Историја Бугара

Bugarska nacionalna televizija stiže na JUG Srbije

Bugarska nacionalna televizija (BNT) i kablovska TV Info kodal iz Bosilegrada, potpisali su u Sofiji Ugovor o poslovnoj saradnji i razmeni programa.

Ugovor u Sofiji potpisali su Konsantin Kamenarov, generalni direktor BNT i Ivana Đorđević Metodijeva, vlasnica TV Info kodal iz Bosilegrada i TV Info puls iz Vranja.

Uz druge zvanice, ovom činu je prisustvovao i Vladimir Ćurguz, ambasador Republike Srbije u Bugarskoj.

Pored programa BNT, koje će Info kodal emitovati za pripadnike bugarske nacionalne menjine u Srbiji, bugarski javni servis se na ovaj način uključuje u projekt koji će u Bosilegradu zajedno da realizuju Info kodal i Kulturni informativni centar (KIC) iz Bosilegrada.

Reč je o naučnom skupu „Položaj bugarske nacionalne manjine u Srbiji“, koji će biti finansiran iz evropskih fondova.

Trodnevna rasprava srpskih i bugarskih istoričara u Bosilegradu biće zabeležena na tridesetak polučasovnih emisija koje će emitovati Bugarska nacionalna televizija, Info kodal iz Bosilegrada i emiteri koji budu zainteresovani za ove televizijske sadržaje.

https://www.vranjske.co.rs/info/bugarska-nacionalna-televizija-stiže-na-jug-srbije

То је добро.
 
Гру је рођен у Димитровграду

Није тема али Бугара има и у Хрватској.По неким подацима било их је око 2000 само у околини Загреба.Углавном су били повртари и дан данас се на пијаци у Загребу сећају бугарских повртара који су продавали квалитетно поврће за мале паре.Њихови потомци се данас баве разним занимањима.

Što se tiče ovih Bugara koje si naveo a koji su pobegli iz Bugarske posle drugog svetskog rata ja sam odrastao na periferiji Novog Sada u čijoj su bližoj okolini bila tri salaša koje su držali ti Bugari.Kupovali smo povrće od njih a neke komšije koje su bile siromašnije su išle kod njih na njivu da rade za nadnicu kako bi upotpunile svoj kućni budžet.To je bilo do pre oko tridesetak godina.Kada su ti ljudi pomrli njihovi naslednici nisu nastavili da se bave sa tim poslom već su se opredelili za raznorazna zanimanja.U jednom tom salašu je sada restoran u drugom konjički klub a u trećem ne znam šta je.Veći deo njiva je isparcelisan i prodat i sada su tamo sazidane kuće.Sa nekim od njihovih potomaka sam dobar prijatelj i bili smo generacija u školi.Znam da su se jedni od njih prezivali Anastov,a drugi Burnov,za treće ne mogu da se setim znam da su ga zvali Kosta.Pričao sam sa tim prijateljem zašto mu je deda pobegao iz Bugarske.On kaže da su u to vreme tamo ljudi služili vojsku tri godine i da su ih stalno pozivali i posle toga u rezervni sastav i da je njegovom dedi dopizdilo i da je zbog toga pobegao ovde.
 
Poslednja izmena:
Григорије Цамблак је био игуман манастира Дечани и описао живот Стефана дечанског.
https://sr.wikipedia.org/wiki/Григорије_Цамблак

Григорије Цамблак (Велико Трново, Бугарска, око 1360 — Кијев, 1419) био је средњовековни бугарски писац и црквени поглавар, митрополит кијевски, аутор многих дела која су ушла у стару бугарску, српску и руску књижевност.
Учио се код бугарског патријарха Јефтимија. Преко Молдавије Цамблак је дошао у Србију, где је био игуман манастира Дечани. У Русији је доспео до митрополитске столице и прочуо се као велики проповедник. Као митрополит кијевски од 1414. био је у расколу са руском црквом и учествовао на унионистичком сабору у Констанци 1418. У Молдавији је одиграо крупну улогу у стварању култа светог Јована Новог Сучавског (Мучење светог Јована Новог и Служба светом Јовану Новом), а у Кијеву написао велики број беседа, слова и похвала (Похвала кијевском митрополиту Кипријану, Похвала патријарху Јевтимију и др). У Србији је као игуман манастира Дечани описао живот Стефана Дечанског. Од њега се сачувало и једно малено дело о животу св. Петке и преносу њених моштију у Србију.

