- Poruka
- 6.825
Postoji verovanje da oni vladaju svetom, da su oni ti koji povlače figure na svetskoj šahovskoj tabli.
Koliko pojedinci Iluminate shvataju za ozbiljan i jak “Red“ govori jedna rečenica na koju sam naišao a koja kaže: “Ja nisam mason, ja sam Iluminat, a nama masoni konobarišu“. Kako god da ste shvatili ovu rečenicu ona izvuče kiseo osmeh. Bez obzira da li neko veruje u njihovo postojanje danas ili ne Iluminati imaju svoju istoriju.
Zahvaljujući doktorskom radu iz 1914.godine Renea le Forestija (istaknuti istoričar masonerije) istorija i pozadina bavarskih Iluminata je skoro do tančina poznata. Ovaj njegov doktorat koji se bavio Iluminatima imao je 700 stranica i sadržao je podatke iz nemačkog arhiva i ostalih dokumenata. Njegovo delo je opšte prihvaćeno i ne može se dati neka ozbiljnija zamerka, jer delo obrađuje istoriju Iluminata a ne njihovu filozofiju.
Bavarska je u drugoj polovini XVIII veka bila katolička kneževina u većinski protestantskoj Nemačkoj i predstavljala je mesto u Evropi na kome se uglavnom čuva duh katoličke reforme i razdoblje baroka. Kulturom i obrazovanjem je dominiralo Isusovo društvo gde bivši isusovci ostaju sa uticajem i posle ukidanja njihovog reda 1773. godine. U tim vremenima crkva vodi borbu protiv prosvetiteljstva i brojne knjige koje slobodno kruže Nemačkom u Bavarskoj su bile zabranjene. Centar otpora u Bavarskoj protiv crkve i prvenstveno njene zabrane u odnosu na prosvetiteljske knjige i dela je bio na univerzitetima.
Na univerzitetu u Ingolšatu mladi advokat, nekadašnji isusovački učenik, Adam Vajshaupt je u svojoj 25 godini postao profesor prava, a u 27 godini dekan Pravnog fakulteta. Vajshaupt povučen svojim shvatanjima i interesima (koji su se odnosili na zadržavanje stolice dekana) osniva sopstveno tajno društvo. Kao potporu i ohrabrenje za takav njegov naum pružio mu je njegov učenik, osamnaestogodišnji Anton fon Masenhauzen.
I tako 1.maja 1776.godine Vajshaupt u svojoj kancelariji univerziteta okuplja Masenhauzena i još trojicu studenata i osniva red koji je nazvao latinskim nazivom Illuminati, a pojam “bavarski“ biće dodat kasnije kako bi se razlikovao od šire pojave iluminizma. Iako su imali samo 5 članova, red je bio već podeljen u “areopag“ (sud), koji su činili Vajshaupt, Masenhauzen i Maks Merc, i “novajlije“, kojima se moralo govoriti da Iluminati imaju za sobom već vek istorije, mnoge članove izvan Ingolšata i slično. Svaki član je uzeo ime iz istorije ili mitologije: Vajshaupt postaje “Spartak“, a Masenhauzen “Ajaks“. Masenhauzen je dosta učinio na regrutovanju novih članova u Red; među njegovim vrbovanim bio je i plemić Franc Ksavir fon Cvak, koji će postati desna ruka Vajshaupta i zauzeti mesto Masenhauzena.
Za dve godine red je imao 27 članova raspoređenih u 6 loža ili “zapovedništava“.
Vajshaupt je imao negativne kritike u vezi sa masonerijom i iako je imao mogućnosti nije želeo da pristupi masonskoj loži. Međutim, negde oko 1781. godine Vajshaupt pokušava da uspostavi jedan skoro masonski sistem, uz obrede inicijacije i tri stepena, koji su vrlo podsećali na masonske osnovne stepene. Uveo je i nadzor nad pripadnicima, Quibus licet: “Rezervisano za one kojima je dopušteno da ih čitaju“, tajne beležnice, u koje su pristalice zapisivale svoja kulturna i duhovna iskustva, a Vajshaupt je imao pravo da ih pregleda i čuva.
