"Ja sam Onaj JESAM" - šta nam to govori?

Dе Sisti

Stara legenda
Poruka
91.851
Bog JESTE.
Govoreći jezikom Pisma, Bog je „Onaj koji jeste“
Ili filosofski rečeno, Bog apsolutno JESTE.
Tačka.
Od svih bezbroj i beskrajnih činjenica o Bogu, ovo je najosnovnija.
I najpotpunija.
Sve ostale činjenice vode ovome, ulivaju se ovde.
Nema ništa pre, ništa posle, ništa iznad ove činjenice da Bog JESTE.
To je konačna činjenica.
Stvarnost, činjenica i istina da Bog JESTE, pomera sve iz temelja.
I, ako nismo zaspali, ako smo budni, to je za nas duboka spoznaja i viđenje.
Bog apsolutno JESTE.
To je činjenica razorne saznajne snage, teška za shvatanje u svojoj potpunosti, čudesna u svojim efektima po stvaranje budućnosti.

10 stvari šta to znači:

*1. Bog, kao apsolutno biće znači da On nema početak.
Nikada ga nije ni imao.

*2. Bog, kao apsolutno biće, znači da nema kraj.
Nikada neće ni imati.
Njegovo postojanje neće prestati, budući da nikada nije ni bio priveden iz nebića u biće.

*3. Bog, kao apsolutno biće, znači da je Bog aspolutna stvarnost.
Ne postoji stvarnost bez Boga, nema stvarnosti van Boga, osim ukoliko Bog to ne želi i stvori takvu stvarnost.
On nije jedna od mnogih stvarnosti.
On je postojao i pre nego što je stvorio svet.
On je jedina i apsolutna stvarnost pre stvaranja, večno.
Nije bilo prostora, nije bilo univerzuma, nije bilo praznine.
Bio je samo Bog.
On je bio sve što je tada bivstvovalo.
Od predvečnosti.

*4. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On potpuno i konačno nezavisan.
On ne zavisi ni od čega.
Njegovo bivstovanje ne zavisi ni od čega.
Nikakav i ničiji uticaj, podrška, ni savet ne utiču na to šta Bog Jeste i to da Bog Jeste

*5. Bog, kao apsolutno biće, znači da sve ostalo zavisi od Boga.
Znači da sve ono što nije Bog, u potpunosti zavisi, u potpunosti se oslanja na Boga.
I da sve ono što nije Bog, jeste sporedno.
Nije samo po sebi, već zavisi od Boga.
I sasvim otvoreno i jasno reći: celokupan univerzum je pojava sporednog značaja.
Bog je primaran.
Prvorazrednog značaja.
Univerzum je nastao odlukom Boga.
Svaki tren u kojem univerzum opstaje, opstaje zato toga što je Božija volja da ga drži u postojanju.
Univerzum je krajnje i potpuno krhak, zavisan i sporedan.
Bog ga drži u postojanju svake sekunde njegovog postojanja.
Kad bi Bog odlučio drugačije, sve bi se raspalo.
U trenu.
Nestalo u nebiće.
Nepostojanje.

*6. Bog, kao apsolutno biće, znači da je, u poređenju sa Njim, sav univerzum, zapravo, NIŠTA.

*7. Bog, kao apsolutno biće, znači da je Bog postojan.
Bog se ne menja.
On je isti juče, danas i zauvek.
Ne pretvara se, niti se menja ni u šta drugo od onoga što On JESTE sada.
On je koji Jeste, takav je, kakav je.
On ne napreduje, ne uzrasta.
Bog je apsolutna, potpuna i konačna Savršenost, iznad i iza koje nema dalje.