Житије је више у хагиографском тону неголи на развојној линији старих српских биографија, али као композиционо и идејно јединствено дело које негује психолошки портрет и унутрашњу драму великомученика Стефана представља обнављање култа овог светитеља у духу мартиролошке књижевности косовске тематике. У складу са савременим аскетско-философским кретањима, Цамблак се доста бавио унутрашњим стањима својих јунака. Опис Дечана је први потпуни пејзаж у српској књижевности.
 
Poslednja izmena:
https://sr.wikipedia.org/sr-el/Константин_Филозоф

Konstantin Filozof (ok. 1380—posle 1431) je bio bugarski srednjovekovni književnik i filozof koji je najpoznatiji kao pisac Žitija despota Stefana Lazarevića i Skazanja izloženog o pismenima.

Posle propasti Bugarske 1393, Konstantin Filozof je prešao u Srbiju, kojom je vladao despot Stefan Lazarević. Konstantin je našao utočište na despotovom dvoru, jer je i sam despot Stefan bio književnik i veliki zaštitnik književnosti. Tu je Konstantin razvio veliku književnu delatnost, bio despotov bibliotekar, pisao pravopisna uputstva i rukovodio radom na prevođenju i prepisivanju knjiga. Tada je postojala čuvena škola resavskih prevodnika, kojoj je Konstantin bio idejni vođa i reformator.

Od njega su ostala Slovo o pravopisu i Žitije despota Stefana Lazarevića. U prvom delu razlaže načela svoje reforme jezika i pravopisa. Tu, uglavnom, osuđuje unošenje elemenata narodnog govora u staroslovenski jezik i nedoslednu upotrebu grčkih slova.

Mnogo je važnije drugo njegovo delo, Život despota Stefana Lazarevića. Istorijski, ovo delo predstavlja vrhunac u razvitku srpskih srednjovekovnih biografija. Delo je puno istorijskih podataka i daje vernu sliku doba Stefanove vladavine. U njemu nema skoro ničeg hagiografskog. Despot nije bio proglašen za sveca od strane crkve, pa je možda i ta činjenica uticala da biografija dobije čisto istorijski karakter. Posle dužeg uvoda, pisac daje opis srpskih zemalja i opširno izlaže genealogiju Nemanjića, čije poreklo izvodi od cara Konstantina. Ta genealogija se mnogo prepisivala i poslužila je kao osnov za stvaranje posebnih spisa, — rodoslova. Posle toga i kratkih napomena o knezu Lazaru i Kosovu prelazi se na prikazivanje Stefanove vladavine, ali se uporedo i opširno izlaže i istorija okolnih naroda, poglavito Turaka. Tako se opširno priča o Tamerlanu i Bajazitu, o bici kod Angore, o događajima u Turskoj pod Musom i Muratom II, itd. Sa istorijskog gledišta, ovo je najbolja biografija, ali je pisana nejasnim i nepristupačnim jezikom, stilom teškim i tamnim. Značajno je napomenuti da kod Konstantina ima primera i imena iz stare grčke prošlosti.
 
Григорије Цамблак је био игуман манастира Дечани и описао живот Стефана дечанског.
https://sr.wikipedia.org/wiki/Григорије_Цамблак

Григорије Цамблак (Велико Трново, Бугарска, око 1360 — Кијев, 1419) био је средњовековни бугарски писац и црквени поглавар, митрополит кијевски, аутор многих дела која су ушла у стару бугарску, српску и руску књижевност.
Учио се код бугарског патријарха Јефтимија. Преко Молдавије Цамблак је дошао у Србију, где је био игуман манастира Дечани. У Русији је доспео до митрополитске столице и прочуо се као велики проповедник. Као митрополит кијевски од 1414. био је у расколу са руском црквом и учествовао на унионистичком сабору у Констанци 1418. У Молдавији је одиграо крупну улогу у стварању култа светог Јована Новог Сучавског (Мучење светог Јована Новог и Служба светом Јовану Новом), а у Кијеву написао велики број беседа, слова и похвала (Похвала кијевском митрополиту Кипријану, Похвала патријарху Јевтимију и др). У Србији је као игуман манастира Дечани описао живот Стефана Дечанског. Од њега се сачувало и једно малено дело о животу св. Петке и преносу њених моштију у Србију.

