zar je moguće da niko nije spomenuo gejše

žene na koje pomislimo kada govorimo o Japanu (bar ja pomislim

)
Gejša je osoba koja vešto svira peva i pleše te zabavlja goste na tradicionalnim japanskim zabavama. One takođe znaju da razgovaraju o bilo kojoj temi i vrlo su pažljive prema sagovorniku. Bile su odevene u prekrsan i skup kimono i veliku pažnju su pridavali šminki i izgledu. Zabave sa gejšama – Geisha-asobi – smatraju se najotmjenijim zabavama istoka.
Reč gejša znači - vešta u umetnosti, a prvi put se pojavljuje u 18. veku. Njihove prethodnice saburuko (ona koja služi) i shiraby-shi (naziv su dobile po istoimenom plesu) takođe su učestvovale u zabavama, ali vrhunac lepog ponašanja i odnosa prema gostu dostigle su tek gejše. Dok su se saburuko i shiraby-shi zabvljačice pojavile zato što su se žene morale nekako prehraniti, gejše se u potpunosti posvećuju umetmosti i otmenosti.
Oko 1600. godine, u doba vladavine Tokugawe, vlast je nastojala da pod svoju kontrolu stavi mjesta za zabavu pa su tako nastajale gradske četvrti posvećene zabavi i opuštanju. Ti delovi grada su bili poznati kao „četvrti zadovoljstva“ ili „svet cveća i vrba“.
Zanimljivo je da su prve gejše bile zapravo muškarci, jako našminkani, a žene se u toj ulozi pojavljuju oko 1750. godine. Tada se sve više žena posvećuje zabavljanju ljudi i postupno preotimaju ulogu muškarcima. Godine 1800. sve su gejše bile žene.
Godine 1779. biti gejša se smatralo profesijom te je osnovan ured – kenban – koji im je propisivao pravila rada i ponašanja. Gejša je morala imati tačno određene boje na vom kimonu, a bio je propisan i broj perli u kosi. Spavanje s gostima je zabranjeno, i ako bi to ucinila gejša bi mogla doživotno izgubiti dozvolu za rad. Tokom godina donesena su mnoga pravila koja su sve detaljnije određivala, šta gejša sme, a šta ne sme raditi i šta se podrazumeva „zabavu“.
Gejša je pre svega, umetnica. Umetnost – gei – određuje to zanimanje i mesto gejši u japanskom društvu. Njen osnovni zadatak je da zabavlja i udovoljava muškarcu, ali to ne uključuje seksualne usluge!!!! Pravoj gejši je to odbojna ideja – seks ne spada pod „zabavu“.
Činjenica da gejša služi muškarcu za zabavu zapravo je ironična, jer su one najslobodnije žene Japana. Njen šef je uvek druga žena i ona je u toj ulozi najmanje podložna muškarcu od svih drugih ženskih uloga u tradicionalnom društvu; ona nije sluga ili konkubina.
Gejša će se šaliti, bockati i flertovati, elem uvek će to ćiniti uz dozu umjetničke finese. Ona od celog svog života pokušava napraviti umetnost sve dok ne zasija u punom sjaju.
Potrebno je mnogo, mnogo discipline da bi žena postala gejša. Svaki dan treba raditi na usavršavanju veština i disciplina se provlači kroz cijeli život. Gejšin pokret i glas, način hoda, sedenja i konverzacije – sve je to vezano za umetnost. Gejša je gejša u svako doba dana, ne samo u vrijeme večernjeg izlaska.
Najcjenjenija gejšina osobina je poverljivost. Sve što njen gost kaže ili učini ostaje između njih dvoje. Slično kao i sveštenikove, gejšine usne skrivaju mnoge tajne o riječima i djelima, a poslovica kaže da je „njeno oslikano lice nežni čuvar tradicija Japana“. Ako gejša priča o nekome, uvek će koristiti nadimak i pravo ime neće nikada biti otkriveno.