Историја Бугара

Proklamacija ruskog cara Nikolaja II povodom ruske objave rata Bugarskoj u Prvom svetskom ratu:


By the Grace of God
We, Nicholas the Second,
Emperor and Autocrat
Of All the Russias,
Tsar of Poland, Grand Duke of Finland,
etc., etc., etc.

Declare to all Our loyal subjects:

Impossible as it seemed, but treacherously preparing from the very beginning of the war, Bulgaria has betrayed the Slav cause: The Bulgarian army has attacked Our faithful ally Serbia, bleeding profusely in a struggle with a strong enemy.

Russia and Our allied Great Powers tried to warn Ferdinand of Coburg against this fatal step. The fulfilment of an age-old aspiration of the Bulgar people - union with Macedonia - has been guaranteed to Bulgaria by a means more in accord with the interests of the Slav world.

But appeals by the Germans to secret ambitions and fratricidal enmity against the Serbs prevailed.

Bulgaria, whose faith is the same as Ours, who so recently has been liberated from Turkish slavery by the brotherly love and the blood of the Russian people, openly took the side of the enemies of the Christian faith, the Slav world and of Russia.

The Russian people react with bitterness to the treachery of a Bulgaria which was so close to them until recently, and draw their swords against her with heavy hearts, leaving the fate of these traitors to the Slav world to God's just retribution.

Given at the Tsar's Headquarters the 5th day of October, in the year from the Nativity of Christ the 1,915th, and of Our reign the twenty-first.

On the true authority of His Imperial Majesty,

NICHOLAS
 
Proklamacija ruskog cara Nikolaja II povodom ruske objave rata Bugarskoj u Prvom svetskom ratu:


By the Grace of God
We, Nicholas the Second,
Emperor and Autocrat
Of All the Russias,
Tsar of Poland, Grand Duke of Finland,
etc., etc., etc.

Declare to all Our loyal subjects:

Impossible as it seemed, but treacherously preparing from the very beginning of the war, Bulgaria has betrayed the Slav cause: The Bulgarian army has attacked Our faithful ally Serbia, bleeding profusely in a struggle with a strong enemy.

Russia and Our allied Great Powers tried to warn Ferdinand of Coburg against this fatal step. The fulfilment of an age-old aspiration of the Bulgar people - union with Macedonia - has been guaranteed to Bulgaria by a means more in accord with the interests of the Slav world.

But appeals by the Germans to secret ambitions and fratricidal enmity against the Serbs prevailed.

Bulgaria, whose faith is the same as Ours, who so recently has been liberated from Turkish slavery by the brotherly love and the blood of the Russian people, openly took the side of the enemies of the Christian faith, the Slav world and of Russia.

The Russian people react with bitterness to the treachery of a Bulgaria which was so close to them until recently, and draw their swords against her with heavy hearts, leaving the fate of these traitors to the Slav world to God's just retribution.

Given at the Tsar's Headquarters the 5th day of October, in the year from the Nativity of Christ the 1,915th, and of Our reign the twenty-first.

On the true authority of His Imperial Majesty,

NICHOLAS
Да ли је прокламацију послао Бугарима да је прочитају како би знали да су у рату са Русијом!
 
То је због српског утицаја,сто година са тамо под српска власт.
Какав црни “српски утицај” кад им се сви смеју зато што онако говоре? Чак и они што говоре исто толико неправилно са становишта стандардног језика.
 
Нетачно!
У Цариброду се никад није говорило Аз и Тои. У бугарском Шоплуку се некад говорило Ја и Он, али због бугаризације у задњих 140 година то је нестало. Можда још понека неписмена баба из неког изолованог села у бугарском Шоплуку говори и данас Ја и Он.

Послушај који минут говор баке Стевке из Цариброда, која је имала 100 година кад је настао видео. Она говори изворним говором свог краја, и њен говор је знатно ближи српском него бугарском стандарду.

@Cari-brod @Bogdan88 @'Clint'
‘Тој’ (у значењу ‘то’, а не “тај” - колико видим у онлајн речнику, бугарски користи исти облик у другом значењу, у тимочком се ‘тај каже ‘тија’) се користи, царибродски има три граматичка рода, за разлику од бугарског у ком је средњи род потпуно непознат. Нешто у чему како изгледа баш све може да буде и средњег рода тешко да спада у исту групу са дијалектима коки уопште не познају средњи род, колико год да се суседи упињали: исто као и оне хрватске теорије да је ијекавски “оригинално ближи” кајкавском јер је ето “хрватски”.

