Dе Sisti
Stara legenda
- Poruka
- 91.851
Bog JESTE.
Govoreći jezikom Pisma, Bog je „Onaj koji jeste“
Ili filosofski rečeno, Bog apsolutno JESTE.
Tačka.
Od svih bezbroj i beskrajnih činjenica o Bogu, ovo je najosnovnija.
I najpotpunija.
Sve ostale činjenice vode ovome, ulivaju se ovde.
Nema ništa pre, ništa posle, ništa iznad ove činjenice da Bog JESTE.
To je konačna činjenica.
Stvarnost, činjenica i istina da Bog JESTE, pomera sve iz temelja.
I, ako nismo zaspali, ako smo budni, to je za nas duboka spoznaja i viđenje.
Bog apsolutno JESTE.
To je činjenica razorne saznajne snage, teška za shvatanje u svojoj potpunosti, čudesna u svojim efektima po stvaranje budućnosti.
10 stvari šta to znači:
*1. Bog, kao apsolutno biće znači da On nema početak.
Nikada ga nije ni imao.
*2. Bog, kao apsolutno biće, znači da nema kraj.
Nikada neće ni imati.
Njegovo postojanje neće prestati, budući da nikada nije ni bio priveden iz nebića u biće.
*3. Bog, kao apsolutno biće, znači da je Bog aspolutna stvarnost.
Ne postoji stvarnost bez Boga, nema stvarnosti van Boga, osim ukoliko Bog to ne želi i stvori takvu stvarnost.
On nije jedna od mnogih stvarnosti.
On je postojao i pre nego što je stvorio svet.
On je jedina i apsolutna stvarnost pre stvaranja, večno.
Nije bilo prostora, nije bilo univerzuma, nije bilo praznine.
Bio je samo Bog.
On je bio sve što je tada bivstvovalo.
Od predvečnosti.
*4. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On potpuno i konačno nezavisan.
On ne zavisi ni od čega.
Njegovo bivstovanje ne zavisi ni od čega.
Nikakav i ničiji uticaj, podrška, ni savet ne utiču na to šta Bog Jeste i to da Bog Jeste
*5. Bog, kao apsolutno biće, znači da sve ostalo zavisi od Boga.
Znači da sve ono što nije Bog, u potpunosti zavisi, u potpunosti se oslanja na Boga.
I da sve ono što nije Bog, jeste sporedno.
Nije samo po sebi, već zavisi od Boga.
I sasvim otvoreno i jasno reći: celokupan univerzum je pojava sporednog značaja.
Bog je primaran.
Prvorazrednog značaja.
Univerzum je nastao odlukom Boga.
Svaki tren u kojem univerzum opstaje, opstaje zato toga što je Božija volja da ga drži u postojanju.
Univerzum je krajnje i potpuno krhak, zavisan i sporedan.
Bog ga drži u postojanju svake sekunde njegovog postojanja.
Kad bi Bog odlučio drugačije, sve bi se raspalo.
U trenu.
Nestalo u nebiće.
Nepostojanje.
*6. Bog, kao apsolutno biće, znači da je, u poređenju sa Njim, sav univerzum, zapravo, NIŠTA.
*7. Bog, kao apsolutno biće, znači da je Bog postojan.
Bog se ne menja.
On je isti juče, danas i zauvek.
Ne pretvara se, niti se menja ni u šta drugo od onoga što On JESTE sada.
On je koji Jeste, takav je, kakav je.
On ne napreduje, ne uzrasta.
Bog je apsolutna, potpuna i konačna Savršenost, iznad i iza koje nema dalje.
*8. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On apsolutna mera Istine, Dobrote i Lepote.
Ne postoji knjiga zakona koju on čita, na koju se oslanja.
Nema spoljnjeg pravila koje Njega obavezuje pri utvrđivanju šta je to pravedno i istinito.
Ne postoji uputstvo, po kojem Bog utvrđuje činjenice.
Ne postoji savet nekih drugih bića koji prosuđuje šta je izuzetno i lepo u tvorevini.
On je Standard.
On, sam, jeste Kriterijum onoga što je pravilno, što je istinito, što je lepo i šta je dobro.
*9. Bog, kao apsolutno biće, znači da Bog čini štagod poželi.
Za njega, ne postoje spoljašnja ograničenja koja ga onemogućavaju da čini ono što želi.
Svu stvarnost van Sebe, On je stvorio i On njome upravlja.
Kao apsolutna stvarnost, On je potpuno slobodan od ikakvih ograničenja koja ne vode poreklo od Njegove sopstvene volje, poteklih od predvečnog saveta Svete Trojice.
I zato, On je apsolutno slobodan.
On uvek čini ono što želi.
I tome što čini, On jeste pravedan i savršeno lep.
*10. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On najvažnija i najvrednija stvarnost, najvažnija i najvrednija ličnost.
I kao takav, On uistinu jeste vredan našeg najvećeg interesovanja, najveće pažnje, najdubljeg poštovanja i uživanja našeg bića.
I kroz to da smo prizvani, kao ljudi, da se izdignemo iznad tvorevine, iznad Univerzuma, prinoseći ga Bogu, kao dar zahvalnosti.
I time ispunimo svrhu kojoj nas je Bog i namenio.
A što je oboženje.
A time i život u svoj svojoj punoći.
