Izbori i procene-greske, iskustvo i posledice

Poruka
15.196
Juce na temi procitah brdo slicnih stavova u jednom pravcu,a to je nesto sto sam svojevremeno primetila i na dipu na temi o monogamiji- stav da smo mi zene krive za sopstvene razvode, nesrece i neuspehe,i taj stav dolazi cesce od zena ;) Naravno da smatram da je svako kovac svoje srece,i da svi mi krojimo svoje sudbine i zivote,ali isto tako mislim da na zivot ne uticemo koliko bi zelele. Da li neke svoje ne tako svetle zivotne momente shvatate kao visu silu,splet okolnosti ili ljudski faktor? I kada ste u zivotu napravile pogresnu procenu? ;)
 
Juce na temi procitah brdo slicnih stavova u jednom pravcu,a to je nesto sto sam svojevremeno primetila i na dipu na temi o monogamiji- stav da smo mi zene krive za sopstvene razvode, nesrece i neuspehe,i taj stav dolazi cesce od zena ;)

Pa da, znaju žene da imaju moć. Onda je samo pitanje da li je dobro iskoristiš, ili ne. Optuživati nekoga drugog znači priznati da si bio nemoćan u toj situaciji.
 
pa ne znam uopste da li je o tome rec..mislim, o pogresnoj proceni..
jer neko koga si u jednom trenutku izabrao, tad ti je bio ok..
znas, sa godinama se ljudi menjaju, naprosto.
i shvatis da on vise nije on, ni ti vise nisi ti..i vi vise ne postojite
bez veze je tu pitanje ko je kriv.
brak je kompleksan odnos, i uvek su oboje krivi..zbog cinjenja, ili zbog necinjenja..
ja mogu da kazem, sest godina posle razvoda, da mi je zao sto neke stvari nisam uradila drugacije..i sto on neke stvari nije uradio drugacije..
a mozda jednostavno nismo umeli. i nema mesta zaljenju..
treba ziveti zivot. i gotovo.:)
ps. ja veoma tesko raskidam vezu sa nekim muskarcem..kad volim, raskid mi pada tesko kao da mi neko cupa deo iznutrice..i uvek traje jako dugo. ali kad jednom prodje, vise ne mislim o tome zasto je bilo tako a ne drugacije..
 
Juce na temi procitah brdo slicnih stavova u jednom pravcu,a to je nesto sto sam svojevremeno primetila i na dipu na temi o monogamiji- stav da smo mi zene krive za sopstvene razvode, nesrece i neuspehe,i taj stav dolazi cesce od zena ;) Naravno da smatram da je svako kovac svoje srece,i da svi mi krojimo svoje sudbine i zivote,ali isto tako mislim da na zivot ne uticemo koliko bi zelele. Da li neke svoje ne tako svetle zivotne momente shvatate kao visu silu,splet okolnosti ili ljudski faktor? I kada ste u zivotu napravile pogresnu procenu? ;)

kriva sam za sebe,i on se verovatno oseca krivim zbog sebe
,napravila sam neke pogresne izore,koji me jesu naucili i iskustvo je bilo poucno ali moze se reci da sam pogresila,da sam npr od jednog ocekivala vise nego sto moze da da,iako ja nisam sama bila spremna u tom momentu da mu pruzim sta je zeleo,ono sto je meni bilo potrebno mislila sam da on moze i sme a ono malo morgen!neke drugarice sam takodje procenila pogresno,sve to kosta ali se i isplati
i sve sto se desi sam malo u pitanju ja,malo okolina a malo i sudbina,mada ne verujem u sudbinu,ali nekad se jednostavno nadjes na pravom mestu u pravo vreme (i to je sudbina) i ako uradis dobar potez a okolina isprati povoljno po tebe onda su recimo sva tri faktora doprinela da se desi kako zelis
 
