Hm. Šta li je bila inspiracija za ovu temu?
Proganjati nekoga? Glupo i besmisleno. Nikada nisam bila u situaciji da proganjam nekoga. Zašto bih to radila? Izbor je veliki, a i nemam želju da lovim. Davno sam prešla to gradivo.
Možda sam malo pretjerala ovdje, ali to je bila samo dobra zezancija, ko to može i hoće da shvati.
Meni je uvijek bilo zanimljivo da plašim nekoga s onim čega se on boji, da mu nudim nešto od čega zazire, da mu pričam suprotno od onoga što očekuje i želi čuti... Malo luckasto, ali meni lično zabavno.
No, postoje ljudi koji su ograničeni u mnogim stvarima, s kojim moraš u rukavicama. Da ne spominjem one koji ne znaju za šalu, pogotovo ne na svoj račun. Smrtno se uvrijede. To su ljudi bez duha.
Šta znači progoniti?
Evo reći ću vam ja kako se osjeća neko ko je na neki način progonjen, mada... ne pridajem tome važnost iako druga strana misli suprotno.
Desilo mi se da me neko opsjeda porukama, nekom nedojebanom filozofijom, samohvalom, tuđim mudrostima i javnim gugl znanjem. Prihvatim zezu Iz dosade, ne čak ni iz znatiželje, jer sve to ocjenjeno s moje strane kao plitko i jadno. Ali, hajde da vidim reakciju.
I tako pišemo, pričamo, laže on meni, lažem ja njemu. Ja znam da on laže, ali on ne naslućuje koliko ja lažem. Igra traje. Jača sam. Pobjeđujem u igri. Ne može to da podnese. Psuje i ruje. I to me zabavlja.
Prijeti. Podvaljuje. Vidim odnio vrag šalu.
Pokušam prebaciti na šaljivi teren. Ne ide. Sve ozbiljno shvata.
Šta sad? Da li da se ,,maknem,,?
Neću. Neka prihvati poraz da ga je neko zjb. Dešava se.
Progoni me, a namješta da ja progonim. Ja se zekim. On bi ratovao?!
Povlačim se.