*8. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On apsolutna mera Istine, Dobrote i Lepote.
Ne postoji knjiga zakona koju on čita, na koju se oslanja.
Nema spoljnjeg pravila koje Njega obavezuje pri utvrđivanju šta je to pravedno i istinito.
Ne postoji uputstvo, po kojem Bog utvrđuje činjenice.
Ne postoji savet nekih drugih bića koji prosuđuje šta je izuzetno i lepo u tvorevini.
On je Standard.
On, sam, jeste Kriterijum onoga što je pravilno, što je istinito, što je lepo i šta je dobro.

*9. Bog, kao apsolutno biće, znači da Bog čini štagod poželi.
Za njega, ne postoje spoljašnja ograničenja koja ga onemogućavaju da čini ono što želi.
Svu stvarnost van Sebe, On je stvorio i On njome upravlja.
Kao apsolutna stvarnost, On je potpuno slobodan od ikakvih ograničenja koja ne vode poreklo od Njegove sopstvene volje, poteklih od predvečnog saveta Svete Trojice.
I zato, On je apsolutno slobodan.
On uvek čini ono što želi.
I tome što čini, On jeste pravedan i savršeno lep.

*10. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On najvažnija i najvrednija stvarnost, najvažnija i najvrednija ličnost.
I kao takav, On uistinu jeste vredan našeg najvećeg interesovanja, najveće pažnje, najdubljeg poštovanja i uživanja našeg bića.
I kroz to da smo prizvani, kao ljudi, da se izdignemo iznad tvorevine, iznad Univerzuma, prinoseći ga Bogu, kao dar zahvalnosti.
I time ispunimo svrhu kojoj nas je Bog i namenio.
A što je oboženje.
A time i život u svoj svojoj punoći.
 
Poslednja izmena:
*7. Bog, kao apsolutno biće, znači da je Bog postojan.
Bog se ne menja.
On je isti juče, danas i zauvek.
Ne pretvara se, niti se menja ni u šta drugo od onoga što On JESTE sada.
On je koji Jeste, takav je, kakav je.
On ne napreduje, ne uzrasta.
Bog je apsolutna, potpuna i konačna Savršenost, iznad i iza koje nema dalje.
Ne mislim da je isti. Ja baš mislim da je Bog stvorio svet da bi mogao da se razvija. S obzirom da je sveprisutan i čita srca i misli, on je u situaciji da stalno uči o međuljudskim odnosima i emocijama. Upoređujući Stari Zavet i Novi Zavet vidimo da se odnos Boga prema ljudima promenio od intervencionizma na strani izabranih do ljubavi za sve ljude i prema svima. To što se Bog razvija ne znači da nije savršen, već da i dalje kroz ljudska iskustva uči o ljudima i načinima da se iskusi život. Ja takođe mislim da se osim kao Isus, Bog još nebrojeno puta pojavljivao kao čovek na Zemlji da bi iskusio život iz prve ruke. Kao Isus je prošao ceo put od rođenja do smrti da bi pokazao ljudima kako da žive. Mislim da Bog kakav je danas ne bi bio toliko strog prema Adamu i Evi, ni prema ljudima u vreme potopa.
 
Ne mislim da je isti. Ja baš mislim da je Bog stvorio svet da bi mogao da se razvija. S obzirom da je sveprisutan i čita srca i misli, on je u situaciji da stalno uči o međuljudskim odnosima i emocijama. Upoređujući Stari Zavet i Novi Zavet vidimo da se odnos Boga prema ljudima promenio od intervencionizma na strani izabranih do ljubavi za sve ljude i prema svima. To što se Bog razvija ne znači da nije savršen, već da i dalje kroz ljudska iskustva uči o ljudima i načinima da se iskusi život. Ja takođe mislim da se osim kao Isus, Bog još nebrojeno puta pojavljivao kao čovek na Zemlji da bi iskusio život iz prve ruke. Kao Isus je prošao ceo put od rođenja do smrti da bi pokazao ljudima kako da žive. Mislim da Bog kakav je danas ne bi bio toliko strog prema Adamu i Evi, ni prema ljudima u vreme potopa.
Postojanost Božija je odlika navedena u Svetom Pismu
"Jer Ja, Gospod, ne menjam se" (Malahija 3.6).