nem pojma stvarno, znam da sam pre pet godina smao o tome pricala i pisala..kako vidite sebe, da li krivite sebe, da se mogli da budete drugacije, da li ste htele..:mrgreen:
strasno mnogo sam razmisljala o sebi i o zivotu, i slagala kockice svojei tudje krivice, a bogami i faking sudbine..
sad se nekako ne bavim vise time.
negde sam gde i linda-za sve sto se desi, dobro ili lose, nisi ni sam zasluzan ni sam kriv..uvek si u nekoj interakciji sa drugim ljudima, i sa okolnostima..
pa kako se kad namesti..
ja sam od onih ljudi koji vise vole da se kaju zbog neceg sto su uradili, nego zbog neceg sto nisu..pa mi stalno celo u modricama, od lupanja glavo od zid:zcepanje:
al to sam ja, i sve bude kako bude.:)
 
nem pojma stvarno, znam da sam pre pet godina smao o tome pricala i pisala..kako vidite sebe, da li krivite sebe, da se mogli da budete drugacije, da li ste htele..:mrgreen:
strasno mnogo sam razmisljala o sebi i o zivotu, i slagala kockice svojei tudje krivice, a bogami i faking sudbine..
sad se nekako ne bavim vise time.
negde sam gde i linda-za sve sto se desi, dobro ili lose, nisi ni sam zasluzan ni sam kriv..uvek si u nekoj interakciji sa drugim ljudima, i sa okolnostima..
pa kako se kad namesti..
ja sam od onih ljudi koji vise vole da se kaju zbog neceg sto su uradili, nego zbog neceg sto nisu..pa mi stalno celo u modricama, od lupanja glavo od zid:zcepanje:
al to sam ja, i sve bude kako bude.:)

pa da
sudbina je sto smo se nasle u isto vreme na krsti
a inicijativa sto smo poslale jedna drugoj pp i nasle se na rodjendanu kod izvesne forumasice :mrgreen:
 
Najlepse bi bilo kada bsmo na sve u svom zivotu mogli da uticemo :D

Lenjost i neodgovornost ne bi postojala, jer bi svako znao da uz dovoljno truda uspej je siguran. A koliko lud treba da budes, pa da neces...jednostavno odbijas, da ti zivor bude lep?

Samo nazalost nije tako, svi se mi trudimo koliko mozemo, ali tvrditi sa jedno strane da je covek socijalno bice, ali da okolina, drustvo, uopste ljudi oko njega nemaju uticaja na njegove zivot i da smo iskljucivo za sve sami krivi, je besmisleno.
ne radjamo se sa istim startnim pozicijama, na kasnije zivotne odluke utice porodica i vaspitanje...itd

Snosimo mi deo krivice uvek, pitanje je samo koji procenat, ali ne mozemo biti samo mi krivi.
Rekoh na drugoj temi, radila sam ja to sebi, okrivljavala sebe za sve i moguce i nemoguce i upala u depresiju.
Zbog precenjivanja sebe...jer stav, ja sam za sve kriv, a samim tim i za sve odgovoran je jako arogantan. To nije pohvala, ali i u krivici nerealno uzdizes sebe na postolje "onog ko je najvise kriv" kao jedini ko ima uticaj na tok stvari.

Kriva sam ja, kriv je i on...u jednom periodu je vise bio on, posle toga je moja kriivca bila veca. Kako god da okrenes nikada samo jedna strana nije kriva.

A sto se spleta okolnosti tice, meni je jako zanimljivo to sto ljudi neverovatno vole da cistu srecu pripisu sopstvenoj pameti, pod izgovorom, da svako sam kroji svoju sudbinu. :D
 
pa da
sudbina je sto smo se nasle u isto vreme na krsti
a inicijativa sto smo poslale jedna drugoj pp i nasle se na rodjendanu kod izvesne forumasice :mrgreen:

i ne samo tamo:))))
jednog dana, kad koto bude odranila i drugo dete, i kad napokon zaradi lovu, onda cu da sednem u kola, dodjem po tebe, da cemo na francusku rivijeru da pijemo kafu:)
to bi bio , recimo, desetogodisnji plan:)
dakle, nemoj dase gubis:))))
 
Najlepse bi bilo kada bsmo na sve u svom zivotu mogli da uticemo :D

Lenjost i neodgovornost ne bi postojala, jer bi svako znao da uz dovoljno truda uspej je siguran. A koliko lud treba da budes, pa da neces...jednostavno odbijas, da ti zivor bude lep?