Аз (ја) је источнојужнословенски облик (наглашени облик од ја) који је у штокавским непознат од панонског периода. Македонци и крајњи запад (кајкавски) користе облик ‘ас’.
 
Poslednja izmena:
Овај је покушао да пише на бугарском,али није успео.То чак није шопског дијалекта,него нека мешавина бугарском и српском.
Они “у-говори” по потреби и постоје и не постоје, а и територија им се по потреби неограничено шири ка западу?

Треба имати конзистентан став.
 
O tvrdnjama da u Bugarskoj pred Drugi svetski rat nije bilo fašizma:
D0A0DC2E-DDDB-401C-B52E-8B3FC1850D77.png

E26609FD-658F-4DB5-B9A9-2F0102199B80.jpeg
 
Meni je frapantno kako je jezik Slovena toliko postao dominantan na Balkanu kada po genetskim istraživanjima jedva od 15 do 30 posto narodi na Balkanu imaju slovenske gene. Evo i procena generike po nekim istraživanjima.

https://www.blic.rs/vesti/drustvo/s...sta-su-to-vikinzi-radili-u-prijepolju/sh51dt1
Ozbiljna istraživanja kažu da je udeo Slovena bar 30-60% - toliko je preklapanje između j jugoistočne Evrope i Poljske, Ukrajine, Beorusije i centralne Rusije - doseljavanje Slovena na Haemus je bilo daleko najveći transfer populacije u Evropi tokom Seobe naroda.

To što se proverive činjenice kose sa već usvojenim nacionalnim narativima je druga stvar: nije obavezno osećati se kao Sloven, ko više voli da se identifikuje sa onogurskim Tucima, Kumanima i ostalim porobljivačima Slovena njegovo pravo.
 
Evo kako je Bugarska predstavljena u udžbeniku iz geografije za drugi razred srednjih škola iz 1936. godine.
Prof. T. Radivojević: "Evropa s islustrovanom geografskom čitanjima za drugi razred srednjih škola", šesnaesto izdanje, Beograd 1936.

NAŠE SUSEDNE DRŽAVE

BUGARSKA

Položaj i veličina. - Bugarska zahvata severoistočni deo Balkanskog Poluotoka, istočno od Jugoslavije, i dopire do Crnog Mora. Ona se uglavnom pruža severno i južno od planine Balkana. Njena je površina (103.000 km.2) skoro dva i po
puta manja od prostranstva naše države.

Obala. - Obala Crnog Mora nerazuđena je i nepodesna za promet. Na njoj je samo Burgaski Zaliv sa pristaništem Burgasom, a osim njega i glavno bugarsko crnomorsko pristanište Varna.

Reljef. - U Bugarskoj preovladuje visija, koja zahvata više od polovine njene površine. Nizija se širi na obema stranama Balkana. Na severu joj pripada najveći deo Dunavske Ravnine, a na jugu Plovdivska Kotlina u slivu reke Marice.
Visiju čine Balkanske i Rodopske planine, koje su rastavljene nizom podbalkanskih kotlina. Balkan počinje na Crnom Moru, a završava se Vrškom Čukom iznad Zaječara. Njegov se zapadni deo (zapadno od klisure reke Iskra) zove Stara Planina. Najviši je balkanski vrh Jumrukčal (2375 m.), a najvažniji prevoj Šipka. Na jugu su od Balkana Rodopske planine, među kojima se svojom visinom ističu Rila i Pirin. Na Rili je Musala (2924 m.), najviši vrh Balkanskog Poluotoka.

Hidrografija. - Bugarske reke pripadaju slivovima Crnog i Egejskog Mora. U Crno teku Dunav i Kamčija, a u Egejsko Struma i Marica sa Tundžom. Dunav teče granicom prema Rumuniji od ušća Timoka do Turtukaje, gde napušta Bugarsku. Njegove su najveće (desne) pritoke Iskar i Jantra.

Klima.- U klimskom pogledu Severna Bugarska se znatno razlikuje od Južne, jer je planina Balkan klimska međa. On zaklanja dolinu Marice od hiadnih severnih severoistočnih vetrova, a toplim egejskim uzdušnim strujama sprečava pristup u Severnu Bugarsku. Otuda na.severu od Balkana vlada kontinentalna klima s oštrim i dugim zimama, a vrlo toplim dosta suvim letima. Na jugu pak klima je skoro sredozemna, izuzev visoke planinske krajeve sa kontinentalnom klimom. Ova klimska razlika najbolje se vidi na razlici u biljnom svetu. Na severu od Balkana zemljište je pod šumama, pašnjacima i žitnim poljima; a na jugu su mirisni ružičnjaci, pirinačna polja, sadovi duvana i zemljište pod makom i
susamom (sezamom).
 