Bog je nepromenljiv, ali On menja Svoj pristup ljudima, tokom vremena.
Nije ni Sin došao u vreme Mojsija, verovatno jer kod ljudi nije bilo vreme sazrelo za to.

A svakako, vrlo je verovatno da se Bog javljao ljudima u ljudskom obliku i pre Hristovog rođenja.
Ali, s tom razlikom što su to bile pojave i kraće scene, ali ne i ceo život kao što ga Isus odživeo na zemlji
 
Kada apsolut nije svjestan sebe u čovjeku on o Bogu govori kao o trećem licu.
Kad je apsolut probuđen u Bogu on zna da on jeste sva lica odjednom, da on jeste Bog, te stoga o Bogu jedino i može govoriti u prvom licu;
JA JESAM.

Ko ili šta je BOG?
Bog je apsolut koji ima Svijest-o-sebi-apsolutu.

Za razliku od Boga, ko ili šta je čovjek?
Čovjek je apsolut koji ima Svjesnost-o-sebi-stvorenju.

Apsolut (postojanje) je ono što je zajedničko u jednom i u drugom.
Bog se ne manifestuje. Bog je nepromjenjiv, dok manifestacija znači promjenu.
Ono što prolazi kroz promjenu jeste sadržaj Svijesti.
Sadržaj Svijesti jeste Jastvo, znanja-o-sebi-apsolutu, ono biva transformisano u iskustva (po sebi).

Dakle, JA KOJI JESAM (apsolut) JESAM (postojim) i kao Bog, kao univerzum, multiverzum i sve u njemu, stoga i kao čovjek.
Jedino kao Bog imam Svijest-o-sebi-apsolutu. Jedino kad imam Svijest-o-sebi-apsolutu JA jesam Bog.
Ja koji jesam jesam, što znači postojim kao nestvorivo, nepromjenjivo biće, apsolut.
 
Kada apsolut nije svjestan sebe u čovjeku on o Bogu govori kao o trećem licu.
Kad je apsolut probuđen u Bogu on zna da on jeste sva lica odjednom, da on jeste Bog, te stoga o Bogu jedino i može govoriti u prvom licu;
JA JESAM.

Ko ili šta je BOG?
Bog je apsolut koji ima Svijest-o-sebi-apsolutu.

Za razliku od Boga, ko ili šta je čovjek?
Čovjek je apsolut koji ima Svjesnost-o-sebi-stvorenju.

Apsolut (postojanje) je ono što je zajedničko u jednom i u drugom.
Bog se ne manifestuje. Bog je nepromjenjiv, dok manifestacija znači promjenu.
Ono što prolazi kroz promjenu jeste sadržaj Svijesti.
Sadržaj Svijesti jeste Jastvo, znanja-o-sebi-apsolutu, ono biva transformisano u iskustva (po sebi).

Dakle, JA KOJI JESAM (apsolut) JESAM (postojim) i kao Bog, kao univerzum, multiverzum i sve u njemu, stoga i kao čovjek.
Jedino kao Bog imam Svijest-o-sebi-apsolutu. Jedino kad imam Svijest-o-sebi-apsolutu JA jesam Bog.
Ja koji jesam jesam, što znači postojim kao nestvorivo, nepromjenjivo biće, apsolut.
to je stara fora...još je Adamu i Evi ponuđena šarena laža da mogu biti (kao) Bogovi... a ti nam sad prodaješ istu priču malo drugačije zapakovanu... otrezni se na vreme..ti si čovek, a ljudi nisu Bogovi...
 
Bog je nepromenljiv, ali On menja Svoj pristup ljudima, tokom vremena.
Nije ni Sin došao u vreme Mojsija, verovatno jer kod ljudi nije bilo vreme sazrelo za to.