Samo nazalost nije tako, svi se mi trudimo koliko mozemo, ali tvrditi sa jedno strane da je covek socijalno bice, ali da okolina, drustvo, uopste ljudi oko njega nemaju uticaja na njegove zivot i da smo iskljucivo za sve sami krivi, je besmisleno.
ne radjamo se sa istim startnim pozicijama, na kasnije zivotne odluke utice porodica i vaspitanje...itd

Snosimo mi deo krivice uvek, pitanje je samo koji procenat, ali ne mozemo biti samo mi krivi.
Rekoh na drugoj temi, radila sam ja to sebi, okrivljavala sebe za sve i moguce i nemoguce i upala u depresiju.
Zbog precenjivanja sebe...jer stav, ja sam za sve kriv, a samim tim i za sve odgovoran je jako arogantan. To nije pohvala, ali i u krivici nerealno uzdizes sebe na postolje "onog ko je najvise kriv" kao jedini ko ima uticaj na tok stvari.

Kriva sam ja, kriv je i on...u jednom periodu je vise bio on, posle toga je moja kriivca bila veca. Kako god da okrenes nikada samo jedna strana nije kriva.

A sto se spleta okolnosti tice, meni je jako zanimljivo to sto ljudi neverovatno vole da cistu srecu pripisu sopstvenoj pameti, pod izgovorom, da svako sam kroji svoju sudbinu. :D

bas sam objasnjavala ovaj stav...tj opovrgavala...ali diskonekt...i ode...
krivi su drugi, jer smo socijalna bica i dopustamo drugima da nam kroje sudbinu....sto je opet nas licni izbor....dakle mi smo odlucili da budemo socijalni po cenu toga da prezivimo gresku....koju nismo izazvali....
i ja isto to radim...ali se ne pravdam time da je neko drugi kriv sto sam ja odlucila da on bolje misli od mene...;)...a ja sam ipak bila u pravu...
 
i ne samo tamo:))))
jednog dana, kad koto bude odranila i drugo dete, i kad napokon zaradi lovu, onda cu da sednem u kola, dodjem po tebe, da cemo na francusku rivijeru da pijemo kafu:)
to bi bio , recimo, desetogodisnji plan:)
dakle, nemoj dase gubis:))))
aj pozuri dok sam jos u francuskoj :lol:
pa ne samo tamo,ali to je bilo prvi put
ostalo je istorija :mrgreen:
ps vise nije potrebna velika lova,niti auto
povratna preko german wingsa kosta oko 200€
 
recimo da sam imala mnogo losih iskustava..i da bih bas volela da sam ih bila postedjena...nekih....ali....tako se namestilo....i ja sam izabrala da ne budem fina...nego da delam....inece se ponekad osecam kao jozef k. juce na primer....;) sto je mnogo gore nego kad svoju gresku umem da sagledam....a najgore je akd nekog drugog moras da okrivis....meni...tad se osecam glupo....nije mi sablja bila za vratom....

ima losih iskustava, zlih ljudi, pakosti....sve se pregura...a od coveka ostane nesto....valjda...:S
 
bas sam objasnjavala ovaj stav...tj opovrgavala...ali diskonekt...i ode...
krivi su drugi, jer smo socijalna bica i dopustamo drugima da nam kroje sudbinu....sto je opet nas licni izbor....dakle mi smo odlucili da budemo socijalni po cenu toga da prezivimo gresku....koju nismo izazvali....
i ja isto to radim...ali se ne pravdam time da je neko drugi kriv sto sam ja odlucila da on bolje misli od mene...;)...a ja sam ipak bila u pravu...

Nisu krivi samo drugi, a nismo krivi ni samo mi...nekad jesmo, ali ne uvek i u svakoj situaciji. Postoji uticaj drugih ljudi kao i splet okolnosti. Ne mogu sve situacije da se predvide.

Osim ako krenes da se vracas unazad pa razmisljas u smislu:

Zahebao me kolega, al ja sam kriva je r sam imala poverenja u njega, ...samim tim sam kriva zbog lose procene, a morala sam da saradjujem jer je takvo radno mesto,..... al sama sam kriva jer sam sama birala taj posao,.... ali morala sam da radim bilo sta, treba nahraniti dete, ....al ko me terao da radjam dete, sama sam ga htela, ....a i sama sam kriva jer sam se udala , da se nisam udala ne bih se razvodila pa bi muz izdrzavao dete, .......a ja sam kriva jer sam ga sama birala, da se nisam zaljubila nego mislila svojom glavom...., ali sama sam kriva da se nisam druzila sa njegovom sestrom ja njega ne bi upoznala, a onda se ne bi ni zaljubila...tako mi i treba kad sam kreten koji se druzi sa drugaricom koja me je eto upoznala sa njegovom sestrom...a i sama sam kriva da nisam upisala tu skolu, ne bih upoznala tu drugaricu....i tako dalje, i tako dalje.

Znate li dokle to moze da ide? Do zakljucka, ja ne treba da zivim uopste.


Zato ne trbe kriviti samo druge a ni samo sebe...a i lakse je oprostiti drugima nego sebi
 
Juce na temi procitah brdo slicnih stavova u jednom pravcu,a to je nesto sto sam svojevremeno primetila i na dipu na temi o monogamiji- stav da smo mi zene krive za sopstvene razvode, nesrece i neuspehe,i taj stav dolazi cesce od zena ;) Naravno da smatram da je svako kovac svoje srece,i da svi mi krojimo svoje sudbine i zivote,ali isto tako mislim da na zivot ne uticemo koliko bi zelele. Da li neke svoje ne tako svetle zivotne momente shvatate kao visu silu,splet okolnosti ili ljudski faktor? I kada ste u zivotu napravile pogresnu procenu? ;)

Smatram da je svako kovac svoje srece...postoje stvari na koje uopste ne mozemo uticati ali mislim da odabir partnera nije jedan od tih....u samom startu (bez obzira na zaljubljenost ) moguce je primetiti partnerove mane i mane odnosa u kojem smo ...sad neki nisu vesti da ih primete, ne zele ih primetiti, zavaravaju se kad ih primete...itd. ne mozemo birati roditelje, prijatelje, partnere...itd. uvek mozemo...

Ne volim da svaljujem krivicu na druge, na splet okolnosti, visu silu (sem kad su u pitanju desavanja na koja pojedinacno nemamo uticaj), pa tako ne shvatam zivotne momente kao visu silu...ne postoje greske ni kukavice...postoji samo ono sto ucinimo ilii ne u odredjenom trenutku..stvar izbora, zelje, znanja, poznavanja sebe/drugih, nase zainteresovanosti, ljubavi prema nekome/necemu..itd....pa svako nek u skladu sa svojim (ne) delima, prihvati posledice istih....

Za mene je sudbina karakter pojedinca, njegov nacin razmisljanja

stoga verujem da:

"Odbaciš li čin, iz njega će izrasti stav. Odbaciš li stav, iz njega će izrasti karakter. Odbaciš li karakter iz njega će izrasti sudbina." (Béla Hamvas)

"Misli stvaraju dela. Dela formiraju navike. Navike grade karakter. Karakter oblikuje sudbinu." (Robin Sharma)

Ne treba zaliti za prosloscu, treba ziveti u sadasnjosti! Svako iskustvo nudi lekciju, od pojedinca zavisi kako i da li ce iste upotrebiti..
Isto tako ne treba vrednovati sebe po tudjim kriterijumima!
 
