Izvinjavam se!

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
7.905
FORUM.jpgDešava nam se da svesno ili nesvesno povredimo osobe sa kojima smo prijatelji, kolege, emotivni partneri, rodbina...

I mi se ponekad osećamo povređeno. I odnos koji imamo sa tim osobama tada se menja.

Kontakt sa tim osobama lagano nestaje, sem kada su u pitanju kolege ( koleginice ) sa kojima tada razgovaramo samo poslovno.

Nekim osobama je teško da kažu samo jednu reč- izvini.

Da li spadate u te osobe?

Da li je izvinjenje dovoljno da bi se nastavilo prijateljstvo, emotivna veza...?

Šta mislite o ovoj temi?



Foto: Pixabay.com
 
Pogledajte prilog 1631350Dešava nam se da svesno ili nesvesno povredimo osobe sa kojima smo prijatelji, kolege, emotivni partneri, rodbina...

I mi se ponekad osećamo povređeno. I odnos koji imamo sa tim osobama tada se menja.

Kontakt sa tim osobama lagano nestaje, sem kada su u pitanju kolege ( koleginice ) sa kojima tada razgovaramo samo poslovno.

Nekim osobama je teško da kažu samo jednu reč- izvini.

Da li spadate u te osobe?

Da li je izvinjenje dovoljno da bi se nastavilo prijateljstvo, emotivna veza...?

Šta mislite o ovoj temi?



Foto: Pixabay.com
Jako mi je tesko da kazem "izvini" a i kad god sam pokusala, osecala sam u dusi da nije bilo usesno, da nije to to.

To nije moj stil.

Pre cu da nesto uradim, na delima, dobro za tog coveka i tako se izvinim, nego da uputim puke reci (osim najblizima, to se podrazumeva, posle nekih sitnijih svadja ili nesporazuma), ne umem drugacije i smatram da nije dovoljno reci samo "izvini" za zaista vazne stvari ili nama vazne ljude.
 
Pogledajte prilog 1631350Dešava nam se da svesno ili nesvesno povredimo osobe sa kojima smo prijatelji, kolege, emotivni partneri, rodbina...

I mi se ponekad osećamo povređeno. I odnos koji imamo sa tim osobama tada se menja.

Kontakt sa tim osobama lagano nestaje, sem kada su u pitanju kolege ( koleginice ) sa kojima tada razgovaramo samo poslovno.

Nekim osobama je teško da kažu samo jednu reč- izvini.

Da li spadate u te osobe?

Da li je izvinjenje dovoljno da bi se nastavilo prijateljstvo, emotivna veza...?

Šta mislite o ovoj temi?



Foto: Pixabay.com
Ako si svesno bice ne mozes nesvesno da povredis nekoga.
Tako da ili to radis svesno ili si glup do te mere da se ne mozes nazvati svesnim jer svesti nemas ako ne vidis da radis to sto radis
 
Poslednja izmena:
Ja uputim izvinjenje i trudim se da popravim, ako može, taj odnos.

Od ljudi koji su me povredili...samo sam od jedne osobe čula "Izvini".
Ja bih volela da od svojih bliznjih, iz porodice, cesce cujem "izvini" jer se ja njima izvinjavam posle svake ili skoro svake grube reci. Oni meni ne, ali dovoljno je i kad ne ponavljaju vise te reci ili neke postupke.

To je ono, "pametniji popusta...", navikli da cu za sve da im oprostim, sto i jeste tako.
 
Ja bih volela da od svojih bliznjih, iz porodice, cesce cujem "izvini" jer se ja njima izvinjavam posle svake ili skoro svake grube reci. Oni meni ne, ali dovoljno je i kad ne ponavljaju vise te reci ili neke postupke.

To je ono, "pametniji popusta...", navikli da cu za sve da im oprostim, sto i jeste tako.
Ne očekuj ono što želiš... grešiš u startu :aha2:
 
Ne očekuj ono što želiš... grešiš u startu :aha2:
Ja bih se pre ubila nego da o svojima mislim lose, da zaista to mislim. I sto imaju mane, molim se Bogu da ih umanji ili da sve preinaci u dobro, inace nisam sposobna da otpisem nekog svog. Naprotiv, sastaradvam s njim cak i kad sam sasvim sigurna da nije u pravu (samo sto mu to i kazem).

