Историја Бугара

Nikakvo postmoderno tumačenje ne menja stvar da je Bugarska Borisa Trećeg za Hitlerov račun više puta organizovala prave lovove na ljude koji su posle završavali u rukama SS/SD (možda je u Bugarskoj nad operacijom kontrolu vršio i Gestapo pod sopstvenim nazivom umesto SD, preklapanje “kadrova” između ta dva ionako je bilo oko 100%
У Бугарској званично не делују ни Вафен-СС ни Гестапо, јер земља није окупирана од Немачке, већ је савезник Осовине. Немачка користи такозване спољне полицијске представнике који делују као шпијуни. То није карактеристично само за Бугарску, већ и за све земље под утицајем Немачке.
Кад ћеш коначно да изнесеш неке чињенице и документе? Bидим да стално тражиш доказе од других па их онда одбијаш - познати трик тролова, као и неке твоје браће по оружју овде у теми.
 
Када прикривено провоцираш повезујући нацистички поздрав са Бугарима (Хајл Бугари), мора бити врло јасно да ћеш пре или касније упасти у сопствену замку.
Е сад, шта год да кажеш да би се оправдао, апсолутно је небитно....И у другим темама правиш исте грешке...нешто што сам ти одавно показао и доказао да када погрешиш, одмах ћу казнити твоју грешку на тај начин, да ће једини твој излаз из ситуације бити тотална лаж. Што видимо и у овој теми.
Него са чим треба да га повежем него са овом сликом:
Официри немачког Вермахта у Бугарској 1939.jpg

твоје умишљене конструкције одавно ме не занимају.

Још ће да испадне добро дело што је Бугарска била са нацистима у том рату.......
 
Nije mi poznato ima li ih na internetu. Za to bi trebalo verovatno da se prošetam do biblioteke i arhiva.

Ono što znam jeste da sigurno Maček nije imao udela zato što se protivio toj odluci. Banovina Hrvatska, kojoj je bila podarena puna prosvetna autonomija, odbila je da primeni prosvetna ograničenja na svojoj teritoriji tj. Numerus clausus za Jevreje.
Dakle sada već imamo i tvrdnju o postojanju nekakvog “jugoslovenskog ekvivalenta” Hitlerovih Nirmberških zakona - koji se još “selektivno primenjivao samo u Srbiji”, postoji i disertacija (uzgred budi rečeno sa niškog Pravnog fakulteta) na tu temu, samo onog inkriminišućeg dokumenta nema pa nema. Kako da se poveruje u bilo kakve eventualne tvrdnje da nije u pitanju politički korektno sagledavanje istorije koje zahteva ujednačavanja krivica baš po svaku cenu?

Zakon o kome je reč (tj samo jedna od bruka koje je Stojadinović priredio Srbima) pod nazivom “Numerus Clausus” je kopija američkih propisa iz tih vremena a ne Hitlerovih Nirnberških “zakona”, i kao takav je poimenice naveden i na Vikipediji. Da li tvoj stav izrečen ovde prestavlja i zvanični stav moderne srpske istoriografije (tj postmodernističke politički korektne “zvanične istorije”) o onome što se na engleskom naziva “Jewish quota”?

U vaskolikom srpskom zakonodavstvu (računajući i ono Kraljevine Jugpslavije) svetska istoriografija nije pronašla nikakav pandan Hitlerovim “Zakonima o zaštiti nemačke krvi i časti” (sve jasno iz samog naziva), niti “Zakonu o državljanstvu Rajha” (razdvajanje običnog državljanina sa pravom na nemački pasoš od građanina nosioca političkih prava - ovo drugo je mogao da bude samo Nemac “arijevskog” porekla.


Numerus clausus

Numerus clausus ("closed number" in Latin) is one of many methods used to limit the number of students who may study at a university. In many cases, the goal of the numerus clausus is simply to limit the number of students to the maximum feasible in some particularly sought-after areas of studies with an intent to keep a constant supply of qualified workforce and thus limit competition. In historical terms however, in some countries, numerus clausus policies were religious or racial quotas, both in intent and function.

Historical use​

Further information: Jewish quota
Countries legislating limitations on the admission of Jewish students, at various times, have included: Austria, Canada, Hungary, Imperial Russia, Iraq, Latvia (from 1934 under the Kārlis Ulmanis regime), Netherlands, Poland, Romania, United States, Vichy France, and Yugoslavia among others.[1]

Numerus clausus u Americi i Kraljevini Jugoslaviji, sa Vikipedije - ukratko, Stojadinovićeva verzija ograničava procenat jevrejskih studenata na procenat Jevreja u opštoj populaciji.

United States​

See also: Numerus clausus § North America
Certain private universities, most notably Harvard, introduced policies which effectively placed a quota on the number of Jews admitted to the university. Abbott Lawrence Lowell, the president of Harvard University from 1909-1933,[15] raised the alarm about a ‘Jewish problem’ when the number of Jewish students grew from six percent to twenty-two percent from 1908 - 1922. [16] Lowell then proceeded to argue in favor of a "limit be placed on the number of them who later be admitted to the university."[17] However, this implementation of a quota on the number of Jews was not unique to Harvard. After Harvard’s 1926 announcement about instating a "new admissions policy [that] would place great emphasis on character and personality [,T]he Yale Daily News praised its decision and put forward its very own version of how Yale should select its students in a major editorial, ‘Ellis Island for Yale.’ It called on the university to institute immigration laws more prohibitive than those of the United States government."[18] According to historian David Oshinsky, writing about Jonas Salk, "Most of the surrounding medical schools (Cornell, Columbia, Pennsylvania, and Yale) had rigid quotas in place. In 1935 Yale accepted 76 applicants from a pool of 501. About 200 of those applicants were Jewish and only five got in." He notes that Dean Milton Winternitz's instructions were remarkably precise: "Never admit more than five Jews, and take no blacks at all."[19] As a result, Oshinsky added, "Jonas Salk and hundreds like him" enrolled in New York University instead.[20] Physicist and Nobel laureate Richard P. Feynman was turned away from Columbia College in the 1930s and went to MIT instead.