Govoreći jezikom Pisma, Bog je „Onaj koji jeste“
Ili filosofski rečeno, Bog apsolutno JESTE.
Tačka.
Od svih bezbroj i beskrajnih činjenica o Bogu, ovo je najosnovnija.
I najpotpunija.
Sve ostale činjenice vode ovome, ulivaju se ovde.
Nema ništa pre, ništa posle, ništa iznad ove činjenice da Bog JESTE.
To je konačna činjenica.
Stvarnost, činjenica i istina da Bog JESTE, pomera sve iz temelja.
I, ako nismo zaspali, ako smo budni, to je za nas duboka spoznaja i viđenje.
Bog apsolutno JESTE.
To je činjenica razorne saznajne snage, teška za shvatanje u svojoj potpunosti, čudesna u svojim efektima po stvaranje budućnosti.
10 stvari šta to znači:
*1. Bog, kao apsolutno biće znači da On nema početak.
Nikada ga nije ni imao.
*2. Bog, kao apsolutno biće, znači da nema kraj.
Nikada neće ni imati.
Njegovo postojanje neće prestati, budući da nikada nije ni bio priveden iz nebića u biće.
*3. Bog, kao apsolutno biće, znači da je Bog aspolutna stvarnost.
Ne postoji stvarnost bez Boga, nema stvarnosti van Boga, osim ukoliko Bog to ne želi i stvori takvu stvarnost.
On nije jedna od mnogih stvarnosti.
On je postojao i pre nego što je stvorio svet.
On je jedina i apsolutna stvarnost pre stvaranja, večno.
Nije bilo prostora, nije bilo univerzuma, nije bilo praznine.
Bio je samo Bog.
On je bio sve što je tada bivstvovalo.
Od predvečnosti.
*4. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On potpuno i konačno nezavisan.
On ne zavisi ni od čega.
Njegovo bivstovanje ne zavisi ni od čega.
Nikakav i ničiji uticaj, podrška, ni savet ne utiču na to šta Bog Jeste i to da Bog Jeste
*5. Bog, kao apsolutno biće, znači da sve ostalo zavisi od Boga.
Znači da sve ono što nije Bog, u potpunosti zavisi, u potpunosti se oslanja na Boga.
I da sve ono što nije Bog, jeste sporedno.
Nije samo po sebi, već zavisi od Boga.
I sasvim otvoreno i jasno reći: celokupan univerzum je pojava sporednog značaja.
Bog je primaran.
Prvorazrednog značaja.
Univerzum je nastao odlukom Boga.
Svaki tren u kojem univerzum opstaje, opstaje zato toga što je Božija volja da ga drži u postojanju.
Univerzum je krajnje i potpuno krhak, zavisan i sporedan.
Bog ga drži u postojanju svake sekunde njegovog postojanja.
Kad bi Bog odlučio drugačije, sve bi se raspalo.
U trenu.
Nestalo u nebiće.
Nepostojanje.
*6. Bog, kao apsolutno biće, znači da je, u poređenju sa Njim, sav univerzum, zapravo, NIŠTA.
*7. Bog, kao apsolutno biće, znači da je Bog postojan.
Bog se ne menja.
On je isti juče, danas i zauvek.
Ne pretvara se, niti se menja ni u šta drugo od onoga što On JESTE sada.
On je koji Jeste, takav je, kakav je.
On ne napreduje, ne uzrasta.
Bog je apsolutna, potpuna i konačna Savršenost, iznad i iza koje nema dalje.
*8. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On apsolutna mera Istine, Dobrote i Lepote.
Ne postoji knjiga zakona koju on čita, na koju se oslanja.
Nema spoljnjeg pravila koje Njega obavezuje pri utvrđivanju šta je to pravedno i istinito.
Ne postoji uputstvo, po kojem Bog utvrđuje činjenice.
Ne postoji savet nekih drugih bića koji prosuđuje šta je izuzetno i lepo u tvorevini.
On je Standard.
On, sam, jeste Kriterijum onoga što je pravilno, što je istinito, što je lepo i šta je dobro.
*9. Bog, kao apsolutno biće, znači da Bog čini štagod poželi.
Za njega, ne postoje spoljašnja ograničenja koja ga onemogućavaju da čini ono što želi.
Svu stvarnost van Sebe, On je stvorio i On njome upravlja.
Kao apsolutna stvarnost, On je potpuno slobodan od ikakvih ograničenja koja ne vode poreklo od Njegove sopstvene volje, poteklih od predvečnog saveta Svete Trojice.
I zato, On je apsolutno slobodan.
On uvek čini ono što želi.
I tome što čini, On jeste pravedan i savršeno lep.
*10. Bog, kao apsolutno biće, znači da je On najvažnija i najvrednija stvarnost, najvažnija i najvrednija ličnost.
I kao takav, On uistinu jeste vredan našeg najvećeg interesovanja, najveće pažnje, najdubljeg poštovanja i uživanja našeg bića.
I kroz to da smo prizvani, kao ljudi, da se izdignemo iznad tvorevine, iznad Univerzuma, prinoseći ga Bogu, kao dar zahvalnosti.
I time ispunimo svrhu kojoj nas je Bog i namenio.
A što je oboženje.
A time i život u svoj svojoj punoći.
Poslednja izmena:
