Konkretno u mom slučaju, mm je dovoljno opterećen. On brine o deci pola dana jer ja odem na posao u 7h i vratim se oko 17-18h. Za to vreme ih on sprema za vrtić, razvozi, odvodi kod lekara ako treba pa raspoređuje po babama i dedama, u radno vreme obavlja tekuće poslove, u 15h ide po decu, dovodi ih kući, hrani, presvlači, brine o njima, bakće se sa svojom i mojom rodbinom koja stalno ima nekih prohteva. Dok ja dođem kući s posla on je već samleven. Isto bi bilo i obrnuto, nije bitno ko ovde šta radi. Onda pokušavamo da provedemo svi zajedno sat-dva u druženju, onda kreće spremanje večere, pa kupanje i uspavljivanje dece. Onda dolaze na red kućne obaveze za koje mm više nema snage, a nemam ni ja. I po njemu kuća uopšte ne mora da se sprema, niti da se sprema ručak. On to neće da radi niti očekuje od mene. Ja sam ta koja neće da ostavi prljavu kuću i da mi jedu sendviče za ručak. Ko mi Hebe mater kad nisam aljkava.
Ali to je sve neki minimum obaveza po meni. Ništa ja ne radim specijalno, samo mi je naporno. Noću naravno spavam iscepkano jer se mlađi klinac budi svaki čas.
Zapravo mi je pukao film jer jedina aktivnost koju sam imala za sebe, da se izduvam, je moj aerobik na koji nisam išla celo leto jer nisam mogla klince da uteram u kuću do mraka, a sad opet nisam bila već mesec i po dana jer sam preumorna od crnčenja na poslu i obaveza kod kuće pa svaki put zaspim kad uspavljujem klinca i probudim se kad je već gotov aerobik. A nemam snage da se nateram da kući vežbam. Meni treba da izađem iz kuće, upadnem u gomilu i istresem se.
To je naravno samo bila kap koja je prelila čašu. Mogu i zvanično da kažem da sam ja MRTVA ŽENA. Ništa, ali ništa ne umem za sebe da uradim i organizujem.
Mogla bih da svalim sve na mm i da mi se Hebe, ali ne mogu, eto ne mogu... Pa onda kukam ovde vama i svima koji hoće u RL da me saslušaju...
I znači opet niko sem mene nema ovakvih problema. Opet sam ja izrod. Znala sam...