Svako uostalom, za sebe odgovara "gore".
 
Poslednja izmena:
Pogledajte prilog 1631350Dešava nam se da svesno ili nesvesno povredimo osobe sa kojima smo prijatelji, kolege, emotivni partneri, rodbina...

I mi se ponekad osećamo povređeno. I odnos koji imamo sa tim osobama tada se menja.

Kontakt sa tim osobama lagano nestaje, sem kada su u pitanju kolege ( koleginice ) sa kojima tada razgovaramo samo poslovno.

Nekim osobama je teško da kažu samo jednu reč- izvini.

Da li spadate u te osobe?

Da li je izvinjenje dovoljno da bi se nastavilo prijateljstvo, emotivna veza...?

Šta mislite o ovoj temi?



Foto: Pixabay.com
Nije im tesko da kazu izvini nego ne zele da priznaju svoju krivicu...
Posto sebe ne smatraju krivima nece se ni izvinjavati...

Nije dovoljno formalno izvinjenje... Treba priznati krivicu i ispraviti sebe...
 
Ako sam povredio osobu nesvesno iz dobrih namera zeleci sve da uradim kako treba i da nam bude zabavno i lepo pre svega njoj u naletu adrenalina ljubavi gde bas i ne opazas neke stvari koje ti se govore onda se izvinim i bude mi zao.Primetio sam da umem da budem mnogo trapav u takvom stanju da me osobe lose skapiraju i stvore laznu sliku i definiciju mene gde neke osobe koje jednom definisu nekog na prvi utisak i loptu zauvek ne menjaju misljenje i stav mogu da odu a istina je skroz drukcija.Zbog toga i u tom slucaju se svim srcem izvinim pa mi bude i zao i tesko neki period jer znam da je to trapavost i da nisam ceo ja...

Slicno je i kod prijatelja ali retko kad se desava, isto iz najbolje namere da ucinim sve da bude super itd umem nesvesno da zabrljam kad me strefi adrenalin i napetost, euforija pred neki event, skup, dogadjaj itd.Isto se izvinim.

Kad zelim da ugodim samom sebi isto pa nesvesno zaboravim na druge oko mene tad se izvinim ali sa izgovorom i objasnjenjem i ne bude mi mnogo zao jer sam to uradio tako da i meni bude ok i ja da imam neki benefit iz situacije i desavanja a be svi ostali a samo ja ne.Dista puta sam izvisio i bio izotavljan dok su svi drugi grabili nagradu kao mladji te sad ne dam vise da mi se ponavlja i zato se u takvim situacijama izvinim sa izgovorom i ne bude mi bas zao greske jer necu vise da budem glup i upadam u nice guys finish last.

Treca situacija je kad mi neko vise ne znaci nista i kad sam kivan na osobe i drustvo, znam da su me izigrali i sta sve lose pricali o meni bez razloga i spinovali istinu ko sns sekta tad kad nekim situacijama delujem sebicno jer mrzim kad mi neko pametuje i podebava me onako strucno neprimetno nisko kroz toksican humor.Tad kad nesto iskrsne ne ivinim se cec samo dam izgovor i objasnjenje i nemam nameru da se izvinim jer sam skoro to ucinio svesno i sa razlogom da bih ostao cvrsto u tom toksicnom drustvu i okruzenju te mi nije zao isobe jer me vriga da li ce da se ljuti ili ne kad se cec postavila i ponasa toksicno prema meni i seljaci se...
 
Pogledajte prilog 1631350Dešava nam se da svesno ili nesvesno povredimo osobe sa kojima smo prijatelji, kolege, emotivni partneri, rodbina...

I mi se ponekad osećamo povređeno. I odnos koji imamo sa tim osobama tada se menja.

Kontakt sa tim osobama lagano nestaje, sem kada su u pitanju kolege ( koleginice ) sa kojima tada razgovaramo samo poslovno.

Nekim osobama je teško da kažu samo jednu reč- izvini.

Da li spadate u te osobe?