Житије је више у хагиографском тону неголи на развојној линији старих српских биографија, али као композиционо и идејно јединствено дело које негује психолошки портрет и унутрашњу драму великомученика Стефана представља обнављање култа овог светитеља у духу мартиролошке књижевности косовске тематике. У складу са савременим аскетско-философским кретањима, Цамблак се доста бавио унутрашњим стањима својих јунака. Опис Дечана је први потпуни пејзаж у српској књижевности.

Киприан (Цамблак; Сербианин) - митрополит Московский, Киевский и всея Руси в 1390 – 1406 гг.
втор. пол. XIV в. - 1406


По национальности болгарин или серб из г. Тернова. Управляя русской иерархией, митр. Киприан умело поддерживал единство Церквей и строго преследовал «неправды епископов». Он всю свою деятельность направил на «утверждение православных в благочестии». Его называли мужем «всякого целомудрия и разума божественного исполненным и вельми книжным». Будучи пастырем образованным, митр. Киприан заботился о развитии просвещения в России. Он занимает видное место в истории Церкви как церковный писатель и деятель по исправлению церковных книг и обрядов. В 1472 г. были обретены мощи святителя, которые находятся в Успенском соборе Московского Кремля.

http://mmedia.nsu.ru/culture/DATA/obj4416/NEW_VIEW_2.htm
 
Poslednja izmena:
Naravno netacano i lazno. Srbi imaju oko 55+% slovenske genetike dok Bugari jedva dobacuju oko 40-ak%. To je cinjenica, ulepsavati je nema smisla.
Сматрам да то не доводи у питање словенски карактер данашњих Бугара, јер бити Словен није синоним за бити натполовични потомак древних Словена. Словени постоје, они нису попут Римљана, Илираца или Трачана.
 
Сматрам да то не доводи у питање словенски карактер данашњих Бугара, јер бити Словен није синоним за бити натполовични потомак древних Словена. Словени постоје, они нису попут Римљана, Илираца или Трачана.

Haeule, nije problem u tome da neko prebrojava gene današnjih Bugara. Oni imaju pravo kao i svaki narod da se definišu kako žele, pa bili to Sloveni, Prabugari ili Tračani svejedno. Stvar njihovog samostalnog izbora i samosvesti.
Groteskna je moderna koncepcija obrazovne politike te države koja, možda nisi znao, je 1990. podržala obrazovanje Bugarskog nacionalnog kongresa (BNK) i podržala inicijativu da stanovnici Republike Tatarstana unutar RF dobiju zajemčena prava kao i svi drugi Bugari.
Isto je učinjeno i sa ponekim neslovenskim manjinskim skupinama u Rumuniji, Moldaviji i Ukrajini.
Problem proističe iz toga kada iz istog tabora dolazi agitacija po kojoj se negira nacionalnost i posebnost Makedonaca. Oni se po istom principu protiv svoje volje đuture broje u Bugare, dok se njihova zemlja ni pet ni šest smatra delom Bugarske. Onda se Bugari proizvoljno kad im to pogoduje predstavljaju kao Sloveni u političke svrhe, kako bi zabašurili neodrživost lakrdijaškog koncepta njihovog višestrukog paralelnog narodnog porekla, po principu ugrabi šta možeš. Isto se pokušava uraditi i sa bugarskom manjinom u Srbiji koja se instruira da bude žrtva, učena iz Sofije da mrzi državu Srbiju i njene institucije, a srpski narod prikazuje kao neprijateljski i kao izvor svih nedaća za neuspehe bugarske politike na spoljnom planu.
Imajući u vidu posrtanja u dva svetska rata i u jednom balkanskom, gde ni danas kod mnogih (ako ne većine) ne postoji trunka kritičke svesti ili propitivanja savesti, već optuživanje drugoga i pletenje teorija zavera protiv isključivo svog naroda (može to i svako od nas. Postaviti svoj narod u centar sveg dešavanja i započeti krajnje nekritičko parolašenje ili navijanje za sebe i svoje), iole nacionalno zdravi Srbi nemaju ni najmanji razlog da povlađuju i idu niz dlaku nečemu što je em neistinito em nepravedno, zloćudnoj susedskoj politici upakovanoj u danajske darove.
 
