Izvinjavam se!

Takva sam osoba da vrlo rijetko nekog povrijedim, pa da treba da se izvinjavam. Ako se to desi, iskreno se izvinem. Ako neko mene povrijedi ako se osoba izvini prihvatim izvinjenje. Čak i ako mislim da izvinjenje nije iskreno. Ako se ponovi povrijeđivanje tada uglavnom ne prihvatam izvinjenje, jer mislim da nije iskreno.
Треба прихватати извињење, поготову од глупљих људи, јер они ни не баратају мозгом превише, већ само емоцијама...

Лукаво извињавање које жели да настави манипулацију, и које подилази ласком сујети, је већ други падеж
 
Dešava nam se da svesno ili nesvesno povredimo osobe sa kojima smo prijatelji, kolege, emotivni partneri, rodbina...
I mi se ponekad osećamo povređeno. I odnos koji imamo sa tim osobama tada se menja.
Kontakt sa tim osobama lagano nestaje, sem kada su u pitanju kolege ( koleginice ) sa kojima tada razgovaramo samo poslovno.
Nekim osobama je teško da kažu samo jednu reč- izvini.
Da li spadate u te osobe?
Rekao bih da je to nešto složenije kod mene, generano se ne izvinjavam, a i ne volim uopšte kada se neko meni izvinjava za sitne/krupne stvari.
Ako je došlo do nekog spora sa neke od strana ili obostrano, dovoljna mi je pažnja da se slična situacija ne desi u budućnosti inače bih obrisao takvu osobu iz života, a i očekujem isto od druge strane. Više gledam realnost stvari po akcijama no po rečima.
Da li je izvinjenje dovoljno da bi se nastavilo prijateljstvo, emotivna veza...?
Zavisi na šta se to izvinjenje odnosi, ako ne za nešto sitnije može-ne mora, ako je krupnija stvar u pitanju mislim da je uglavno tu kraj puta...
Šta mislite o ovoj temi?
Tema je prilično dobra za diskutovanje, a potencijalno i za razmenu iskustava.
Kontam da ću i dodati još neke komentare samo da nađem malo vremena.
 
Pinakd treba i namerno povrediti coveka, da nauci da vise ne cini istu gresku.

Nema tu "izvini", jer je namerno.

Juce meni zvoni kao i uvek, u pola 5 popodne neki iz kablovke televizije, mlad covek. I naravno, iako ne zelim da vredjam ljude, ovog sam namerno povredila. Rekla sam mu da je nevaspitan kad moze da zvoni u vreme odmora. I jeste bio nevaspitan, jer on na to meni odgovara, "pa meni je sada radno vreme". I ja mu kazem, " a meni je sad vreme odmora, kako mozete da budete tako nevaspitani i da ne znate za red i vreme odmora"?

Tako da, ne treba se uvek izvinavati i ne treba uvek biti dobar prema ljudima koji su bezobzirni.
 
Sujeta ne dozvoljava ljudima da upute izvinjenje (koje ne mora da bude u striktnoj formi "Izvini"). Izgovor im je da ni taj nije cvećka a ni oni nisu tako loši pa pribegavaju principu "pokazaću delima da sam pogrešio" čitaj - Pravim se blesav, pa će vremenom stvar da se ispegla.
Neiskreno, nečasno.
 
Ima tu i sivih situacija kad ima krivice na obe strane.
Moj komšija Matju kog sam prvi put upoznala (i odmah se posvadjali)..je onako u poznim 40tim. Sukob oko ograde. On oće nižu, mi višu.
E on kao nešto maltretirao mog muža na ogradi i čak mu nije bilo teško da ode u opštinu i sve to oko 10 cenata ograde. Znala sam mu plan pa ni meni nije bilo teško spremiti papir da je tih 10cm zemlje naše al ajde.
Krene on da gnjavi ovog mog, ono smirenim tonom a više kao pasivna agresija..i ja tu odbrusim. Rek’o :”ništa, mogli smo brzo i fer da rješimo a možemo i sporo i na kvarno. Ajmo, razlaz i dogovoreno!”

Nakon dva dana on maše nasmijan, mašem i ja.
On se izvinjava za svoj dio, ja za moj povišen ton i nestrpljenje. Pita kad pijemo pivu i tako se pomirili. Jako lijep osjećaj kad spustiš koplja i ukrotiš sujetu. Kao da si samog djavola pobjedio
 

Back
Top