Poslednja izmena:
Gospodarstvo. - Gospodarstvo u Bugarskoj nije dovoljno razvijeno. To vredi kako za prirodnu (zemljoradnju, stočarstvo i rudarstvo), tako i za fabričku radinost.

ZEMLJORADNJA. - Glavna je grana narodnog zanimanja zemljoradnja, u prvom redu obdelavanje žita, od čijeg prinosa zavisi blagostanje bugarskog seljaka. Po količini proizvodnje prvo mesto zauzimaju pšenica i kukuruz, zatim ječam i raž. Sva ta žita pretiču preko domaće potrošnje u znatnim količinama za izvoz u inostranstvo. Osim žitarstva dobro je razvijeno povrtarstvo (povrće i variva), jer su Bugari čuveni kao baštovani i van svoje zemlje. Od industrijskih biljaka najveću važnost imaju: duvan, ruža za ulje, susam (za ulje) i mak (za ulje i opijum) - sve u Južnoj Bugarskoj. Bugarsko ružino ulje izvozi se mnogo za spravljanje mirisa.

STOČARSTVO. - Posle zemljoradnje najveću gospodarsku važnost ima stočarstvo. Stoke je mnogo, ali se rđavo gaji. Po broju je najviše ovaca i koza, pa goveda i bivola. Od ovčeg mleka spravlja se dobar sir kačkavalj i izvrsno kiselo mleko. Velike koristi ima narod i od živinarstva, naročito od gajenja kokošiju; zatim od svilene bube.

OSTALA ZANIMANJA. - U Bugarskoj ima dosta rudnog
blaga, ali se malo iskorišćava. Rudarstvo je nerazvijeno. Veći značaj ima samo vađenje uglja (u Perniku pod Vitošom), zatim dobivanje morske soli u solanama pored Crnog Mora.

Najveći deo svojih potreba u izrađevinama podmiruje sam narod kućevnom i zanatskom radinošću. Najviše je razvijena kućevna tkačka radinost. U vezi sa zemljoradničkom proizvodnjom dosta je razvijeno mlinarstvo i pečenje alkohola, zatim spravljanịe ružičnog ulja i duvanskih proizvoda.

Promet i trgovina. - Promet se u Bugarskoj vrši putevima, željeznicama, Dunavom i Crnim Morem. Glavna željeznička pruga ide od naše granice (od Caribroda) preko Sofije i Plovdiva za Jedrene (Turska) i dalje do Istanbula (Carigrada). Na Dunavu su najvažnija pristaništa Ruse i Vidin, a na Crnom Moru Varna i Burgas.

U vezi je sa proizvodnjom izvozna
trgovina, u kojoj prvo mesto po vrednosti zauzima duvan, zatim stočarski proizvodi (jaja i kože), pa žita (kukuruz i pšenica) voće i ružino ulje.

Stanovništvo. - U Bugarskoj živi oko 6,200.000 tanovnika ili po 60 duša na svakom kvadratnom kilometru. Četiri petine stanovništva čine Bugari, a jedna petina dolazi na razne druge narodnosti, među kojima je najviše Turaka, pa Cigana.

Po veri preovlađuju pravoslavni, pa muslimani (Turci i Pomaci, islamizirani Bugari). Pravoslavnom crkvom upravlja bugarski egzarh sa sedištem u Sofiji.

Bugari su najbliži srodnici našeg naroda. Njihov i naš jezik u stvari su samo dva narečja istog jezika. Narodna im je prosvećenost na nižem stupnju nego kod nas. Najviše obrazovanje daje univerzitet u Sofiji.

Državna uprava i glavni gradovi. - Bugarska je ustavna kraljevina. Kralj se naziva car. Narodna skupština zove se Sobranje.

Prestonica je Sofija (288.000 st.) u Sofijskoj Kotlini. Posle nje je najveći grad Plovdiv (100.000) na reci Marici, usred Plovdivske Kotline. Od ostalih gradova u unutrašnjosti zemlje najvažniji su: Sliven, Plevna, Trnovo, Stara Zagora i Šumen. Osim njih ranije pomenuta dunavska i crnomorska pristaništa.

+
Tu su i ilustracije i karta Bugarske u boji. To ću postaviti kasnije.
 
Poslednja izmena:

Back
Top