Da li je izvinjenje dovoljno da bi se nastavilo prijateljstvo, emotivna veza...?

Šta mislite o ovoj temi?



Foto: Pixabay.com
Za nesto jeste,a za nesto nije.
 
Рече Свети Тадеј Витовнички: "Какве су ти мисли - такав ти је живот".

Узрок лажнога "извини" је што смо изнутра испуњени самољубљем и гордошћу до врха и у нама нема места за ближњег кога смо повредили. Да би наше "извини" било право, са значењем, и наша душа мора бити испуњена љубављу ка Богу и ближњем. Без тога - не можемо чинити никакво добро дело.

Насупрот томе, онога кога смо повредили, сад мучимо и тиме да трпи наше лажно "извини". Ако успе "лажно" извини... ликујемо у себи да смо учинили добро дело. Ђаво ту много триумфује, јер је јако тешко гордом и самољубивом човеку објаснити да његово "извини" не да не вреди ништа, него да је његова вредност у минусу.

Зато Свети Оци православне цркве, којима душа и духовни живот- није тајна, кажу да ко хоће мир са ближњима - нека себе укорава и сматра најгорим од свију.
 
Ja se nikad ne izvinjavam. Žao mi je, ali prosto sam takav. :mrgreen:

A sad ozbiljno, uvek se trudim, više nego prosečna osoba, da ne povredim ljude oko sebe koji su mi dragi (ili sa kojima sam samo poznanik). Nažalost, i pored najbolje volje, to se nekad ipak desi. Kažem ili uradim nešto što ne bi trebalo i zabrljam. Ili, recimo, osoba ne reaguje onako kako sam mislio da će reagovati, nego drugačije, dakle nepredvidljivo. U takvim slučajevima mi nije teško da se izvinim, mada to u principu nerado radim. Jedino ako baš osećam da je potrebno.

Da, izvinjenje može biti dovoljno da odnos ne ostane narušen, ali potrebno je da ta osoba uloži napor da joj se ne ponovi.

Ja uputim izvinjenje i trudim se da popravim, ako može, taj odnos.

Od ljudi koji su me povredili...samo sam od jedne osobe čula "Izvini".
Ja sam čuo od više njih. Što bi rekao pokojni Bora, »bio sam tučen i ja sam tukao«, odnosno izvinjavali su se meni i ja sam se izvinjavao drugima. Ima tu lepih sećanja, ali i onih koje bih najradije izbrisao iz mozga samo da mogu.
 
Рече Свети Тадеј Витовнички: "Какве су ти мисли - такав ти је живот".

Узрок лажнога "извини" је што смо изнутра испуњени самољубљем и гордошћу до врха и у нама нема места за ближњег кога смо повредили. Да би наше "извини" било право, са значењем, и наша душа мора бити испуњена љубављу ка Богу и ближњем. Без тога - не можемо чинити никакво добро дело.

Насупрот томе, онога кога смо повредили, сад мучимо и тиме да трпи наше лажно "извини". Ако успе "лажно" извини... ликујемо у себи да смо учинили добро дело. Ђаво ту много триумфује, јер је јако тешко гордом и самољубивом човеку објаснити да његово "извини" не да не вреди ништа, него да је његова вредност у минусу.

Зато Свети Оци православне цркве, којима душа и духовни живот- није тајна, кажу да ко хоће мир са ближњима - нека себе укорава и сматра најгорим од свију.
NIje svako "izvini" lazno. Neko je izreceno zato sto je svakodnevno, zato sto vidis da nisi bas postupio ili cesce, rekao nesto najispravnije. To su ona "laka "izvini"" koja nikome ne mogu da skode, a stavljaju do znanja coveku da znas da nisi postupio najbolje.

Ja sam se jednom grohotom na ispitu nasmejala jednoj koleginici na jednom odgovoru, ali je imala tremu, ono jeste da je svima bilo smesno sta je "lupila" ali su se bar uzdrzali, ja nisam mogla, samo je to izaslo iz mene, iskren smeh, nije zlurad. Ali nije bilo fer, prema njoj koja se u tom trenutku borila da polozi. To sam joj kasnije i rekla, tj, odmah narednog dana, da ne misli da je s moje strane nesto bilo zlurado, nego iskreno, ali da znam da nije fer (polozila je ipak, srecom), sto je u tom trenutku bilo tako nepazljivo s moje strane. Izvinila sam joj se za to.

