Je li Bog kriv?
“BOG je ljubav”, kaže Biblija u 1. Ivanovoj 4:8.
Osim toga, pravedan je i milosrdan. “On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda. Bog je on vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinoljubiv” (5. Mojsijeva 32:4).
Kao naš Stvoritelj, Bog može predvidjeti sve moguće uzroke nesreće te spriječiti da se ona dogodi. Imajući u vidu te činjenice i način na koji se Boga opisuje u Bibliji, mnogi s pravom pitaju: “Zašto Bog dopušta da se događaju prirodne katastrofe?” Milijuni ljudi koji su iskreno postavili to pitanje saznali su da Bog u svojoj pisanoj Riječi pruža vrlo logičan odgovor (2. Timoteju 3:16). Razmotrimo što ona kaže.
Odbacili su Božju ljubav
Iz Biblije doznajemo da je Bog našim praroditeljima pružio sve što im je bilo potrebno da bi živjeli u miru i sreći. Zajedno sa svojim potomcima trebali su izvršavati Božju zapovijed da se “rađaju, množe i napune zemlju” i mogli su biti sigurni da će se Bog brinuti za njih sve dok mu budu poslušni (1. Mojsijeva 1:2.
Nažalost, Adam i Eva su odbacili svog Stvoritelja time što su namjerno prekršili njegovu zapovijed te odlučili biti neovisni o njemu (1. Mojsijeva 1:28; 3:1-6). Velika većina njihovih potomaka krenula je njihovim stopama (1. Mojsijeva 6:5, 6, 11, 12). Jednostavno rečeno, ljudi su htjeli biti sami svoji gospodari i upravljati Zemljom bez Božjeg vodstva. Budući da je Jehova Bog pun ljubavi koji poštuje načelo slobodne volje, ne prisiljava ljude da prihvate njegovu vlast, čak ni onda kad njihovo postupanje može imati štetne posljedice.
Međutim, BOG nije napustio ljudsku obitelj. On još uvijek “daje da sunce njegovo izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Matej 5:45). Osim toga, Bog je ljudima dao sposobnost da uče o Zemlji, njenim prirodnim ciklusima i djelovanju prirodnih sila, a to im znanje u određenoj mjeri pomaže da predvide vremenske nepogode i druge opasnosti, kao što su erupcije vulkana.
Ljudi su također otkrili na kojim dijelovima Zemlje postoji naročito velika opasnost od potresa i teških vremenskih nepogoda. U nekim su zemljama ta saznanja omogućila da se spase mnogi životi jer su dovela do pokretanja obrazovnih kampanja, primjene kvalitetnijih metoda gradnje i usavršavanja metoda kojima se građanstvo upozorava na opasnost od nepogoda. No statistike pokazuju da se svake godine događa sve više prirodnih katastrofa. Za to postoje brojni i vrlo složeni razlozi.
Život u opasnim područjima
Razornost katastrofe ne ovisi uvijek o snazi prirodnih sila koje su je uzrokovale. Često je puno važnija gustoća naseljenosti pogođenog područja. Prema izvještaju Međunarodne banke za obnovu i razvoj, u više od 160 zemalja svijeta preko 25 posto stanovništva živi u područjima u kojima ljudima prijeti velika opasnost da poginu u nekoj prirodnoj katastrofi. “Budući da sve više ljudi živi u opasnim područjima, sve se češće događa da obične prirodne pojave postaju katastrofe”, kaže znanstvenik Klaus Jacob sa Sveučilišta Columbia u Sjedinjenim Državama.
Situaciju dodatno otežavaju brza i neplanska urbanizacija, uništavanje šuma te asfaltiranje velikih zemljanih površina koje bi inače upijale oborinsku vodu. Uništavanje šuma i asfaltiranje tla naročito doprinose nastanku opasnih bujica blata i velikih poplava.
Ljudski faktor može dovesti i do toga da se potres pretvori u veliku katastrofu jer većina ljudi ne strada zbog podrhtavanja tla, nego zbog urušavanja zgrada u kojima se nalaze. Na tu opasnost upozoravaju i seizmolozi.
Broj stradalih može porasti i zbog toga što ljudi koji su na vlasti loše obavljaju svoje dužnosti. Glavni grad jedne južnoameričke zemlje u zadnjih je 400 godina tri puta teško stradao u potresu. Od posljednjeg potresa, koji se dogodio 1967, broj njegovih stanovnika se udvostručio i danas iznosi pet milijuna. “No građevinski propisi kojima bi se stanovništvo moglo zaštititi od potresa ili ne postoje ili se ne poštuju”, piše časopis New Scientist.
Situacija je slična i u New Orleansu, u američkoj saveznoj državi Louisiani. Taj je grad sagrađen u nizinskom području u kojem postoji velika opasnost od poplava. Unatoč tome što su bili podignuti nasipi i postavljeni uređaji za ispumpavanje vode, katastrofa koje su se mnogi pribojavali dogodila se 2005, kad je to područje poharao uragan Katrina. “Dugi niz godina upozoravalo se na opasnost”, no ta su se upozorenja zanemarivala ili se “nisu dovoljno ozbiljno shvaćala”, pisalo je u jednom članku iz lista USA Today.
Na sličan se način zanemaruju i upozorenja u vezi s globalnim zagrijavanjem, koje bi, prema mišljenju mnogih znanstvenika, moglo povećati učestalost i razornost prirodnih katastrofa te dovesti do porasta razine mora. Očito je da na takav stav utječu politički, društveni i ekonomski faktori s kojima Bog nema nikakve veze. Takvi stavovi i ponašanje ljudi potvrđuju da je Biblija u pravu kad kaže da čovjek ne može “upravljati koracima svojim” (Jeremija 10:23). No ponekad je presudan i način na koji ljudi reagiraju na upozorenja — bilo da se radi o prirodnim pojavama koje ukazuju na opasnost bilo o službenim obavijestima nadležnih državnih ustanova.
malo van teme, morao sam al neću više
/
Zaista...