Bog ne mijenja svoj pristup prema kreacijama. Zašto bi? Bog se uvijek podjednako i bezuslovno daje.
Bezuslovno davanje je permanentno u Bogu i zove se LJUBAV.
Za razliku od Boga koji sebe potvrđuje Sviješću, apsolut u čovjeku mijenja nivo svoje svjesnosti i stoga
Boga zamišlja onako kako mu taj nivo nalaže i dozvoljava. Odatle i spisi i njihova interpretacija. Čovjek
prilagođava spise nivou svoje svjesnosti i nekakvom srednjem nivou svjesnosti mase.


A svakako, vrlo je verovatno da se Bog javljao ljudima u ljudskom obliku i pre Hristovog rođenja.
Ali, s tom razlikom što su to bile pojave i kraće scene, ali ne i ceo život kao što ga Isus odživeo na zemlji

Bog se nikada nije pojavio u ljudskom obliku niti će ikada. Ako bi se to desilo on više ne bi bio nepromjenjiv,
stoga ne bi bio nestvoriv, nerodiv, ne bi bio... Bog.
Bog postoji samo u sebi kao ono-što(koje/koji)-jeste sa znanjem-o-sebi kao onome-koji/što-jeste, apsolutu.

Ono što se dešava kada se i kroz čovjeka otkriva istina o Bogu jeste da apsolut vraća svoju volju i pažnju
iz stvorenja, iz projekcije, u sebe-apsolut pri čemu se u njemu uzdiže isto znanje-o-sebi kao onome-što-jeste.
Veza sa čovjekom iz kojega se volja vratila u Boga je ostala, te se povratkom volje iz Boga nazad u čovjeka i Istina
intiuicijom unosi u Svjesnost (duh) 'čovjeka'. Vrata prema Svijesti ostaju otvorena a apsolut u čovjeku živi nadahnut
Istinom (oplemenjen Svetim duhom) predstavljajući otelotvorenje istine, prenoseći apsolutna znanja iz Svijesti Boga
u praksu, u realnost čovjeka. Tako nadahnut i oplemenjen apsolut u čovjeku postaje oličenje božanskog.
To se desilo i sa Isusom.
 
to je stara fora...još je Adamu i Evi ponuđena šarena laža da mogu biti (kao) Bogovi... a ti nam sad prodaješ istu priču malo drugačije zapakovanu... otrezni se na vreme..ti si čovek, a ljudi nisu Bogovi...


Gdje si vidio da ja kažem da su ljudi bogovi???
U tekstu na koji si reagovao ja sam izričito naglasio ko ili šta je Bog i kad se apsolut doživljava Bogom.
(Očito je da je biblijski Bog entitet koji se neupućenima predstavlja 'Bogom' a ne nestvorivo, nepromjenjivo biće, odatle i promjena odnosa od 'Starog u Novi Zavjet'.)
...
Ljudi nikada neće postati Bog.
Ja-čovjek NISAM Bog.
JA-apsolut JESAM.

Bog je moj ultimatni aspekt, dakle nestvorivo, nerodivo, nepromjnejivo postojanje koje ima Svijest-o-sebi-postojanju (apsolutu).
(Treba znati šta je to apsolut.)
 
Poslednja izmena:
Gdje si vidio da ja kažem da su ljudi bogovi???
U tekstu na koji si reagovao ja sam izričito naglasio ko ili šta je Bog i kad se apsolut doživljava Bogom.
Ljudi nikada neće postati Bog.
Ja-čovjek NISAM Bog.
JA-apsolut JESAM.