According to Dan Oren's book, Joining the Club — A History of Jews and Yale, Yale University's informal admissions policy to restrict the school's Jewish student body to around 10 percent ended in the early 1960s.[21][22]

Yugoslavia​

In 1940, the government of the Kingdom of Yugoslavia enacted the Decree on the Enrollment of Persons of Jewish Descent at the University, Secondary School, Teacher Training College and Other Vocational Schools which limited the proportion of Jewish students to the proportion of Jews in the total population.[23]


https://en.m.wikipedia.org/wiki/Numerus_clausus

Hitlerovi Nirnberški “zakoni” se uopšte nešto posebno ne bave onim što se naziva Jewish quota, to nije bilo uopšte dovoljno za Treći Rajh, a time se nešto specijalno ne bavi ni bugarsko rasno zakonodavstvo - bugarski “Zakon o zaštiti nacije” može da se vidi evo ovde:

Law for Protection of the Nation​



The Law for Protection of the Nation(Bulgarian: Закон за защита на нацията — ЗЗН) was a Bulgarian law, effective from 23 January 1941 to 27 November 1944, which directed measures against Jews and others whose legal definition it established.[1] The law was an anti-Jewish racial law passed by the parliament of the Kingdom of Bulgaria in December 1940 along the example of the Nuremberg Laws in Nazi Germany. Under it, Jews were to be refused Bulgarian citizenship, in addition to:
  • changes in the names of Jews.
  • exclusion from public service and politics
  • restrictions on their place of residence.
  • prohibitions on economic and professional activity.
  • confiscation of property.

https://en.wikipedia.org/wiki/Law_for_Protection_of_the_Nation?wprov=sfti1
 
Poslednja izmena:
Него са чим треба да га повежем него са овом сликом:
Pogledajte prilog 1376431
твоје умишљене конструкције одавно ме не занимају.

Још ће да испадне добро дело што је Бугарска била са нацистима у том рату.......
Морална страна питања није тема и о томе нема смисла расправљати. Спинуjеш.

Сад ми реци где је поздрав "Хајл Бугари" на слици и зашто приписујеш нацизам тамо где га нема?
 
Dakle sada već imamo i tvrdnju o postojanju nekakvog “jugoslovenskog ekvivalenta” Hitlerovih Nirmberških zakona - koji se još “selektivno primenjivao samo u Srbiji”, postoji i disertacija (uzgred budi rečeno sa niškog Pravnog fakulteta) na tu temu, samo onog inkriminišućeg dokumenta nema pa nema. Kako da se poveruje u bilo kakve eventualne tvrdnje da nije u pitanju politički korektno sagledavanje istorije koje zahteva ujednačavanja krivica baš po svaku cenu?

Zakon o kome je reč (tj samo jedna od bruka koje je Stojadinović priredio Srbima) pod nazivom “Numerus Clausus” je kopija američkih propisa iz tih vremena a ne Hitlerovih Nirnberških “zakona”, i kao takav je poimenice naveden i na Vikipediji. Da li tvoj stav izrečen ovde prestavlja i zvanični stav moderne srpske istoriografije (tj postmodernističke politički korektne “zvanične istorije”) o onome što se na engleskom naziva “Jewish quota”?

U vaskolikom srpskom zakonodavstvu (računajući i ono Kraljevine Jugpslavije) svetska istoriografija nije pronašla nikakav pandan Hitlerovim “Zakonima o zaštiti nemačke krvi i časti” (sve jasno iz samog naziva), niti “Zakonu o državljanstvu Rajha” (razdvajanje običnog državljanina sa pravom na nemački pasoš od građanina nosioca političkih prava - ovo drugo je mogao da bude samo Nemac “arijevskog” porekla.


Numerus clausus

Numerus clausus ("closed number" in Latin) is one of many methods used to limit the number of students who may study at a university. In many cases, the goal of the numerus clausus is simply to limit the number of students to the maximum feasible in some particularly sought-after areas of studies with an intent to keep a constant supply of qualified workforce and thus limit competition. In historical terms however, in some countries, numerus clausus policies were religious or racial quotas, both in intent and function.

Historical use​

Further information: Jewish quota
Countries legislating limitations on the admission of Jewish students, at various times, have included: Austria, Canada, Hungary, Imperial Russia, Iraq, Latvia (from 1934 under the Kārlis Ulmanis regime), Netherlands, Poland, Romania, United States, Vichy France, and Yugoslavia among others.[1]

Numerus clausus u Americi i Kraljevini Jugoslaviji, sa Vikipedije - ukratko, Stojadinovićeva verzija ograničava procenat jevrejskih studenata na procenat Jevreja u opštoj populaciji.

United States​

See also: Numerus clausus § North America
Certain private universities, most notably Harvard, introduced policies which effectively placed a quota on the number of Jews admitted to the university. Abbott Lawrence Lowell, the president of Harvard University from 1909-1933,[15] raised the alarm about a ‘Jewish problem’ when the number of Jewish students grew from six percent to twenty-two percent from 1908 - 1922. [16] Lowell then proceeded to argue in favor of a "limit be placed on the number of them who later be admitted to the university."[17] However, this implementation of a quota on the number of Jews was not unique to Harvard. After Harvard’s 1926 announcement about instating a "new admissions policy [that] would place great emphasis on character and personality [,T]he Yale Daily News praised its decision and put forward its very own version of how Yale should select its students in a major editorial, ‘Ellis Island for Yale.’ It called on the university to institute immigration laws more prohibitive than those of the United States government."[18] According to historian David Oshinsky, writing about Jonas Salk, "Most of the surrounding medical schools (Cornell, Columbia, Pennsylvania, and Yale) had rigid quotas in place. In 1935 Yale accepted 76 applicants from a pool of 501. About 200 of those applicants were Jewish and only five got in." He notes that Dean Milton Winternitz's instructions were remarkably precise: "Never admit more than five Jews, and take no blacks at all."[19] As a result, Oshinsky added, "Jonas Salk and hundreds like him" enrolled in New York University instead.[20] Physicist and Nobel laureate Richard P. Feynman was turned away from Columbia College in the 1930s and went to MIT instead.

