Iskrenost

Ima ovde ljudi koji su iskreni, ili bar tako zvuče, ali u pogrešnoj se crkvi mole. Forum je mesto na kojem nema vajde tražiti pomoć ili se čak i pojadati. Prvo, niko nije profesionalan, i od nekih "mudrih" saveta koje dobiješ možeš se odmah ić u šupu vešat, toliko su pouzdani. Drugo, ljudi zaboravljaju da ovamo ne dolaze samo fini i pristojni, već i bitange i bezobraznici, raznorazni komplekaši kojima je cilj samo da te iznapadaju jer tako leče svoj mali, neznatni ego. U rl su sigurno manji od makovog zrna i svi ih gaze, ili imaju kakve duboke nerešene emocionalne ili mentalne probleme, kojih po pravilu nisu ni svesni. Ono što je @DUH govorio, ne dešava se samo njemu, već svima. Ni meni nije uvek dobro kad se prijavljujem ovde, i ne, niko se nije samo i direktno na njega namerio, jer ima ljudi - ako se potrudite, i sami ćete prepoznati koji su - koji i ne rade ništa drugo nego samo idu okolo i napadaju ko šta god izjavio. Ko vuci se uglavnom ljube jedino između sebe, po principu vrana vrani oči ne vadi.
Takve je najbolje staviti na ignore da ne podižeš sebi pritisak bespotrebno, a oni nek se zabavljaju kad ti se obraćaju, jer ako su na ignore ne možeš ih čuti ni videti, pa nek se kolko im je volja svađaju sa zidom.

U životu treba oceniti s kim ćeš biti iskren, a s kim to nije potrebno. Ne, nije potrebno sa svakim. Kod terapeuta nema svrhe ići ako ćeš mu lagati, jer šta on onda može da učini? To je isto kao da dođeš kod doktora jer te nešto boli, pa kad te on pita šta nije u redu, kažem mu ma ništa, sve pet. Kakve bi to bile gluposti? Jako je teško biti potpuno iskren, ali baš, baš potpuno iskren, jer ima stvari koje se ne usuđujemo ni sebi priznati, kamoli nekom drugom, i to je uglavnom razlog što se na terapije treba ići redovno i dugo. Nisu oni toliko nesposobni koliko mi imamo strah od toga šta bi mogli reći. Međutim, ako je terapeut vešt i zna svoj posao, navešće te da se otvoriš kad tad. Druga je priča koliko neko ima vremena da čeka.
 
Ja sam ektremni ekstrovert i ekstremno iskrena u reali. Posebno kada govorim o sebi.
Dešava se da ispričam o sebi stvari koje niko normalan ne bi ispričao, ali to je moj način samoterapije, bitno mi je da izađe. Imam potrebu da ispričam, kao da se rasteretim i mogu i da zaboravim nakon toga.
Dešavalo se da opišem neke stvari iz prošlosti, ali potpuno neutralnim, pripovedačkim tonom, bez patetike i prenaglašavanja i da rasplačem prijateljice, a to nisam želela.
Ti neki ljudi me i vole zbog toga, znaju da sam čovek, da sam ranjiva i to ne krijem.

Što se tiče iskrenosti prema drugima naravno da uvek težim da budem iskrena, a to ne znači da budem nepristojna i sasipam po svaku cenu sve što mislim.
Ako me pitaju, a nije baš prijatno, onda se trudim da što bezbolnije kažem istinu.

I da, iskrenost cenim najviše kod ljudi, za mene je iskrenost početak i kraj.

Iskren čovek ne može da bude loš, jer ćeš uvek znati na čemu si i šta i koliko možeš da očekuješ.
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Imam potrebu da ispričam, kao da se rasteretim i mogu i da zaboravim nakon toga.
Dešavalo se da opišem neke stvari iz prošlosti, ali potpuno neutralnim, pripovedačkim tonom, bez patetike i prenaglašavanja
Da, i ja, pa imam pitanje (da vidim da li se to dešava samo meni ili i drugima)
Ja, kada tako nešto ispričam, bukvalno bude ono "čujem sebe" i skapiram vremenom da se neke stvari iskristališu tek kada ih izgovorim (naglas).


Iskren čovek ne može da bude loš, jer ćeš uvek znati na čemu si i šta i koliko možeš da očekuješ.
Može da bude ni loš ni dobar, imam u životu par takvih osoba, ali i ja volim da "znam na čemu sam".
 
Da, i ja, pa imam pitanje (da vidim da li se to dešava samo meni ili i drugima)
Ja, kada tako nešto ispričam, bukvalno bude ono "čujem sebe" i skapiram vremenom da se neke stvari iskristališu tek kada ih izgovorim (naglas).


Tako je, kada izgovoriš tada ga prihvatiš da se desilo i kada je izašlo bolje ga vidiš i kroz onoga kome govoriš. A mislim da i kroz priču o tome prazniš negativne emocije koje izaziva dok samo misliš o tome.