Bog je moj ultimatni aspekt, dakle nestvorivo, nerodivo, nepromjnejivo postojanje koje ima Svijest-o-sebi-postojanju (apsolutu).
(Treba znati šta je to apsolut.)
ti si kao i svi mi jedna beskonačno mala tačkica u beskrajnom okeanu Božije tvorevine..to što imamo Božiju iskru u sebi ne znači da možemo da se samoidentifikujemo sa tom Božijom iskrom i da se u tom smislu smatramo Bogom..

ti huliš na Boga kad kažeš
Dakle, JA KOJI JESAM (apsolut) JESAM (postojim) i kao Bog, kao univerzum, multiverzum i sve u njemu, stoga i kao čovjek.
Jedino kao Bog imam Svijest-o-sebi-apsolutu. Jedino kad imam Svijest-o-sebi-apsolutu JA jesam Bog.
Ja koji jesam jesam, što znači postojim kao nestvorivo, nepromjenjivo biće, apsolut.
 
ti si kao i svi mi jedna beskonačno mala tačkica u beskrajnom okeanu Božije tvorevine..to što imamo Božiju iskru u sebi ne znači da možemo da se samoidentifikujemo sa tom Božijom iskrom i da se u tom smislu smatramo Bogom..

ti huliš na Boga kad kažeš


Ne znaš o čemu pričaš. Nedovoljno si posvećen onome na što komentarišeš.
Pročitaj ponovo, ako je moguće s pažnjom.

A pošto ni prvi put nisi uspio pronaći suštinu napisanog ja ću ti izdvojiti samo onaj dio koji je za tebe važan:


Gdje si vidio da ja kažem da su ljudi bogovi???
...
Ljudi nikada neće postati Bog.
Ja-čovjek NISAM Bog.
JA-apsolut JESAM.


Vidiš li sad šta piše???
 
Ne možeš znati šta apsolut jeste niti kako jeste dok nemaš neposredno iskustvo,
dok volju i pažnju iz projekcije čovjeka ne vratiš u sebe-apsolut.
Uopšte mi nije čudo što mislite da umišljam (ne osuđujem), jer očito još niste imali
to neposredno iskustvo. Tačnije: kad apsolut, koji je nosilac svjesnosti u vama-ljudima
bude imao to neposredno iskustvo sebe, tada ćete i 'vi-ljudi' znati istinu o sebi.

Do tada, neki će misliti da Bog ne postoji a drugi će o Bogu govoriti kao o trećem licu.
 
Ne znaš o čemu pričaš. Nedovoljno si posvećen onome na što komentarišeš.
Pročitaj ponovo, ako je moguće s pažnjom.
A pošto ni prvi put nisi uspio pronaći suštinu napisanog ja ću ti izdvojiti samo onaj dio koji je za tebe važan:
Ljudi nikada neće postati Bog.
Ja-čovjek NISAM Bog.
JA-apsolut JESAM.
zašto misliš da filozofski koncept JA-apsolut stvarno postoji? To vodi u orjentalna i new age shvatanja da smo svi jedno koje se podelilo u manje jedinice svesnosti koje nezavisno jedne od drugih doživljavaju život. ne kažem da je to nemoguće, samo znam da takav pogled na svet nekad vodi u gordost.
 
zašto misliš da filozofski koncept JA-apsolut stvarno postoji? To vodi u orjentalna i new age shvatanja da smo svi jedno koje se podelilo u manje jedinice svesnosti koje nezavisno jedne od drugih doživljavaju život. ne kažem da je to nemoguće, samo znam da takav pogled na svet nekad vodi u gordost.


Ne mislim, ZNAM.
Rekoh već da sam imao neposredno iskustvo sebe-apsoluta, Boga.
To iskustvo vama ne mogu prenijeti onakvo kakvo ono jeste, jer tada
bih Boga morao smjestiti u par rečenica...u vašu viziju, u vašu Svjesnost,
a to je apsolutno nemoguće. Ja vam samo prenosim informacije, prevodim
onoliko aposlutnih znanja u pojmove koliko je neophodna za ovaj tren.
 
Ne sumnjam da će apsolut iz svakoga od vas doživjeti isto, apsolutno hoće, ali ne u isto vrijeme samnom,
i možda čak ne iz vaše trenutne tjelesne svjesnosti.

