Историја кроз фотографије и слике

  • Začetnik teme Začetnik teme Jacob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ivo Andrić je 1961. u Stokholmu primio Nobelovu nagradu uz zvuke „Marša na Drinu„. Pisac je staru, predratnu ploču poneo sa sobom u Švedsku i insistirao da mu nagrada, koju je dobio za književnost, nakon romana „Na Drini ćuprija“, bude uručena uz ovu pesmu.

Šveđanima se melodija mnogo dopala, a pesma se munjevitom brzinom proširila po celom svetu. Godine 1966. holandska grupa „The Spotnicks“ snimila je obradu Marša Na Drinu, a iste godine marš je obradila i čuvena britanska grupa „The Shadows“. Nemački muzičar Džejms Last 1968. snima obradu kompozicije.
42094410_1922751227833799_3912414073613975552_n.jpg
 
raf,750x1000,075,t,FFFFFF 97ab1c12de.jpg

Beti Bup i "fleper era"
Fleper era je doba dvadesetih i tridesetih godina XX veka koje karakteriše oslobađanje žene, njeno slobodno pojavljivanje u javnosti, nošenje mini suknje i kratke kose, uživanje u džezu i plesanje na igrankama. Žene su počele da puše i piju alkohol u javnosti, voze automobile i ruše konvencija građanskog društva.

Lik Beti Bup je odraz ovih procesa ženske emancipacije. Nastala u studiju braće Flajšer koji su bili najpopularniji autori crtanih filmova pre pojave Volta Diznija, Beti Bup je crtani komentar novih pojava u društvenoj stvarnosti Zapada. Termin "flapper" označavao je mladu pticu koja tek uči da leti ali je bio i naziv za prostitutke u slengu.
10414469_433659026787570_5615459406425348888_n.jpg
 
Kultni pariski kafić iz 1887. godine "Cafe de Flore" . Ovo mesto je bilo omiljeno mnogim umetnicima. Počevši od Gijoma Apolinera,
preko Hemingveja i Kapotea, koji su došli iz daleke Amerike da osete njegov duh, do Simon de Bovoar i Sartra koji su tu pisali
i pričali sa kolegama do kasnih sati, za njih je "Cafe de Flore" bio dom.
41300373_1906789342763321_330569880287838208_n.jpg
 
Muzej Vasa je najposećeniji muzej Skandinavije, a njegov centralni eksponat je brod Vasa, nazvan po vladajućoj švedskoj dinastiji, jedini brod na svetu koji datira iz 17. veka, a da je skoro potpuno očuvan. Brod je potonuo na svom prvom putovanju 1628. godine, i to prilikom samog isplovljavanja, nakon što je prešao samo 1300 metara, a s vremenom je postao jedan od najvećih švedskih promašaja. Nakon što je 333 godine proveo na morskom dnu, Šveđani su ga izvukli gotovo neoštećenog i od njega napravili pravu atrakciju.

36299153_1760554334053490_1521913402115489792_n.jpg
 
U vreme nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu, u Jugoslaviji su snimani samo dokumentarni filmovi i reportaže, filmski žurnali. 1942.godine jedan čovek, koji nikada nije prisustvovao snimanju nekog filma, bez ikakvog znanja i pripreme, snima igrani film u sopstvenoj produkciji. To je prvi srpski ton-film “Nevinost bez zaštite”. Bravar po zanimanju, akrobata iz hobija, glumac iz ljubavi, režiser iz potrebe. Dragoljub Aleksić, “čovek od čelika“, bio je istinska urbana legenda Beograda. Osim velike hrabrosti i artističke veštine, ono što Dragoljuba Aleksića čini još većim herojem sopstvenog i današnjeg vremena je velika humanost koju je iskazivao tokom svoje karijere, donirajući velika novčana sredstva različitim humanitarnim, sportskim i drugim udruženjima građana. Njegov evropski značaj i slavu potvrđuju brojni dokumenti, zahvalnice, priznanja kao i novinski članci koji veličaju Aleksićev lik i delo. Javno je izvodio neverovatne poduhvate: savijanje gvozdene šipke, kidanje lanca zubima, hodanje po žici razapetoj između vrhova zgrada, bez zaštitne mreže... Leteo je iznad beogradskog Kalemegdana, ali i ostalih jugoslovenskih i evropskih gradova, držeći se samo zubima za uže ispod trupa aviona u letu. Retki sačuvani filmski snimci svedoče o nesvakidašnjim podvizima ovog jedinstvenog čoveka. Zbog više padova i povreda Aleksićevo telo skraćeno je za četiri centimetra, jer je imao srasle pršljenove nakon jedne od nesreća koju je doživeo. Kada je pao u Splitu na tzv. zidu smrti, doktori su rekli da ne mogu da mu pomognu. Ne želeći da se pomiri s tim, on je sam napravio gvozdeni mider i nastavio da vežba sve do samoizlečenja i, uprkos lošim prognozama, uspeo je da ponovo hoda.