Poslednja izmena:
Nisu krivi samo drugi, a nismo krivi ni samo mi...nekad jesmo, ali ne uvek i u svakoj situaciji. Postoji uticaj drugih ljudi kao i splet okolnosti. Ne mogu sve situacije da se predvide.

Osim ako krenes da se vracas unazad pa razmisljas u smislu:

Zahebao me kolega, al ja sam kriva je r sam imala poverenja u njega, ...samim tim sam kriva zbog lose procene, a morala sam da saradjujem jer je takvo radno mesto,..... al sama sam kriva jer sam sama birala taj posao,.... ali morala sam da radim bilo sta, treba nahraniti dete, ....al ko me terao da radjam dete, sama sam ga htela, ....a i sama sam kriva jer sam se udala , da se nisam udala ne bih se razvodila pa bi muz izdrzavao dete, .......a ja sam kriva jer sam ga sama birala, da se nisam zaljubila nego mislila svojom glavom...., ali sama sam kriva da se nisam druzila sa njegovom sestrom ja njega ne bi upoznala, a onda se ne bi ni zaljubila...tako mi i treba kad sam kreten koji se druzi sa drugaricom koja me je eto upoznala sa njegovom sestrom...a i sama sam kriva da nisam upisala tu skolu, ne bih upoznala tu drugaricu....i tako dalje, i tako dalje.

Znate li dokle to moze da ide? Do zakljucka, ja ne treba da zivim uopste.


Zato ne trеbа kriviti samo druge a ni samo sebe...a i lakse je oprostiti drugima nego sebi

:worth::worth::worth:

Жао ми је што не могу да дам репутацију за оба Круелина поста!:ok:


Ја сам од малих ногу имала девизу ''Сама ћу!''. Навикла сам да живот држим чврсто у својим рукама, да сам ЈА та која прави изборе, да сам довољно паметна, способна и одговорна да управљам својим животом... (На једном семинару, када је требало да се представимо учесницима једним придевом који би нас најбоље описао, ја сам се представила као Одговорна Хелен! ;))

То јесте добар осећај, даје ти снагу и свест о томе да живиш по свом избору.:ok:

Али...

jer stav, ja sam za sve kriv, a samim tim i za sve odgovoran je jako arogantan. To nije pohvala, ali i u krivici nerealno uzdizes sebe na postolje "onog ko je najvise kriv" kao jedini ko ima uticaj na tok stvari.

Тек у последње време (у петој деценији живота) долазим до ове спознаје. :confused:
И за све лоше ствари које су ми се десиле у животу сматрала сам себе одговорном...а то доста оптерећује човека, тера га на стално и упорно преписпитивање, претерано мерење, вагање, промишљање, анализирање сопствених речи, поступака...на стално прилагођавање другима, ситуацији, мењање себе...
У некој мери то јесте позитивно, али када пређе меру постаје оптерећујуће, и, као што каже Круела то заиста прелази у ароганцију:''ја сам свемоћан'', ''све само од мене зависи''...:confused:
Због тога последњих годину дана просто терам себе да прихватим да нисам свемогућа, да нисам баш за све ствари само ја одговорна и да не зависи све баш само од мене и ни од чега другог!
Нашим животима још како управљају и случај, и стицај околности, и време, и, у крајњем случају - други људи! Нико од нас није острво за себе. Сви смо ми повезани и зависимо и једни од других.


A sto se spleta okolnosti tice, meni je jako zanimljivo to sto ljudi neverovatno vole da cistu srecu pripisu sopstvenoj pameti, pod izgovorom, da svako sam kroji svoju sudbinu.
А ово је тек ароганција посебне врсте...и мислим да је распострањенија од прве...нарочито на форуму :mrgreen:
 
Poslednja izmena:

Back
Top