Za takvo iskustvo, iskustvo prosvjetljenja, potrebna je kritična masa apsolutnih znanja da bude prisutna u Svjesnosti jedinke.
Ta masa će odlučiti kada će se vaša pažnja voljom premjestiti iz projekcije u sebe, u bitak, u ono-što(svi)-istinski-jesmo, kada
će apsolut opet sebe doživljavati istim Jednim... Bogom.
 
Ne sumnjam da će apsolut iz svakoga od vas doživjeti isto, apsolutno hoće, ali ne u isto vrijeme samnom,
i možda čak ne iz vaše trenutne tjelesne svjesnosti.
imao si mistično iskustvo. Ne znači da nije bilo samoobmana.
imao sam druga koji se bavio jogom i slušao razne istočnjačke gurue. Tvrdio je kako smo svi mi Bogovi koji sami određuju gde i kad će da se rode. Na kraju je izvršio samoubistvo. Pazi se da ne padneš u takva razmišljanja koja uvećavaju ego. Bolje je držati se stava da smo samo beskonačno male tačkice u beskrajnom okeanu Božije tvorevine. Takvom slikom o sebi umanjujemo ego.
 
imao si mistično iskustvo. Ne znači da nije bilo samoobmana.
imao sam druga koji se bavio jogom i slušao razne istočnjačke gurue. Tvrdio je kako smo svi mi Bogovi koji sami određuju gde i kad će da se rode. Na kraju je izvršio samoubistvo. Pazi se da ne padneš u takva razmišljanja koja uvećavaju ego. Bolje je držati se stava da smo samo beskonačno male tačkice u beskrajnom okeanu Božije tvorevine. Takvom slikom o sebi umanjujemo ego.


Uh... zašto uvijek iste priče??? (mada znam zašto) :)
Kad nisi imao neposredno iskustvo ne možeš znati čak niti šta to jeste, nit' šta i kako bi to moglo biti.
Nemoguće je to izmaštati bez da imaš isto iskustvo.

A tvoj prijatelj... očito nije imao to iskustvo već je bio vjernik, sledbenik gurua, to i sam kažeš.
Zato se i izgubio, izgubio nadu, smisao življenja i pogubio se.
Moje iskustvo je neposredno, dakle čak ni Um u tome nije posrednik a kamoli nekakav guru.
Znam da to opet nećeš moći shvatiti. Jednostavno, nedostaje ti to iskustvo. Ali tvrdim, odgovorno
tvrdim, imat' ćeš ga, ali nije zagarantovano da ćeš ga imati tokom ovog životnog iskustva.
 
imao si mistično iskustvo. Ne znači da nije bilo samoobmana.
imao sam druga koji se bavio jogom i slušao razne istočnjačke gurue. Tvrdio je kako smo svi mi Bogovi koji sami određuju gde i kad će da se rode. Na kraju je izvršio samoubistvo. Pazi se da ne padneš u takva razmišljanja koja uvećavaju ego. Bolje je držati se stava da smo samo beskonačno male tačkice u beskrajnom okeanu Božije tvorevine. Takvom slikom o sebi umanjujemo ego.


Prosto je nevjerovatno, iako totalno jasno odakle dolazi (od ega), da neko ko nema pojma
šta je to prosvjetljenje uvijek sebe postavlja kao nekakvog znalca o tome šta je bolje za
onog prosvijetljenog. Ali ne vrijedi dalje o tome...

Tvoj stav drži za sebe. To je stav koji ti trenutno odgovara, uistinu drugačije ne možeš,
jer ti nivo svjesnosti tako određuje. Drugi opet, imaju sasvim drugačiji stav.
Ne misliš li da je i to opravdano i određeno njihovim nivoom svjesnosti?



Bolje je držati se stava da smo samo beskonačno male tačkice u beskrajnom okeanu Božije tvorevine. Takvom slikom o sebi umanjujemo ego.

Takvom slikom o sebi držimo se u neznanju jer ne želimo da saznamo istinu o sebi.
 

Back
Top