Najlepse bi bilo kada bsmo na sve u svom zivotu mogli da uticemo
Lenjost i neodgovornost ne bi postojala, jer bi svako znao da uz dovoljno truda uspej je
siguran. A koliko lud treba da budes, pa da neces...jednostavno odbijas, da ti zivor bude lep?
Samo nazalost nije tako, svi se mi trudimo koliko mozemo, ali tvrditi sa jedno strane da je covek socijalno bice, ali da okolina, drustvo, uopste ljudi oko njega nemaju uticaja na njegove zivot i da smo iskljucivo za sve sami krivi, je besmisleno.
ne radjamo se sa istim startnim pozicijama, na kasnije zivotne odluke utice porodica i vaspitanje...itd
Snosimo mi deo krivice uvek, pitanje je samo koji procenat, ali ne mozemo biti samo mi krivi.
Rekoh na drugoj temi, radila sam ja to sebi, okrivljavala sebe za sve i moguce i nemoguce i upala u depresiju.
Zbog precenjivanja sebe...jer stav, ja sam za sve kriv, a samim tim i za sve odgovoran je jako arogantan. To nije pohvala, ali i u krivici nerealno uzdizes sebe na postolje "onog ko je najvise kriv" kao jedini ko ima uticaj na tok stvari.
Kriva sam ja, kriv je i on...u jednom periodu je vise bio on, posle toga je moja kriivca bila veca. Kako god da okrenes nikada samo jedna strana nije kriva.
A sto se spleta okolnosti tice, meni je jako zanimljivo to sto ljudi neverovatno vole da cistu srecu pripisu sopstvenoj pameti, pod izgovorom, da svako sam kroji svoju sudbinu.