DELEGACIJA , TO SAM JA ... !
Kada je ruski deo vojne delegacije počeo da negoduje na ponašanje i postupanje Viktora Černomirdina uz insistiranje da se svi hitno vrate u Moskvu, tada je Černomirdin generalu Ivašovu rekao da on navodno čeka da Talbot iznese svoju pregovaračku poziciju, a da će .............................................
saradnika Viktora Černomirdina sa kojim je on u tajnosti prekrajao dogovorene stavove rekao je Ivašovu da je na predloženoj varijanti dogovora štošta promenjeno i da je tu dodato .........
Tom prilikom je Marti Ahtisari, pokazujući koliko mu je stalo do međunarodnog prava, prstom pokazao na sto i rekao Slobodanu Miloševiću da će, ukoliko on ne prihvati ovaj ultimatum, Beograd biti ravan kao taj sto.
Tada je Jugoslovenska strana očekivala zaštitu i podršku Rusije, međutim, Viktor Černomirdin je predsedniku SRJ rekao da Rusija nije spremna da brani Srbiju kojoj predstoji kopnena intervencija NATO snaga! Ovo je dodatno pogodilo Jugoslovenski državni vrh, koji nije mogao verovato onome što čuje. General Ivašov je više puta i ranije pre ovih pregovora dolazio u Beograd i razgovarao sa srpskim generalima, ali je ovaj put verovao i nadao se kao i Srpski generali da će možda uz nekakvo insistiranje biti moguće da se dokument ultimatuma koriguje kako bi se sprečile i strahovite posledice koje za njim slede. ....................
..................
Kada je Milošević rekao da će, nakon što će prouči taj dokument, dati predloge za njegovu korekciju, Marti Ahtisari je zaćutao a Černomirdin je rekao: „nema ispravki, dokument se može samo potpisati ili odbaciti". Milošević tada taktički odložio sastanak za naredni dan u 11 časova. U nadi da će uspeti nešto da promeni, iste večeri je pozvao rusku delegaciju na privatni razgovor. Na tom sastanku bilo prisutno skoro celo političko rukovodstvo SR Jugoslavije, pa je tom prilikom pokušao da utiče na Černomirdina sa ciljem da unese popravke i izmene u dokument koji je bio potpuno neprihvatljiv. Međutim, Černomirdin je bio kategoričan u tome da nikakvih popravki neće biti, ubeđujući: „Zašto vas ne bi zadovoljio dokument, kojim se zaustavlja bombardovanje, celovitost Jugoslavije se garantuje, suverenitet nad Kosovom se garantuje...". Milošević je tada postavljao brojna pitanja: kada će u tom slučaju prestati bombardovanje i kada će se u tom slučaju Kosovo vratiti u sastav i pod upravu Jugoslavije, i slično. Černomirdin je otvoreno lagao: „Mislim da će bombardovanje prestati nekoliko dana posle potpisivanja ovog sporazuma, a možda čak i sutradan, a što se Kosova tiče, ono će se u roku od nekoliko meseci vratiti u sastav Jugoslavije". Čak je i Milan Milutinović, tadašnji predsednik Republike Srbije pokušao da utiče na razgovor i postavio je otvoreno pitanje generalu Ivašovu: „Gospodine generale, kada se Kosovo može vratiti u sastav Srbije u ovom slučaju"? General Ivašov je kratko odgovorio: „posle potpisivanja ovog dokumenta - nikad!". To veče je Ivašov imao sastanak i sa generalom Ojdanićem koji se takođe protivio takvom prekidu rata, pokušavajući da dobije garancije da, ukoliko Rusija pomogne u nekim pitanjima, vojska ima nameru da nastavi da pruža otpor i da vojska nema nameru da se preda. Ali te garancije nije dobio.
OD GOTOVOG VERESIJA .... !
Ova činjenica je jako teško pogodila rukovodstvo SRJ i srpski narod u celini, jer se i Milošević i celo jugoslovensko vojno-političko rukovodstvo držalo snažno sve dok je Rusija bila na njihovoj strani, ali onog trenutka kada je Rusija, kroz lice Černomirdina ustvari ...........
borbenu gotovost Srba, odnosno Jugoslovenske armije, a ni moral i raspoloženje građana. To ih je potpuno uverilo u to da je došlo do kopnene intervencije NATO snaga sa jugoslovenskom vojskom, verovatno bi NATO do današnjeg dana skupljao leševe svojih vojnika po teritoriji SRJ. Iz tog razloga je svima bilo jasno da je priča o kopnenoj intervenciji NATO-a bio samo jedan blef, koji je Černomirdin, kao izaslanik ruske države učinio relevantnim zastupajući antiruske i antijugoslovenske (antisrpske) NATO interese u ovim pregovorima. Jugoslovenskim oružanim snagama je tokom rata bila potrebna samo pomoć tehničke prirode, koja bi bila dovoljna da se izuzetno sposobna jugoslovenska vojska trajno odupre NATO-u. Međutim, Rusija je izdala Srbiju i na političkom planu, jer Rusija nije uložila stvarne diplomatske napore da preduzme odnosno uzme u zaštitu Jugoslaviju i pre bombardovanja u Rambujeu, iako su i u misiji OSCE-a u svim sektorima bili njihovi ljudi, koji su i tamo dali legitimitet onome što se događalo, a ništa nisu preduzeli. Rusija je i u Rambujeu izdala SRJ i javnosti prećutala postojanje i uručenje ultimatuma Medlin Olbrajt srpskoj delegaciji, te nije preduzela ništa od onoga što je u diplomatskom smislu mogla, čime je dala legitimitet ovakvom postupanju američke strane, odnosno dala legitimitet farsi da se u Rambujeu navodno odigravaju nekakvi pregovori, koji vode uništenju jedne pregovaračke strane, i to baš srpske. Umesto da Rusija momentalno istupi iz tih lažnih pregovora i da se oštro usprotivi takvoj situaciji, ruski ambasador Majorski je takođe izdao Srbiju kao i Viktor Černomirdin i podržao uništavanje Srbije i SRJ. .......................
...........
tamo ostale, niti su se borile niti izborile za svoj sektor, niti su odigrale bilo kakvu konstruktivnu ulogu da zaštite srpsko stanovništvo i pravoslavne hramove. Umesto toga, Rusi su jednog dana samo otišli i potpuno prepustili Kosovo NATO paktu, čime su zapečatili priču o tome koliko su bili spremni da pomognu Srbiji, srpskom narodu i srpskim interesima na Kosovu.