Poslednja izmena:
Haeule, nije problem u tome da neko prebrojava gene današnjih Bugara. Oni imaju pravo kao i svaki narod da se definišu kako žele, pa bili to Sloveni, Prabugari ili Tračani svejedno. Stvar njihovog samostalnog izbora i samosvesti.
Groteskna je moderna koncepcija obrazovne politike te države koja, možda nisi znao, je 1990. podržala obrazovanje Bugarskog nacionalnog kongresa (BNK) i podržala inicijativu da stanovnici Republike Tatarstana unutar RF dobiju zajemčena prava kao i svi drugi Bugari.
Isto je učinjeno i sa ponekim neslovenskim manjinskim skupinama u Rumuniji, Moldaviji i Ukrajini.
Problem proističe iz toga kada iz istog tabora dolazi agitacija po kojoj se negira nacionalnost i posebnost Makedonaca. Oni se po istom principu protiv svoje volje đuture broje u Bugare, dok se njihova zemlja ni pet ni šest smatra delom Bugarske. Onda se Bugari proizvoljno kad im to pogoduje predstavljaju kao Sloveni u političke svrhe, kako bi zabašurili neodrživost lakrdijaškog koncepta njihovog višestrukog paralelnog narodnog porekla, po principu ugrabi šta možeš. Isto se pokušava uraditi i sa bugarskom manjinom u Srbiji koja se instruira da bude žrtva, učena iz Sofije da mrzi državu Srbiju i njene institucije, a srpski narod prikazuje kao neprijateljski i kao izvor svih nedaća za neuspehe bugarske politike na spoljnom planu.
Imajući u vidu posrtanja u dva svetska rata i u jednom balkanskom, gde ni danas kod mnogih (ako ne većine) ne postoji trunka kritičke svesti ili propitivanja savesti, već optuživanje drugoga i pletenje teorija zavera protiv isključivo svog naroda (može to i svako od nas. Postaviti svoj narod u centar sveg dešavanja i započeti krajnje nekritičko parolašenje ili navijanje za sebe i svoje), iole nacionalno zdravi Srbi nemaju ni najmanji razlog da povlađuju i idu niz dlaku nečemu što je em neistinito em nepravedno, zloćudnoj susedskoj politici upakovanoj u danajske darove.
У праву си. Просто речено - они су источни Хрвати. Готи пред нацистима, Словени кад је потребно приљубити се победницима и избећи заслужену казну.
 
Poslednja izmena:
Него да те питам.
Очигледно је да није накнадна конструкција када су га чак и комунистичке власти обелоданиле а познато је колико су те власти радиле на томе да учврсте македонску националну свест и ни у ком случају им не би одговарало да измишљају овакве ствари.Али чак ни они нису могли да прећуте овако значајан археолошки налаз.Друга ствар је што Василија II византијског цара нису назвали бугароубица зато што је убијао Немце у Македонији већ зато што је убијао Бугаре у Македонији.Хоћеш да кажеш да Василије није знао против кога ратује?
Па тиме би само учврстили бугарску националну свест а не македонску нешто си гадно помешао, и ко каже да је натпис настао у време комунизма када је пронађен?
Назвали су га тако јер је ратовао против бугарског цара, већ смо установили да је Самуило присвојио бугарску царску титулу иако никада није владао бугарским матичним територијама и коју сами Византинци никада нису признавали.Владао је и Рашком и Босном такође.
Да не помињем случај да су исти ти Словени за бугарског цара прогласили и Константина Бодина у устанку из 1972 године па?
Не знам да ли ти његово име и имена чланова његове породице Рипсимија, Давид, Мојсије, Арон, Алусијан говоре нешто о његовом пореклу?
Устанак Словена тј. комитопула против византијске управе букнуо је невезано за тадашњу бугарску владајућу лозу, и не само то већ је византијски цар послао у Преслав синове преминулог бугарског цара Петра Бориса и Романа како би угушили овај устанак.
 
Ne razumem zašto je problem da priznamo da je nekolicina poznatih građana Srbije bugarskog porekla? Znači ne Bugari nego bugarskih korena. Sumnjam da iko od njih sebe smatra Bugarinom.
Umalo da izbije međunarodni incident zbog Venea, Georgijeva, Grua, Pauline...Žalosno.
 
Ne razumem zašto je problem da priznamo da je nekolicina poznatih građana Srbije bugarskog porekla? Znači ne Bugari nego bugarskih korena. Sumnjam da iko od njih sebe smatra Bugarinom.
Umalo da izbije međunarodni incident zbog Venea, Georgijeva, Grua, Pauline...Žalosno.
Управо тако.И онда ми неко каже...ми немамо предрасуде о Бугарима....ми не мрзимо никог...Бугари прозваше све Србе Бугарима,Бугари нису стигматизовани,Бугари сасвим слободно могу да се јавно изјасне као Бугари исто би били третирани као да су се изјаснили као Срби,популарне личности које би се јавно изјаснили као Бугари имали би исту популарност као да су се изјаснили као Срби...итд.
 
Poslednja izmena:
Pa i nemamo, mi ne zelimo delove Bugarske za razliku od nekih tamosnjih usijanih glava.
Колико знам усијаних глава има и у Србији.Ево рецимо форумашица Сребрена отприлике сматра да Бугарска и не постоји и да је све то Србија.Званична Бугарска признаје територијални интегритет републике Србије и жели пријатељске односе са републиком Србијом а усијаних глава има свуда.Срби су поштовани у Бугарској и ко год је отишао у Бугарску то може да потврди.

Говор преседника Народног собрања Бугарске пред народним посланицима у Скупшнини Србије

http://www.parlament.rs/13._posebna..._Republike_Srbije_u_11._sazivu.32558.941.html
Ponedeljak, 30. oktobar 2017.
13. posebna sednica Narodne skupštine Republike Srbije u 11. sazivu

Predsednica Narodne skupštine Maja Gojković sazvala je 13. posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u 11. sazivu za ponedeljak, 30. oktobar 2017. godine, sa početkom u 13.00 časova.
Predsednica je za ovu sednicu utvrdila dnevni red sa jednom tačkom i to:

Obraćanje Narodnoj skupštini Nj.E. Dimitra Glavčeva, predsednika Narodnog sobranja Republike Bugarske.

Po završetku obraćanja predsednika Narodnog sobranja Republike Bugarske Dimitra Glavčeva, predsednica Narodne skupštine Maja Gojković zaključila je 13. posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u 11. sazivu.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

(Sednica je počela u 13.00 časova. Sednicom predsedava Maja Gojković, predsednik Narodne skupštine Republike Srbije.)

*
* *
PREDSEDNIK: Poštovani narodni poslanici, poštovani članovi Vlade Republike Srbije, Vaše Ekselencije, poštovani gosti, dame i gospodo, otvaram Trinaestu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Jedanaestom sazivu.
Kao što vam je poznato, ovu Posebnu sednicu sazvala sam da bi se Narodnoj skupštini obratila Njegova Ekselencija, gospodin Dimitar Glavčev, predsednik Narodnog sobranja Republike Bugarske.
Čast mi je da, u ime Narodne skupštine i u svoje ime, pozdravim Njegovu Ekselenciju gospodina Dimitra Glavčeva. Pored njega, pozdravljam i ostale uvažene članove delegacije Narodnog sobranja Republike Bugarske, predstavnike Vlade Republike Srbije, diplomatskog kora u Republici Srbiji i uvažene goste koji prisustvuju današnjoj sednici.
Sada molim Njegovu Ekselenciju, gospodina Dimitra Glavčeva, da nam se obrati. Izvolite.
DIMITAR GLAVČEV: Dobar dan.
Poštovana gospođo predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, poštovani narodni poslanici, Vaše Ekselencije, dame i gospodo, dozvolite mi da svoje obraćanje započnem poslovicom koja u sebi sadrži mudrost prijateljskog srpskog naroda.
Verujem da između Bugarske i Srbije ograda ne sme da bude. Verujem da Bugarska i Srbija treba da budu odlični susedi. Verujem da Bugarska i Srbija imaju zajedničku budućnost u ujedinjenoj Evropi.
Sa uzbuđenjem stajem za najvišu govornicu Republike Srbije. Želim da izrazim svoju veliku zahvalnost gospođi predsednici Maji Gojković i svim narodnim poslanicima na ukazanoj visokoj počasti da budem prvi bugarski državnik koji se obraća Narodnoj skupštini Republike Srbije. Zahvaljujem na ovoj prilici.
Prihvatam je kao jasan znak o značaju odnosa između dve zemlje, između dva prijateljska naroda, između narodnih poslanika dva parlamenta i kao nastojanje da se izgrade dobrosusedski i prijateljski odnosi.
U današnjem svečanom trenutku želim da podsetim da smo Bugari i Srbi vrlo bliski. Ova bliskost zasniva se ne samo na našem geografskom susedstvu, ne samo na viševekovnoj isprepletanoj istoriji, već i na shodstvu jezika, kulture, zajedničke vere i tradicija.
Posebno su jaki primeri međusobne podrške u 19. veku. Godine 1862. u Beogradu je osnovana Prva bugarska legija, sa Georgiem Rakovskim na čelu. Preko 600 bugarskih revolucionara i mladih bugarskih patriota iz još uvek porobljene Bugarske
1/2 BD/IĆ


uključilo se u tu legiju. Među njima je i apostol slobode Bugarske Vasil Levski. Pet godina kasnija, opet u Beogradu, osnovana je i Druga bugarska legija. Danas u jednom od najlepših parkova Beograda, Tašmajdanu, podignut je skroman spomenik, kojim je odata pošta herojima Vasilu Levskom i Georgiu Rakovskom.
Bugarsko-srpsko prijateljstvo indikativno je u tome da čak i na Balkanu, gde su okupljeni narodi sa izrazitim identitetom, uspostavljanje odnosa poverenja, saradnje i prijateljstva je moguće kada postoji neophodna politička volja.
Ono što je danas važno za nas i za naše građane jeste da smo svesni potrebe za novim napretkom međusobnih odnosa, a naš zajednički cilj mora da bude očuvanje stabilnosti u regionu i blagostanje naša dva naroda.
Poštovane dame i gospodo, bugarski narod toplo pozdravlja srpski narod što je u 21. veku izabrao evropski smer razvoja. Pozdravljamo srpske građane što na svakim sledećim izborima ponovo i ponovo biraju političare koji ih vode prema Evropskoj uniji.