According to Dan Oren's book, Joining the Club — A History of Jews and Yale, Yale University's informal admissions policy to restrict the school's Jewish student body to around 10 percent ended in the early 1960s.[21][22]

Yugoslavia​

In 1940, the government of the Kingdom of Yugoslavia enacted the Decree on the Enrollment of Persons of Jewish Descent at the University, Secondary School, Teacher Training College and Other Vocational Schools which limited the proportion of Jewish students to the proportion of Jews in the total population.[23]


https://en.m.wikipedia.org/wiki/Numerus_clausus

Hitlerovi Nirnberški “zakoni” se uopšte nešto posebno ne bave onim što se naziva Jewish quota, to nije bilo uopšte dovoljno za Treći Rajh, a time se nešto specijalno ne bavi ni bugarsko rasno zakonodavstvo - bugarski “Zakon o zaštiti nacije” može da se vidi evo ovde:

Law for Protection of the Nation​



The Law for Protection of the Nation(Bulgarian: Закон за защита на нацията — ЗЗН) was a Bulgarian law, effective from 23 January 1941 to 27 November 1944, which directed measures against Jews and others whose legal definition it established.[1] The law was an anti-Jewish racial law passed by the parliament of the Kingdom of Bulgaria in December 1940 along the example of the Nuremberg Laws in Nazi Germany. Under it, Jews were to be refused Bulgarian citizenship, in addition to:
  • changes in the names of Jews.
  • exclusion from public service and politics
  • restrictions on their place of residence.
  • prohibitions on economic and professional activity.
  • confiscation of property.

https://en.wikipedia.org/wiki/Law_for_Protection_of_the_Nation?wprov=sfti1

Ma nisam poredio da bugarskim; ne znam ni kakve je tačno Bugarska donela, već samo naglašavam da je određene mere protiv Jevreja usvojila Jugoslavija, naravno pod očiglednim pritiskom i uticajem Sila Osovina. Da nije bilo Bolje rat, nego pakt, nesumnjivo je da bi Jugoslavija bila i pred vrlo jakim pritiscima da to što je bila donela još i dodat o proširi; to je samo bila uvertira, prvi korak.

Jedino sam se uključio uz razloga što su komunisti sve i svašta proglašavali fašizmom, kao sredstvo propagande, te se tako i režim u Jugoslaviji pre rata nazivao monarhofašističkim. Fašizam se koristio dosta lako, kao etiketa koja se prilepljuje mnogim vrstama vladavine, a ta je zloupotreba u neku ruku opstala i sve do današnjeg dana. Današnja istoriografija sve to posmatra dosta složenije; npr. ni države Salazara i Franka se ne smatraju fašističkim, iako se govori, naravno, o fašističkim elementima i uticajima u tadašnjoj Portugaliji i Španiji. Ni Mikloš Horti se ne smatra fašistom.
 
Dakle sada već imamo i tvrdnju o postojanju nekakvog “jugoslovenskog ekvivalenta” Hitlerovih Nirmberških zakona - koji se još “selektivno primenjivao samo u Srbiji”, postoji i disertacija (uzgred budi rečeno sa niškog Pravnog fakulteta) na tu temu, samo onog inkriminišućeg dokumenta nema pa nema. Kako da se poveruje u bilo kakve eventualne tvrdnje da nije u pitanju politički korektno sagledavanje istorije koje zahteva ujednačavanja krivica baš po svaku cenu?

Zakon o kome je reč (tj samo jedna od bruka koje je Stojadinović priredio Srbima) pod nazivom “Numerus Clausus” je kopija američkih propisa iz tih vremena a ne Hitlerovih Nirnberških “zakona”, i kao takav je poimenice naveden i na Vikipediji. Da li tvoj stav izrečen ovde prestavlja i zvanični stav moderne srpske istoriografije (tj postmodernističke politički korektne “zvanične istorije”) o onome što se na engleskom naziva “Jewish quota”?

U vaskolikom srpskom zakonodavstvu (računajući i ono Kraljevine Jugpslavije) svetska istoriografija nije pronašla nikakav pandan Hitlerovim “Zakonima o zaštiti nemačke krvi i časti” (sve jasno iz samog naziva), niti “Zakonu o državljanstvu Rajha” (razdvajanje običnog državljanina sa pravom na nemački pasoš od građanina nosioca političkih prava - ovo drugo je mogao da bude samo Nemac “arijevskog” porekla.


Numerus clausus

Numerus clausus ("closed number" in Latin) is one of many methods used to limit the number of students who may study at a university. In many cases, the goal of the numerus clausus is simply to limit the number of students to the maximum feasible in some particularly sought-after areas of studies with an intent to keep a constant supply of qualified workforce and thus limit competition. In historical terms however, in some countries, numerus clausus policies were religious or racial quotas, both in intent and function.

Historical use​

Further information: Jewish quota
Countries legislating limitations on the admission of Jewish students, at various times, have included: Austria, Canada, Hungary, Imperial Russia, Iraq, Latvia (from 1934 under the Kārlis Ulmanis regime), Netherlands, Poland, Romania, United States, Vichy France, and Yugoslavia among others.[1]

Numerus clausus u Americi i Kraljevini Jugoslaviji, sa Vikipedije - ukratko, Stojadinovićeva verzija ograničava procenat jevrejskih studenata na procenat Jevreja u opštoj populaciji.