36720955_1777511892357734_3002572479416762368_n.jpg
 
"8. maja 1927. na aerodromu u Zemunu priređena je velika svečanost. 30 000 ljudi dočekalo je kapetana Tadiju Sondermajera i poručnika Leonida Bajdaka koji su avionom Potez 25 leteli od Pariza do Bombaja i natrag do Beograda u 14 etapa i trajanju od 11 dana. Ovaj avanturistički let je organizovan u svrhe popularizacije Aerokluba i akcije formiranja prve nacionalne avio kompanije, a na predlog samog Sondermajera. Dva iskusna pilota su se uspešno nosila sa pustinjskim olujama i snažnim vetrovima koji su ih često pratili na putovanju, te je let obavljen po planu. Beogradska štampa je danima pisala o pripremama za ovaj let, dograđivanju specijalnih navigacionih uređaja u Francuskoj, svečanom ispraćaju u Parizu, dnevnom napredovanju leta i sletanjima u raznim delovima sveta. Naravno, najveće uzbuđenje bilo je na dan dočeka dvojice heroja na zemunskom aerodromu. Odjek ovog značajnog podviga ogleda se i u tome što je u naredna tri meseca upisano vise od 30,000 akcija drustva Aeroput, čime je omogućen nesmetan razvitak domaće avio kompanije. A 25. jula iste 1927. godine Sondermajer i Bajdak su odlikovani Ordenom belog orla četvrtog reda."
31914002_2153139344742353_8872702525665443840_n.jpg
 
30727282_1661598027282455_6490090446369325056_n.jpg


Mnogi ljudi kada se napiju imaju čudne inspiracije i ideje, a čašica im pomogne da se opuste pri ostvarenju istih. Ipak, teško da je neko imao suludiju zamisao od Tomasa Ficpatrika. Naime 30. septembra 1956. godine tokom jedne pijane rasprave u baru u Njujorku, on se kladio sa vlasnikom da može da doveze avion za manje od 15 minuta od Nju Džerzija do Njujorka. Ova ideja je u baru dobro nasmejala sve. Ipak Ficpatrik je, istog momenta izašao iz bara i otišao u Džerzi, odakle je malim avionom koji je posebno za tu priliku "pozajmio" iz lokalne škole letenja poleteo iz Nju Džerzija i 15 minuta kasnije perfektno sleteo na ulicu na Mehnetnu, tačno ispred bara!

Mediji nisu uspeli da ga pronađu i ovekoveče taj poduhvat sa sve fotografijama, pa je priča brzo zaboravljena. Zbog toga se desilo da su Ficpatrika, kada je kasnije u baru prepričavao ovaj doživljaj, često shvatali krajnje neozbiljno i nazivali ga lažovom.

A onda se, dve godine kasnije, Ficpatrik odvažio ponovo i ponovo poleteo...Ficpatrik je opet "posudio" avion i opet sleteo na Menhetn, totalno zbunivši pristune prolaznike. Reagovala je policija koja je, naravno, utvrdila da je bio pijan, a pojavili su se i fotoreporteri koji su konačno ovekovečili ovaj sulud događaj. I tada je dobio kaznu od 6 meseci zatvora, za razliku od prvog kada je dobio samo prekršajnu prijavu.
 
Na slici je Hajram Stivens Maksim, britanski pronalazač sa svojim izumom - mitraljezom „Maksim”. Idiom „lupa k'o Maksim po diviziji” se koristi danas za one koji govore besmislice iz neznanja ili u nameri da nekome pokažu koliko su duhoviti. Maksima su koristili za odbranu od pešadijskog juriša u ratovima sa početka 20. veka...tako je Maksim nemilosrdno iz rova "lupao" po divizijama.

30441786_1651474688294789_4319320967454130176_n.jpg
 
Mašina za tetoviranje, kakvu danas poznajemo, nastala je sasvim slučajno. Tomas Edison je na sajmu u Filadelfiji, 1876. godine svojim ektričnim penkalom privukao pažnju svih posetilaca i postao je glavna atrakcija. Ovaj izum je toliko bio zanimljiv posetiocima, da niko nije ni obratio pažnju na telefon koji je predstavio Aleksandar Bel. Penkalo koje je Edison predstavio funkcionisalo je tako što je bušilo rupe u listu papira kako bi stvaralo konture slova u stilu šablona, pri čemu bi se mastilo ispuštalo na stranice ispod, što je omogućilo pravljenje višestrukih kopija dokumenata. I sam Edison je tada tvrdio da je to penkalo veći izum od telegrafije. Međutim, njegova praktična upotreba nikada nije zaživela. Ali je zato Samjuel O'Rejli, tadašnji tatoo umetnik iz Njujorka našao način kako da iskoristi Edisonovo penkao za tetoviranje. Penkalo je prilagodio svojim potrebama i patentirao ga 1891. godine. Tako je nastala prva mašina za tetoviranje koja koristi sličan princip kao i današnje moderne mašine.
29432876_1624124204363171_7032879664389423104_n.jpg
 
Ovaj sef podseća na jednu od najbizarnijih smrti u istroriji koja se desila osnivaču čuvene marke viskija. U svojim ranim 60-im godinama Džek Denijels
je umro je od sepse 1911. godine. Bizarno je da je tu kobnu infekciju dobio nakon što je nogom udario u sef, ljut jer ga nije mogao otvoriti (stalno je zaboravljao kombinaciju za njegovo otvaranje). Česta šala koja se priča tokom posete destileriji je da je jedino što je bilo potrebno Džeku da otkloni infekciju bilo malo sopstvenog viskija.
29340160_1621723061269952_2278315034805272576_n.jpg
 
By 1873, the camera was an established enough invention that it wasn't unheard of for even a 19-year-old art dealer like Vincent van Gogh to have been photographed.

Not only is this just one of two confirmed photographs of the famous painter (and the only one of him post childhood), this photo provides a jarring look at the actual visage of a man we tend only to envision by way of his famous self-portraits.

1715355680254.png
 

Rabindranath Tagore visits London​

This historical photo shows Rabindranath Tagore, a philosopher and poet often referred to as the “Bard of Bengal.” He opposed the British Raj and advocated for independence from Britain. In 1913 he became the first non-European to win the Nobel Prize in Literature, and in 1921 he visited Britain to discuss setting up a college in India with then-Secretary of State for India Edwin Montagu. That college, Visva-Bharati, was founded later the same year and became a university after independence in 1947.
rt.jpg
 

Back
Top