Svet se menja, jer se ljudi menjaju. Samo mi se ne sviđa pravac u kom sve ide. Ako bih tražio jednu reč koja opisuje ka čemu sve više ljudi ide, onda bi ta reč bila - instant.
Želimo instant uspeh, instant znanje, instant prijatelje, instant odnose.
Sve se ubrzalo i kao da ne možemo da čekamo.
Nemamo strpljenja da uđemo u dubinu profesije, da se školujemo temeljno i dugo i da strpljivo gradimo karijeru. Umesto toga završavamo kurseve, učimo prodaju i želimo da nam svet padne pod noge.
Nemamo strpljenja da ulažemo u prijateljstvo, da preživljavamo i dobro i loše, da praštamo… Umesto toga, damo poverenje odmah i na prvu grešku sahranjujemo prijateljstvo.
Nemamo strpljenja da upoznamo osobu, da se zbližimo, da nam se rodi osećaj za ono drugo, da smo to “mi”, pa da onda iz takvih osećanja stupamo u seksualne odnose. Umesto toga gledamo kako da se predstavimo i prodamo što bolje kako bismo što pre završili u krevetu.
Sve je to ok, živi se i tako… Dođe se i do tih para i do nekih ljudi i do seksa. Ali je sve to prazno… Plastika…
A plastika ne greje…