United States​

See also: Numerus clausus § North America
Certain private universities, most notably Harvard, introduced policies which effectively placed a quota on the number of Jews admitted to the university. Abbott Lawrence Lowell, the president of Harvard University from 1909-1933,[15] raised the alarm about a ‘Jewish problem’ when the number of Jewish students grew from six percent to twenty-two percent from 1908 - 1922. [16] Lowell then proceeded to argue in favor of a "limit be placed on the number of them who later be admitted to the university."[17] However, this implementation of a quota on the number of Jews was not unique to Harvard. After Harvard’s 1926 announcement about instating a "new admissions policy [that] would place great emphasis on character and personality [,T]he Yale Daily News praised its decision and put forward its very own version of how Yale should select its students in a major editorial, ‘Ellis Island for Yale.’ It called on the university to institute immigration laws more prohibitive than those of the United States government."[18] According to historian David Oshinsky, writing about Jonas Salk, "Most of the surrounding medical schools (Cornell, Columbia, Pennsylvania, and Yale) had rigid quotas in place. In 1935 Yale accepted 76 applicants from a pool of 501. About 200 of those applicants were Jewish and only five got in." He notes that Dean Milton Winternitz's instructions were remarkably precise: "Never admit more than five Jews, and take no blacks at all."[19] As a result, Oshinsky added, "Jonas Salk and hundreds like him" enrolled in New York University instead.[20] Physicist and Nobel laureate Richard P. Feynman was turned away from Columbia College in the 1930s and went to MIT instead.

According to Dan Oren's book, Joining the Club — A History of Jews and Yale, Yale University's informal admissions policy to restrict the school's Jewish student body to around 10 percent ended in the early 1960s.[21][22]

Yugoslavia​

In 1940, the government of the Kingdom of Yugoslavia enacted the Decree on the Enrollment of Persons of Jewish Descent at the University, Secondary School, Teacher Training College and Other Vocational Schools which limited the proportion of Jewish students to the proportion of Jews in the total population.[23]


https://en.m.wikipedia.org/wiki/Numerus_clausus

Hitlerovi Nirnberški “zakoni” se uopšte nešto posebno ne bave onim što se naziva Jewish quota, to nije bilo uopšte dovoljno za Treći Rajh, a time se nešto specijalno ne bavi ni bugarsko rasno zakonodavstvo - bugarski “Zakon o zaštiti nacije” može da se vidi evo ovde:

Law for Protection of the Nation​



The Law for Protection of the Nation(Bulgarian: Закон за защита на нацията — ЗЗН) was a Bulgarian law, effective from 23 January 1941 to 27 November 1944, which directed measures against Jews and others whose legal definition it established.[1] The law was an anti-Jewish racial law passed by the parliament of the Kingdom of Bulgaria in December 1940 along the example of the Nuremberg Laws in Nazi Germany. Under it, Jews were to be refused Bulgarian citizenship, in addition to:
  • changes in the names of Jews.
  • exclusion from public service and politics
  • restrictions on their place of residence.
  • prohibitions on economic and professional activity.
  • confiscation of property.

https://en.wikipedia.org/wiki/Law_for_Protection_of_the_Nation?wprov=sfti1
Још увек не разумеш смисао и говориш шта ти падне на памет. Јewish quote је антисемитски закон и овде је Југославија у друштву најрасистичкијих земаља у модерној историји човечанства – САД и Немачке.
Покушаваш да га представиш као неки универзално прихваћен закон који није на нивоу „Коначног решења“
 
Ma nisam poredio da bugarskim; ne znam ni kakve je tačno Bugarska donela, već samo naglašavam da je određene mere protiv Jevreja usvojila Jugoslavija, naravno pod očiglednim pritiskom i uticajem Sila Osovina. Da nije bilo Bolje rat, nego pakt, nesumnjivo je da bi Jugoslavija bila i pred vrlo jakim pritiscima da to što je bila donela još i dodat o proširi; to je samo bila uvertira, prvi korak.

Jedino sam se uključio uz razloga što su komunisti sve i svašta proglašavali fašizmom, kao sredstvo propagande, te se tako i režim u Jugoslaviji pre rata nazivao monarhofašističkim. Fašizam se koristio dosta lako, kao etiketa koja se prilepljuje mnogim vrstama vladavine, a ta je zloupotreba u neku ruku opstala i sve do današnjeg dana. Današnja istoriografija sve to posmatra dosta složenije; npr. ni države Salazara i Franka se ne smatraju fašističkim, iako se govori, naravno, o fašističkim elementima i uticajima u tadašnjoj Portugaliji i Španiji. Ni Mikloš Horti se ne smatra fašistom.
Franko jedino nije bio fašista Musolinijevog tipa, inače on, Pavelić, Salazar, Fransoa Mora (François Maurras i njegova Açtion Francaise) kao i austrofašista Dolfus (to što su ga ubili nacisti kao konkurenciju ne znači da sam nije imao naoružanu partijsku vojsku)od reda spadaju u radikalno-konzervativno (“reakcionarno”) krilo fašizma, kao i bugarski Ratnici, mezimčad Borisa Trećeg (dali njegovom režimu ministra policije i “komesara za Jevrejska pitanja.”. Samo ako se baš tera mak na konac autoritarni tradicionalisti sa ideologijom država = nacija bez ostatka i/ili “država iznad nacije” ne spadaju u fašiste. Ceo niz zagovornika tzv “Treće pozicije” je bio spreman da primeni ništa manje neprijatne metode nego Musolini, samo ako bi došli u poziciju.

