugačije pa se zapitajmo;
Šta ili čemu život nastoji da nas nauči sa situacijom u kojoj smo se našli?
Jer nas život uvek nečemu uči, kako nas kao jedinku tako i kolektivno. Kako uči nas sigurno je da uči i druge jer svaki događaj ima specifičnu lekciju za svakog učesnika u taj događaj.
Jedno je sigurno; "Silom babo u raj ne ide!"
 

Back
Top