Srecom, i ona je shvatila umedjuvremenu kakvu je glupost lupila ( jos se smejem kad se setim toga), i rekla da je i sama "propala u zemlju" kako je tako nesto mogla da odgovori i da ne brinem, da joj je vazno da je polozila i tako, da je ostalo vec i zaboravila i da jeste zasluzila svaki smeh. Tako smo nastavile svoje lepo druzenje i odnos.

Znaci, nije svako "izvini" lazno, ali za vazne stvari vaznija su dela iskupljenja.
 
Ja nastojim da ne povrjedjujem ljude, ali naravno to se desi neki put, uglavnom nesvjesno ili neki put kad pokušam da se našalim bez ikakve zle namjere a bude pogrešno shvaćeno.Naravno da se izvinem iskreno i tražim ako je ikako moguće oprošta, jer se loše osjećam ako je neko zbog mene bio povrijedjen.
 
Pogledajte prilog 1631350Dešava nam se da svesno ili nesvesno povredimo osobe sa kojima smo prijatelji, kolege, emotivni partneri, rodbina...

I mi se ponekad osećamo povređeno. I odnos koji imamo sa tim osobama tada se menja.

Kontakt sa tim osobama lagano nestaje, sem kada su u pitanju kolege ( koleginice ) sa kojima tada razgovaramo samo poslovno.

Nekim osobama je teško da kažu samo jednu reč- izvini.

Da li spadate u te osobe?

Da li je izvinjenje dovoljno da bi se nastavilo prijateljstvo, emotivna veza...?

Šta mislite o ovoj temi?



Foto: Pixabay.com
Trudim se da ne povredim nikog,ako nehotice to uradim,uopste mi nije problem da se izvinim,to je onda i najmanje sto moze da se uradi...ako mogu da uradim nesto povodom toga...uradim.
Tudja bol isto ume da boli kao sopstvena...
 
Ako si svesno bice ne mozes nesvesno da povredis nekoga.
Tako da ili to radis svesno ili si glup do te mere da se ne mozes nazvati svesnim jer svesti nemas ako ne vidis da radis to sto radis
Модерни Атео психологичари (Јунгови подсвестничари) неретко мешају речи несвесно и нехотично, јер не оперишу у оквиру вољног тј. Реалног делања, већ само умног (теоријског), као да друга психолошка дејства сем умних у човеку не постоје...

@Тема

Извињење није довољно, ако је ненадокнођена штета недужном за увреду... Разјашњењем целе динамике несугласице

С' друге стране, Оном ко је достојан увреде разобличењем за егоманију или тврдоглаву глупост, никаква директна критика нит извињење не доводи до самопреиспитивања или поправке односа, по оној Соломоновом:

"Не карај безумног, да не омрзне на те'; покрај мудрог, и биће још мудрији.
 
Nije mi problem ali ipak sam pazljiv da bih tek tako nekog povredio,ako dodje do toga znaci da je debelo zasrao i da sam se time branio,isto je bitno da je vecina ego manijaka i da sve stavlja na kantar,ja bih takvu osobu zagrlio, dok ce vecina to izvini koristiti kao pobedu da nastave borbu
Само се саосећајним људима треба извињавати, јер некад повређујемо и погледом, и покретом и неискреношћу и страховима и ко зна чиме не све још...

Егоманијаке после прве и друге критике треба изоловати из свог живота, а неретко сасвим напустити, да своју саосећајност не би трошили на безвредне и незахвалне људе...
 
Takva sam osoba da vrlo rijetko nekog povrijedim, pa da treba da se izvinjavam. Ako se to desi, iskreno se izvinem. Ako neko mene povrijedi ako se osoba izvini prihvatim izvinjenje. Čak i ako mislim da izvinjenje nije iskreno. Ako se ponovi povrijeđivanje tada uglavnom ne prihvatam izvinjenje, jer mislim da nije iskreno.
 

Back
Top