Pod Borisom Trećim su cvetale nesumnjivo fašističke organizacije kao “Ratnici”, njihova satelitska organizacija Narodna Zaštita, Savez Bugarskih Nacionalnih Legiona - sam naziv kaže sve), onda Nacional Socijalistička Bugarska Radnička Partija (!), pa Nacional-Socijalni Pokret, koje je jedino njegova paternalistička figura autoritarnog “narodnog cara spasioca” uz slabu razvijenost zemlje sprečila da direktno preuzmu vlast, ali ne i da se domognu ministarstva policije i komesarijata za Jevreje. Grupa Zveno, (koja je državnim udarima dve svoje frakcije u dva navrata sprečila pomenute sa liste da najure i samog Borisa Trećeg i u Bugarskoj zavedu propisni fašizam) može da posluži kao referentna nacionalistička organizacija nasuprot pomenutim fašističkim i nacističkim partijama - državni interes osim ideologije za fašiste ne postoji, a ni bugarski VMRO tu nije bio mnogo bolji, mada je to bila više radikalno nacionalistička partija.

Ikonografija bugarskih fašista:


CE42FEC0-7AC5-49B4-B283-5351E265B8BF.png


A3602E1B-C90D-4C83-A848-F365F487877B.png


5874BAD8-725F-4301-A549-370E2772E35F.png


3301EFDC-A05A-4466-9899-5DF494AFE8FD.png


BFB127B2-095E-4301-BFC7-E6CB8C9143D2.png
 
Још увек не разумеш смисао и говориш шта ти падне на памет. Јewish quote је антисемитски закон и овде је Југославија у друштву најрасистичкијих земаља у модерној историји човечанства – САД и Немачке.
Покушаваш да га представиш као неки универзално прихваћен закон који није на нивоу „Коначног решења“
Da ne lupaš, baš ništa ne pokušavam da predstavim, za razliku od tebe koji ovde predstavljaš Borisa Trećeg kao nekakvog humanitarnog radnika.
 
Морална страна питања није тема и о томе нема смисла расправљати. Спинуjеш.

Сад ми реци где је поздрав "Хајл Бугари" на слици и зашто приписујеш нацизам тамо где га нема?
Hoćeš da kažeš da ovo nisu nacistički simboli a da probrani kadrovi iz “Ratnika” nisu komandovali bugarskom policijom i raznim službama?

6BD69927-3CF8-458F-A464-2E8579FFB65B.png

52D3B7C1-5171-473B-8589-A3BA12D983F5.png
475E1592-AE54-44F8-8AF6-27744BBB6B8B.png
 
Морална страна питања није тема и о томе нема смисла расправљати. Спинуjеш.

Сад ми реци где је поздрав "Хајл Бугари" на слици и зашто приписујеш нацизам тамо где га нема?
Па шта раде ти Бугари и нацисти заједно на слици, расправљају о хуманистичким темама?
 
Pod Borisom Trećim su cvetale nesumnjivo fašističke organizacije kao “Ratnici”, njihova satelitska organizacija Narodna Zaštita, Savez Bugarskih Nacionalnih Legiona - sam naziv kaže sve), onda Nacional Socijalistička Bugarska Radnička Partija (!), pa Nacional-Socijalni Pokret, koje je jedino njegova paternalistička figura autoritarnog “narodnog cara spasioca” uz slabu razvijenost zemlje sprečila da direktno preuzmu vlast, ali ne i da se domognu ministarstva policije i komesarijata za Jevreje. Grupa Zveno, (koja je državnim udarima dve svoje frakcije u dva navrata sprečila pomenute sa liste da najure i samog Borisa Trećeg i u Bugarskoj zavedu propisni fašizam) može da posluži kao referentna nacionalistička organizacija nasuprot pomenutim fašističkim i nacističkim partijama - državni interes osim ideologije za fašiste ne postoji, a ni bugarski VMRO tu nije bio mnogo bolji, mada je to bila više radikalno nacionalistička partija.

Твој покушај је апсолутно бацање идеолошких дефиниција (како пише на Википедији) без сагледавања контекста политичке ситуације у Бугарској у време Бориса III .

Сам Борис III је уредбом забранио политичко деловање ове странке још 1939. године. Нико од министара у влади није члан политичке странке. Партијска политика била је забрањена у Бугарској.
Партија није распуштена и све до 1944. била је десничарска опозиција режима. Чланови странке су само око 4.000 људи.
Њен оснивач и вођа Асен Кантарђиев умро је као слободан човек 1981. године у САД и никада није суђен у Нирнбергу.
Петар Габровски – министар унутрашњих послова при цару – био је један од главних чланова организације до 1939. године, али ју је напустио. Комунистички народни суд га је 1945. године осудио на смрт.
Петар Габровски – министар унутрашњих послова при цару – био је један од главних чланова организације до 1939. године, али ју је напустио. Комунистички народни суд га је 1945. осудио на смрт. Стрељан је заједно са бугарским премијером и оцем бугарске археологије Богданом Филовом.
Бугарски парламент је 1996. године поништио обе пресуде.
 
Па шта раде ти Бугари и нацисти заједно на слици, расправљају о хуманистичким темама?
Зар ниси могао да замислиш још већy будалаштинy? - али ништа ново - у твом стилу... овде више пута доказано...
 
Зар ниси могао да замислиш још већy будалаштинy? - али ништа ново - у твом стилу... овде више пута доказано...
Рекох ја, кад се удружиш са нацистима и нападнеш суседне земље то је добро дело јер су то Бугари радили, да су неки други било би већ питање моралности и сврсисходности те одлуке.Иначе врло неутрално како рече Борис....
 
Рекох ја, кад се удружиш са нацистима и нападнеш суседне земље то је добро дело јер су то Бугари радили, да су неки други било би већ питање моралности и сврсисходности те одлуке.Иначе врло неутрално како рече Борис....
Опет мењаш смисао расправе – нико није рекао да је добро бити савезник нацизма.
Немачки утицај у овом или оном облику био је свуда. Бугарска ту није изузетак, јер су многе друге земље у сфери нацистичког утицаја, па и та Југославија.
Оптужити Бугарску за фашизам на позадини далеко отворенијих и агресивнијих фашистичких режима попут оних у Мађарској и Румунији, а такоџе и не мање фашистички марионетски режим Недића, потпуна је будалаштина и плод искривљеног антифашистичког југословенског наслеђа.
 