Koliko pojedinci Iluminate shvataju za ozbiljan i jak “Red“ govori jedna rečenica na koju sam naišao a koja kaže: “Ja nisam mason, ja sam Iluminat, a nama masoni konobarišu“. Kako god da ste shvatili ovu rečenicu ona izvuče kiseo osmeh. Bez obzira da li neko veruje u njihovo postojanje danas ili ne Iluminati imaju svoju istoriju.
Zahvaljujući doktorskom radu iz 1914.godine Renea le Forestija (istaknuti istoričar masonerije) istorija i pozadina bavarskih Iluminata je skoro do tančina poznata. Ovaj njegov doktorat koji se bavio Iluminatima imao je 700 stranica i sadržao je podatke iz nemačkog arhiva i ostalih dokumenata. Njegovo delo je opšte prihvaćeno i ne može se dati neka ozbiljnija zamerka, jer delo obrađuje istoriju Iluminata a ne njihovu filozofiju.
Bavarska je u drugoj polovini XVIII veka bila katolička kneževina u većinski protestantskoj Nemačkoj i predstavljala je mesto u Evropi na kome se uglavnom čuva duh katoličke reforme i razdoblje baroka. Kulturom i obrazovanjem je dominiralo Isusovo društvo gde bivši isusovci ostaju sa uticajem i posle ukidanja njihovog reda 1773. godine. U tim vremenima crkva vodi borbu protiv prosvetiteljstva i brojne knjige koje slobodno kruže Nemačkom u Bavarskoj su bile zabranjene. Centar otpora u Bavarskoj protiv crkve i prvenstveno njene zabrane u odnosu na prosvetiteljske knjige i dela je bio na univerzitetima.
Na univerzitetu u Ingolšatu mladi advokat, nekadašnji isusovački učenik, Adam Vajshaupt je u svojoj 25 godini postao profesor prava, a u 27 godini dekan Pravnog fakulteta. Vajshaupt povučen svojim shvatanjima i interesima (koji su se odnosili na zadržavanje stolice dekana) osniva sopstveno tajno društvo. Kao potporu i ohrabrenje za takav njegov naum pružio mu je njegov učenik, osamnaestogodišnji Anton fon Masenhauzen.
I tako 1.maja 1776.godine Vajshaupt u svojoj kancelariji univerziteta okuplja Masenhauzena i još trojicu studenata i osniva red koji je nazvao latinskim nazivom Illuminati, a pojam “bavarski“ biće dodat kasnije kako bi se razlikovao od šire pojave iluminizma. Iako su imali samo 5 članova, red je bio već podeljen u “areopag“ (sud), koji su činili Vajshaupt, Masenhauzen i Maks Merc, i “novajlije“, kojima se moralo govoriti da Iluminati imaju za sobom već vek istorije, mnoge članove izvan Ingolšata i slično. Svaki član je uzeo ime iz istorije ili mitologije: Vajshaupt postaje “Spartak“, a Masenhauzen “Ajaks“. Masenhauzen je dosta učinio na regrutovanju novih članova u Red; među njegovim vrbovanim bio je i plemić Franc Ksavir fon Cvak, koji će postati desna ruka Vajshaupta i zauzeti mesto Masenhauzena.
Za dve godine red je imao 27 članova raspoređenih u 6 loža ili “zapovedništava“.
Vajshaupt je imao negativne kritike u vezi sa masonerijom i iako je imao mogućnosti nije želeo da pristupi masonskoj loži. Međutim, negde oko 1781. godine Vajshaupt pokušava da uspostavi jedan skoro masonski sistem, uz obrede inicijacije i tri stepena, koji su vrlo podsećali na masonske osnovne stepene. Uveo je i nadzor nad pripadnicima, Quibus licet: “Rezervisano za one kojima je dopušteno da ih čitaju“, tajne beležnice, u koje su pristalice zapisivale svoja kulturna i duhovna iskustva, a Vajshaupt je imao pravo da ih pregleda i čuva.