2/1 TĐ/CG 13.05-13.10

Pre svega, da vas uverim da će evropska perspektiva zapadnog Balkana biti među osnovnim prioritetima predstojećeg bugarskog predsedavanja Savetom EU. Mi podržavamo postizanje opipljivog napretka na vašem evropskom putu. Smatramo da Srbija pokazuje snažnu želju da postane deo evropske porodice. Kao predsednik Narodnog sobranja Republike Bugarske, želim da sa ove govornice glasno izjavim – Republika Bugarska podržava evropsku integraciju Republike Srbije u EU. Ubeđeni smo da će proevropski političari u Srbiji, uz podršku i razumevanje srpskih građana, energično završiti sve potrebne reforme i da će zemlja u potpunosti ispuniti zahteve za punopravno članstvo.
Bugarska očekuje Srbiju u našoj ujedinjenoj evropskoj porodici, u zajednici prave demokratije, garantovanih prava i sloboda svakog građanina, u našoj porodici koja poštuje razlike i jedinstvenost, a predrasude i govor mržnje ostaju u prošlosti.
Od 1. januara 2018. godine Bugarska će po prvi put preuzeti rotaciono predsedavanje Savetom EU. Mi se već dugo vremena pripremamo za ovu obavezujuću odgovornost. Sa velikim zadovoljstvom želim da vas upoznam sa činjenicom da je u toku ove pripreme Bugarska uložila puno energičnih napora i uspeli smo da ubedimo naše partnere da tema o proširenju EU na Srbiju i ostale zemlje zapadnog Balkana ponovo bude uvrštena u dnevni red Unije.
Za vreme našeg predsedavanja nastavićemo da radimo na tome. Na taj način vaša reformatorska nastojanja će dobiti novu energiju i motivaciju, a srpska država jasniju perspektivu o članstvu. Pred Srbijom se otvara jedinstvena prilika da u narednim mesecima i godinama ubrza integracioni proces prema EU. Posle Bugarske predsedavanje preuzima Austrija, a posle toga Rumunija. Sve tri zemlje izrazile su jasnu podršku evropskom putu vaše zemlje. Ubeđen sam da će srpski političari i građani raditi uporno kako bi Srbija pridružila našoj zajedničkoj evropskoj porodici.
Poštovane dame i gospodo, pozdravljamo politiku Srbije u poslednjih nekoliko godina u pogledu nacionalnih manjina u zemlji. Verujemo da se svaki problem može rešiti samo i jedino dijalogom. Pozdravljam i vas zakonotvorce u Narodnoj skupštini. Visoko cenimo činjenicu da su poslednjih godina usvojeni akti iz oblasti prava nacionalnih manjina u Srbiji u skladu sa najvišim evropskim standardima. Zadovoljni smo činjenicom i nadamo se da je daleko u istoriji ostalo vreme kada su svojim činjenjem ili ne činjenjem tadašnji totalitarni režimi pokazivali odnos nepoštovanja prema Bugarskoj nacionalnoj manjini u Srbiji.
Danas Bugarska i Srbija ispoljavaju zajednički interes za efikasnijim ostvarivanjem propisanih prava Bugarske nacionalne manjine i zajedno u bilateralnim odnosima da stvaramo povoljan politički okvir za to. Bugarska i Srbija su zajedno zabrinute zbog ekonomskog stanja pograničnih opština i zajedno tražimo povoljna rešenja.
Za mesec dana u Nišu će se održati zajednički forum poslovnih ljudi iz dve zemlje. Uz učešće visokih predstavnika dve vlade razmatraće se konkretni projekti o ulaganjima, koji bi doveli do ekonomskog oživljavanja područja duž granice sa Bugarskom.
Moramo da radimo zajedno i na razvoju Bosilegrada, opštine sa preovlađujućim bugarskim stanovništvom. Poslednjih 15 godina stanovništvo opštine smanjeno je za preko 30%. Kritična je situacija sa nezaposlenošću. Uz zajedničke napore dve države moramo da popravimo tu situaciju.

2/2 TĐ/CG

Želim da se sa ove govornice obratim i Bugarima u Republici Srbiji. Budite aktivni građani susedne i prijateljske Srbije, pamtite svoj rod i jezik.
Poštovana gospođo predsednice, poštovani narodni poslanici, vaše ekselencije, podrška Bugarske članstvu Srbije i ostalih država zapadnog Balkana je naš trajni prioritet. Radićemo na tome, ne samo za vreme našeg predsedavanja.

3/1 AL/JJ 13.10 – 13.15

Ubeđen sam da ćete i vi biti aktivni i da ćete raditi na ispunjenu potrebnih kriterijuma. To je važno za prosperitet društva i građana i siguran sam da će oni to ceniti.
Geslo bugarskog predsedavanja Savetom Evropske Unije je geslo koje je ispisano iznad ulaza u zgradu bugarskog parlamenta. Od 1. januara 2018. godine to će biti geslo i ujedinjene Evrope i ovde sa govornice Narodne skupštine Republike Srbije nadam se da će ono postati naše zajedničko geslo.
Ujedinjenje čini snagu.
Hvala na pažnji.
PREDSEDNIK: Zahvaljujem predsedniku Narodnog sobranja na njegovom obraćanju i zaključujem Trinaestu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u Jedanaestom sazivu.
 
Poslednja izmena:
У ставове званичке Бугарске можемо се поуздати отприлике исто онолико колико и у ставове званичне Хрватске.

Заправо, мање, јер Хрвати нису у стању да прикрију своје усташтво, тако да с њима знамо на чему смо.

Ви, пак, понашате се скоро братски, док не искрсне прилике да нам заријете нож у леђа.
 
Pusti ti to, ovo je bitno.