Рекох ја, кад се удружиш са нацистима и нападнеш суседне земље то је добро дело јер су то Бугари радили, да су неки други било би већ питање моралности и сврсисходности те одлуке.Иначе врло неутрално како рече Борис....
1885,vrlo neutralno

6. април 1941– Југословенски авиони До-17 бомбардују индустријски кварт и станицу у Софији, Ћустендил и нека села. У 15.30 југословенски бомбардер Дорниер-17 бацио је 8 бомби изнад Софије, у насељу Булина ливада. Неколико кућа је уништено, 8 људи је погинуло, убијено је 4 жене и 2 деце. Бугарски ловци су успели да отерају бомбардер. Током бомбардовања Ћустендила у 08:35 четири авиона напала су град. Станица је била најтеже бомбардована. Погинуло је 76 људи - 58 грађана, 2 бугарска и 16 немачких војника. Има 95 рањених - 59 грађана, 5 бугарских и 31 немачки војник.
 
Опет мењаш смисао расправе – нико није рекао да је добро бити савезник нацизма.
Немачки утицај у овом или оном облику био је свуда. Бугарска ту није изузетак, јер су многе друге земље у сфери нацистичког утицаја, па и та Југославија.
Оптужити Бугарску за фашизам на позадини далеко отворенијих и агресивнијих фашистичких режима попут оних у Мађарској и Румунији, а такоџе и не мање фашистички марионетски режим Недића, потпуна је будалаштина и плод искривљеног антифашистичког југословенског наслеђа.
Сносе ли Бугари икакву одговорност за такво своје понашање или ипак не.Само што је та Југославија, читај српски народ у њој, видели смо како прошла од тих нациста, дијаметрално супротно од Бугара који су таквом стању и допринели.
Какве везе имају режими Мађарске и Румуније са Бугарском, па шта ако су тамо били такође нацистички режими, јел то аболира Бугаре за оно што су радили.Што се тиче Срба, Румуни бар нису имали геноцидне намере према нама па су тако ваљда пожељнији од неких Бугара који су то имали и спроводили.
Недић нема никакве везе са овим, и није за поређење, убацио си га како би скренуо дискусију као много пута до сада када си био почишћен у дискусији, иначе управо он је у априлском рату командовао 2. армијом и борио се баш против нацистичке инвазије из Бугарске.

Да ствар буде луђа поставио си чланак из Тајмса где цар Борис обећава да ће Бугарска остати неутрална као што је и тада, да би два месеца касније потписао приступање Тројном пакту без икакве ограде, што би значило да је дебело слагао и то у време када су преговори Бугарске и Немачке око приступања дошли у завршну фазу.

Треба ли неки орден да му се додели можда као и овима, осведоченим борцима за правду и демократију:
Богдан Филов, Кирил Преславски и Никола Михов регентски савет 1944.jpg

1885,vrlo neutralno
6. април 1941– Југословенски авиони До-17 бомбардују индустријски кварт и станицу у Софији, Ћустендил и нека села. У 15.30 југословенски бомбардер Дорниер-17 бацио је 8 бомби изнад Софије, у насељу Булина ливада. Неколико кућа је уништено, 8 људи је погинуло, убијено је 4 жене и 2 деце. Бугарски ловци су успели да отерају бомбардер. Током бомбардовања Ћустендила у 08:35 четири авиона напала су град. Станица је била најтеже бомбардована. Погинуло је 76 људи - 58 грађана, 2 бугарска и 16 немачких војника. Има 95 рањених - 59 грађана, 5 бугарских и 31 немачки војник.
Bombardovanje_Beograda_01.jpg
 
Рекох ја, кад се удружиш са нацистима и нападнеш суседне земље то је добро дело јер су то Бугари радили, да су неки други било би већ питање моралности и сврсисходности те одлуке.Иначе врло неутрално како рече Борис....
Došli smo najzad do suštine spora.
 
Сносе ли Бугари икакву одговорност за такво своје понашање или ипак не.Само што је та Југославија, читај српски народ у њој, видели смо како прошла од тих нациста, дијаметрално супротно од Бугара који су таквом стању и допринели.
Какве везе имају режими Мађарске и Румуније са Бугарском, па шта ако су тамо били такође нацистички режими, јел то аболира Бугаре за оно што су радили.Што се тиче Срба, Румуни бар нису имали геноцидне намере према нама па су тако ваљда пожељнији од неких Бугара који су то имали и спроводили.
Недић нема никакве везе са овим, и није за поређење, убацио си га како би скренуо дискусију као много пута до сада када си био почишћен у дискусији, иначе управо он је у априлском рату командовао 2. армијом и борио се баш против нацистичке инвазије из Бугарске.

Да ствар буде луђа поставио си чланак из Тајмса где цар Борис обећава да ће Бугарска остати неутрална као што је и тада, да би два месеца касније потписао приступање Тројном пакту без икакве ограде, што би значило да је дебело слагао и то у време када су преговори Бугарске и Немачке око приступања дошли у завршну фазу.

Треба ли неки орден да му се додели можда као и овима, осведоченим борцима за правду и демократију:
Pogledajte prilog 1376856

Pogledajte prilog 1376860

Скини те југословенске наочаре! Године 1940. нацизам још није био оно што је данас. Нацизам се тада сматрао главним непријатељем комунизма, пре свега са идеолошке тачке гледишта. Врло мало људи је знало шта је крајњи циљ јеврејског питања. Ствари треба посматрати antebellum.. Не знаш ни значење речи геноцид. Из личног убеђења оптужујеш бугарску државу и народ за фашизам. Идеш врло танком линијом, мешаш југословенски народ са српским народом. Дража Михаиловић – један од народних миљеника – се нимало не уклапа у слику антифашисте. От Недића - одговоран за погибију десетина хиљада Јевреја и Срба, правиш јунака,, а државу која је спасила 50 хиљада Јевреја од смрти, називаш фашистичком.
Како се ово зове него безобразлук, шовинизам и предрасуда?
 