Ono što ćutim, to je ono što neću moći da izlečim.
 
  • Voli
Reactions: DUH
"Iskrenost je jedina istina za koju sam sposoban."
Interesuje me jedna stvar, a to je: koliko smo iskreni...
Definitivno jedva nekako. Evo zapitajte se...

Onda, vrhunac! Kad odemo kod psihoterapeuta, jedan na jedan, mi platili, sve informacije zakonom zaštićene, KO LI KO SMO IS KRE NI?

Da li je bolje pitanje 'koliko smo svesni sebe'? Uzroka i posledica naših postupaka i reči...

U duhu teme dodala bih i pitanje: koliko smo hrabri? Hrabri da priznamo uslovno rečeno 'grešku'. Na primer ako smo slagali, da priznamo da smo slagali. Ako smo odali nečiju tajnu, da priznamo da smo odali.

Dakle, koliko smo iskreni... i da li je to važno.
evo ja priznajem da nisam bila iskrena prema psihijatru
jer mi je bilo stalo do njegovog misljenja o meni
iako sam svesna da on meni nije ni prijatelj ni brat, i da ne mora da me tapse po ramenu da bi lecenje bilo uspesno
ipak mi je tasko da prevalim preko usana neke stvari
i uvek kazem, e, na sledecoj kontroli, reci cu mu sve
al cvrc
laksi mi je bio prvi pregled kod ginekologa, nego treca kontrola kod psihijatra
i da napomenem> moje dete je pacijent, al to mu dodje na isto, ustvari jos gore, jer ovo znaci priznati da si negde omanuo kao roditelj
ko kad se lecimo od vasaka, npr, ako dete ima vaske,svi moramo prat glavu sa specijalnim samponom
pa isto i ovo// ako mislimo pomoci detetu, svi u kuci moramo da se menjamo
 
evo ja priznajem da nisam bila iskrena prema psihijatru
jer mi je bilo stalo do njegovog misljenja o meni
iako sam svesna da on meni nije ni prijatelj ni brat, i da ne mora da me tapse po ramenu da bi lecenje bilo uspesno
ipak mi je tasko da prevalim preko usana neke stvari
i uvek kazem, e, na sledecoj kontroli, reci cu mu sve
al cvrc
laksi mi je bio prvi pregled kod ginekologa, nego treca kontrola kod psihijatra
i da napomenem> moje dete je pacijent, al to mu dodje na isto, ustvari jos gore, jer ovo znaci priznati da si negde omanuo kao roditelj
ko kad se lecimo od vasaka, npr, ako dete ima vaske,svi moramo prat glavu sa specijalnim samponom
pa isto i ovo// ako mislimo pomoci detetu, svi u kuci moramo da se menjamo
Tebi i ne treba psihijatar, svaka čast na ovako realnom pristupu, ovo što si rekla je nešto što može da kaže samo neko ko zaista razume kako psiha funkcioniše.
 
Kad smo već kod psihijatra
Da li je nekom psihijatar tražio da piše dnevnik sa određenim stavkama?
U kojim slučajevima se to traži?
Te određene stavke pomažu da se bolje razume to zbog čega se odlazi kod njega.
Da i osoba koja piše taj dnevnik bolje razume u kojim situacija i koliko se te određene stavke dešavaju, na neki način bolje upoznaje sebe.
 
jasno je meni zašto je to dobro da se piše
ali dr to nije reko da pišemo, nego meni palo na pamet
pa ne znam jel će to on da čita
a dobro bi bilo, jelte, da i on ima kompletan uvid i to sve
i zato pitam za lična iskustva
 
jasno je meni zašto je to dobro da se piše
ali dr to nije reko da pišemo, nego meni palo na pamet
pa ne znam jel će to on da čita
a dobro bi bilo, jelte, da i on ima kompletan uvid i to sve
i zato pitam za lična iskustva

Može to i da se uradi da bi bio neka vrsta podsetnik za tebe ili tvoje dete.
Možda da pitaš pri sledećem susretu.
Opet sve zavisi o čemu se radi.
Nekad dr. traži vođenje dnevnika, nekad ne.
 
"Iskrenost je jedina istina za koju sam sposoban."
Interesuje me jedna stvar, a to je: koliko smo iskreni...
Definitivno jedva nekako. Evo zapitajte se...

Onda, vrhunac! Kad odemo kod psihoterapeuta, jedan na jedan, mi platili, sve informacije zakonom zaštićene, KO LI KO SMO IS KRE NI?

Da li je bolje pitanje 'koliko smo svesni sebe'? Uzroka i posledica naših postupaka i reči...

U duhu teme dodala bih i pitanje: koliko smo hrabri? Hrabri da priznamo uslovno rečeno 'grešku'. Na primer ako smo slagali, da priznamo da smo slagali. Ako smo odali nečiju tajnu, da priznamo da smo odali.

Dakle, koliko smo iskreni... i da li je to važno.
Važno je.Zbog nas samih .
 

Back
Top