4I8k9kpTURBXy81M2Y3ZjVmNjc4MmQ1NTJlYzA3MDZhMDJlZDQ2NzBlNy5qcGeRlALNBLAAwoGhMQI
 
У ставове званичке Бугарске можемо се поуздати отприлике исто онолико колико и у ставове званичне Хрватске.

Заправо, мање, јер Хрвати нису у стању да прикрију своје усташтво, тако да с њима знамо на чему смо.

Ви, пак, понашате се скоро братски, док не искрсне прилике да нам заријете нож у леђа.
Заривање ножа у леђа није бугарски проналазак:Подсетићу те да је прво заривање ножа у леђа било 1885.године и поред тога што су Бугари отворено помагали Србима да се ослободе Турске пре тога.Ако под забијање ножа у леђа сматрамо неки неочекиван напад онда је напад из 1885.године био неочекиванији од напада 1913,1915 и 1941.Да не помињем окупацију Македоније у којој је на разноразне начине и то највише насилним методама искорењено бугарство и покушано да се укорени српство а накрају добијено македонство.
 
Poslednja izmena:
Pusti ti to, ovo je bitno.


4I8k9kpTURBXy81M2Y3ZjVmNjc4MmQ1NTJlYzA3MDZhMDJlZDQ2NzBlNy5qcGeRlALNBLAAwoGhMQI
Оставимо ми лингвистима да решавају који је дијалекат српски а који бугарски.Бугарска и Македонија су потписале споразум о пријатељству који су ратификовале обе скупштине у којем се то на најбољи начин решило а да ниједна страна није одустала од својих ставова и није оштећена.Да ли лингвисти треба да коче будућност овог региона?Да ли због историје треба да будемо најгори регион у Европи?Да ли због нечега у прошлости не треба да имамо будућност и да се опет убијамо?Да ли због тога што смо слични треба да се мрзимо?Да ли су сукоби будућност ове регије?Ми треба да превазиђемо проблеме из прошлости и да престанемо да правимо ограде и да мислимо да смо ми били цвећке и невинашца у прошлости а да су сви остали ето природно зли и да нас мрзе.Ово мислим на све народе а не само на Бугаре и Србе.
 
Poslednja izmena:
Slazem se, ali veci problem je u vasem dvoristu. Sto se tice jezika nema tu sta lingvisti da utvdjuju, ovaki kako je prikazno na mapi je bajka za decu.
Ја нисам лингвиста и по мени би било најбоље да неки светски неутрални лингвисти који су стручни по том питању оцене које је чији дијалекат.Нити је шопски дијалекат званични језик у Србији нити је шопски дијалекат званични језик у Бугарској.Тако да не видим ту неки већи проблем а мислим да је сасвим нормално да на граничним областима два словенска народа буде неки дијалекат који има елементе и једног и другог народа.
 
Poslednja izmena:
Просто концепт нације је превазишао етнички карактер већ културолошка језичка скупина од 19-ог века па и раније. Протеривање Турака са Балкана је изазвала нове међуетничке сукобе тако рећи закаснели империјализам који је кулминирао балканским ратовима, ту су се сви позивали на историјско право и обнављање нечега што је давно постојало. Међутим ситуација на терену није ишла у прилог никоме па су ти ратови прожети злочинима и етничким чишћењима.
Знамо што се касније дешавало но у модернијем добу Хитлер је отворио пандорину кутију браћање коренима, етничком, чистим етничким државама и остало уз наравно обнављање Аустроугарске у неком његовом облику.
Ову експанзију фашизма и нацизма су већина држава искористиле за решавање својих етничких проблема.
Немачка је прихватила пораз чак је ова власт у Немачкој била страховлада која није ни издалека имала подршку читавог немачког народа а нарочито интелекзуалне елите, сличан слој људи је био регрутован и у комунисте. Берлин је био опзициони град који је буквално морао бити окупиран а пре овога је био шосле Париза највећа метропола и оаза уметности, авангарде и разних стилоба слободне уметности. Немци су се покајали за овако нешто док остале државе које су им полтрнски служиле се никад нису покајале чај и данас врте те приче јер су лако амнестиране променом режима без икакве крвице , од нсших цењених најближих суседа чак и шире.

Послато са SP6.2 уз помоћ Тапатока
 

Back
Top