1885,vrlo neutralno

6. април 1941– Југословенски авиони До-17 бомбардују индустријски кварт и станицу у Софији, Ћустендил и нека села. У 15.30 југословенски бомбардер Дорниер-17 бацио је 8 бомби изнад Софије, у насељу Булина ливада. Неколико кућа је уништено, 8 људи је погинуло, убијено је 4 жене и 2 деце. Бугарски ловци су успели да отерају бомбардер. Током бомбардовања Ћустендила у 08:35 четири авиона напала су град. Станица је била најтеже бомбардована. Погинуло је 76 људи - 58 грађана, 2 бугарска и 16 немачких војника. Има 95 рањених - 59 грађана, 5 бугарских и 31 немачки војник.
A šta ste očekivali kad ste sa Nemcima krenuli u napad na Jugoslaviju bez objave rata? Vermaht napada Jugoslaviju iz Bugarske a Jugoslavija koliko može udara po Sofiji, stvarno nepravda. Trebalo je možda da vas bombardujemo čokoladama?

Šta bi ti uradio u hipotetičkoj situaciji da je (kao što nije) Makedonija vojno dovoljno vojnički jaka da savlada ili bar ozbiljno ugrozi Bugarsku pa onda Srbija “otvori koridor” za neki hipotetički makedonski prodor ka Sofiji dolinom Nišave (i da još planira da u slučaju uspeha zaposedne na primer Trn i Vidin ‘radi zaštite stanovništva’? Da li bi u tom trenutku Srbija baš bila ‘neutralna’, ili bi je ti ipak proglasio za agresora koji bi bio sam kriv za svaku kontrameru koja bi ga snašla?

Kaži, u hipotetičkoj situaciji u kojoj bi neka velika sila napala Bugarsku sa namerom da je celu okupira i razdeli (npr Turska, sa ili bez blagoslova Zapada i Rusije, u slučaju nekih geopolitičkih perturbacija potpuno realističan scenario), pa onda recimo Makedonija, Srbija i Rumunija zaposele svaka po neki (manji) komad teritorije koji ne bi interesovao glavnog napadača, jer eto, suseda dele, pa da se ne propusti prilika, da se ‘spase’ bar nešto, i svi okupiraju što im se dodeli, a u tim ‘spašenim’ delovima zavedu vojničku okupaciju i postave sopstvenu vlast, pa počnu da biju, hapse i streljaju ko samo pisne, šta bi tada bili ti “spasioci”? Nekakvi ‘administratori’ ili ipak samo okupatori? To primeni na Bugarsku za vreme Drugog svetskog rata, Prvi već da ne pominjem!
 
A šta ste očekivali kad ste sa Nemcima krenuli u napad na Jugoslaviju bez objave rata?
Бугарска војска није учествовала у нападу на Југославију 1941. Ваздушни напад је био на немачки гарнизон на станици у Ћустендилу, али је на сваког погинулог немачког војника страдало 8 цивила.
 
То није суштина спора, већ наратив који ти и Лекизaн гурате као одговор на чланак Тајмса, који нема никакве везе са фашизмом и окупацијом.
Наравно, лакше је окривити „фашистичку“ Бугарску за окупацију „српских“ земаља него признати да се Стојадиновић још 1938. године изјаснио у љубави са Хитлером и да је Недићева влада била више него тихи гласник нацистичке воље – она је директно одговорна за смрт хиљада невиних људи.
Šta si to mislio sa navodnicima nad “srpskih”. Neke velikobugarske teritorijalne pretenzije? Baš zbog tih istog pretenzija ste nad Srbima već vršili genocid, izgubili tri rata za redom i Rumuniji, Turskoj i Grčkoj predali sve viškove teritorija do kojoj ste došli samo zahvaljujući srpskoj pobedi nad Osmanlijskom Carevinom. Slom Turaka kod Kumanova - Bugarska zaposela šta je god htela, bez borbe, slom Bugarske kod Bregalnice, Grčka, Rumunija i Turska isto tako bez borbe i bez ikakvog bugarskog otpora zaposele sve što ste vi pre toga dobili na tanjiru zahvaljujići Srbiji.

Da te podsetim:

a) Dobrudža - bila bugarska od Kumanovske do bitke na Bregalnici, posle više nije. Imala je i bugarsku etničku većinu - više je nema.

b) Izlaz na Egejsko more - Bugaska dobila posle Kumanova, Bugarska izgubila posle Bregalnice.

c) Najveća katastrofa bilo kog južnoslovenskog naroda - Jedrene, prva Osmanlijska prestonica u Evropi, simbol sumraka Grčke, Bugarske, Srbije, pada Hrvatske pod Habzburge, vekovnog terora nad hrišćanima, osvećeno, oteto Turcima baš uz pomoć Srba (!), i opet i ponovo, vratili ste ga Turcima, sve zbog najsiromašnijeg dela Srbije i Makedonije gde opet niste dobrodošli!

Da li si svestan kolika je to bila moralna satisfakcija za sve narode koji su proveli vekove pod osmanlijskim jarmom kad je prvi grad u Evropi iz kog su Turci krenuli u teror nad svima pao, i kad su silom oružja Osmanlije bile prinuđene da se čiste iz njega?! @хан Ацо? @Nenad1331? I to ste im opet vi dali nazad, i to bez borbe, bez ispaljenog metka, jer ste hteli da otimate najsiromašniji deo Srbije! I kad je Makedonija toliko “vaša”, kako to da posle kraja Jugpslavije narod nije prosto ustao i sa Makedonske strane srušio granicu? Kako to da se nije desilo isto što i sa Istočnom Nemačkom? Prosto zato što u Makedoniji ne žive Bugari, to je jedini razlog, inače 1991. bi granica pala sama od sebe, i to sa makedonske strane. JNA danas tamo nema, i opet i ponovo ni oni ne nasedaju na vašu velikobugarsku propagandu i nemaju nameru da budu žrtve vaših velikodržavnih ambicija. Kome je do ‘administriranja’ nek proba malo u Adrianopolisu, da vidi kako će da se provede.

Sve ostalo je velikobugarska mitologija i velikodržavne želje.
 
Poslednja izmena:
Ceo tvoj post je već sam po sebi borderline, najblaže rečeno.

Optužuješ ga da ‘ne zna’ šta znači reč genocid? To je baš ono vaše planirano fizičko istrebljenje Srba sa teritorija Srbije na koje ste bacili oko da bi nekako ‘zatvorili’ Vardarsku dolinu sa severa.

Genocid je upravo ono što ste vi Bugari radili u okupiranim delovima jugoistočne Srbije tokom Prvog svetskog rata.
Без скидања одговорности за одређене злочиначке радње бугарске војске, Топлички устанак не може бити геноцид јер је то оружани отпор. Жртве у Сурдулици су више пута преувеличаване. Све ове хиљаде убијених цивила су конструкције југословенске власти.
 
Šta si to mislio sa navodnicima nad “srpskih”. Neke velikobugarske teritorijalne pretenzije? Baš zbog tih istog pretenzija ste nad Srbima već vršili genocid, izgubili tri rata za redom i Rumuniji, Turskoj i Grčkoj predali sve viškove teritorija do kojoj ste došli samo zahvaljujući srpskoj pobedi nad Osmanlijskom Carevinom. Slom Turaka kod Kumanova - Bugarska zaposela šta je god htela, bez borbe, slom Bugarske kod Bregalnice, Grčka, Rumunija i Turska isto tako bez borbe i bez ikakvog bugarskog otpora zaposele sve što ste vi pre toga dobili na tanjiru zahvaljujići Srbiji.

Da te podsetim:

a) Dobrudža - bila bugarska od Kumanovske do bitke na Bregalnici, posle više nije. Imala je i bugarsku etničku većinu - više je nema.

b) Izlaz na Egejsko more - Bugaska dobila posle Kumanova, Bugarska izgubila posle Bregalnice.

c) Najveća katastrofa bilo kog južnoslovenskog naroda - Jedrene, prva Osmanlijska prestonica u Evropi, simbol sumraka Grčke, Bugarske, Srbije, pada Hrvatske pod Habzburge, vekovnog terora nad hrišćanima, osvećeno, oteto Turcima baš uz pomoć Srba (!), i opet i ponovo, vratili ste ga Turcima, sve zbog najsiromašnijeg dela Srbije i Makedonije gde opet niste dobrodošli!

Da li si svestan kolika je to bila moralna satisfakcija za sve narode koji su proveli vekove pod osmanlijskim jarmom kad je prvi grad u Evropi iz kog su Turci krenuli u teror nad svima pao, i kad su silom oružja Osmanlije bile prinuđene da se čiste iz njega?! @хан Ацо? @Nenad1331? I to ste im opet vi dali nazad, i to bez borbe, bez ispaljenog metka, jer ste hteli da otimate najsiromašniji deo Srbije! I kad je Makedonija toliko “vaša”, kako to da posle kraja Jugpslavije narod nije prosto ustao i sa Makedonske strane srušio granicu? Kako to da se nije desilo isto što i sa Istočnom Nemačkom? Prosto zato što u Makedoniji ne žive Bugari, to je jedini razlog, inače 1991. bi granica pala sama od sebe, i to sa makedonske strane. JNA danas tamo nema, i opet i ponovo ni oni ne nasedaju na vašu velikobugarsku propagandu i nemaju nameru da budu žrtve vaših velikodržavnih ambicija. Kome je do ‘administriranja’ nek proba malo u Adrianopolisu, da vidi kako će da se provede.

Sve ostalo je velikobugarska mitologija i velikodržavne želje.
Историјску тему претвориo си у политички мултинационални монолог.
Улазиш у улогу судије и изричеш казне за геноцид. Да те подсетим да говор мржње није дозвољен на овом форуму и ускоро ћеш бити банован ако наставиш са њим.
Постало је јасно да не доприносиш да публика научи нешто ново на ту тему, већ циљаш само на провокације. Нисам једини који примећује твоју намерну малициозност. Дакле пријава против тебе ће бити од неколико људи - или престани са провокацијама и говором мржње или ћеш бити кажњен по свим правилима форума.
 
Poslednja izmena:
Da te podsetim:

a) Dobrudža - bila bugarska od Kumanovske do bitke na Bregalnici, posle više nije. Imala je i bugarsku etničku većinu - više je nema.
Dobrudža kao celokupan region nije nikad imala bugarsku većinu, već samo južna Dobrudža koja je vraćena Bugarskoj 1940.
b) Izlaz na Egejsko more - Bugaska dobila posle Kumanova, Bugarska izgubila posle Bregalnice.
Izlaz na egejsko more je Bugarska izgubila nakon Prvog svetskog rata 1919, a ne nakon Bregalničke bitke. Ulaziš u istorijske rasprave bez ikakvog poznavanja istorije.
A pritom sam ti rekao da me ne citiras i to jos u temi u kojoj ne učestvujem, zato sad ideš na ignore. Jer bukvalno sve što napišeš na bilo kojoj temi je izmišljotina, a još uvek nisi objasnio zašto si lagao da su prezimena u istočnoj Srbiji nekad bila na -ski 🤡🤡🤡
 

Back
Top