ipak je teško biti fin

Pa u pitanju su sitni kriminalci, koji mozda rade za nekog krupnijeg, al' vidis da su zbrisali cim ste podviknuli. z:p

Nismo mi krsili zakon, nego su oni pokusali da nametnu svoju volju (navikli su tako), a mi smo nasli da u tom nametanju volje postoji krsenje zakona i zakonski resili problem. Kasnije su secnuli neke nama bitne zicice u hodniku, ali i to smo resili. Sve neki pristojan svet, svi fini i kulturni. z:lol:

ma. i ja sanm prosla mnogo toga, i zaboravila sam vecinu... ali ove 2 situacije me i danas bockaju :zstidljivko: niko iz blizine ne reaguje- samo par nas koji smo bili na dovoljno visokim spratovima...
tuca devojke je trajala i trajala, i niko nije reagovao...ono je bio neka strvina sa besnim autom, a po komentarima mladici znaju devojku...

izbegavam konflikte, skoro patoloski i nisam imala vecih problema. cak sam i skijas koji ne pada!!!

drago mi je sto ste isterali cistac sa komsijama :zskace::sanke::sanke::zjelka2:
 
Primitivizam i nekultura veze nemaju sa mestom rođenja već sa načinom vaspitanja. Ako te mama i tata nauče da je "tak normalno" između dve reči umetnuti psovku ili na ljubaznu molbu odgovoriti drekom, nebitno je da li si rođen u centru grada ili u koprivama.
Što se drage nam prestonice tiče, živela sam deset godina u Beogradu a onda se vratila u svoj rodni grad. I tamo i ovde upoznala sam sjajne, fine i prepametne ljude ali i bezobraznike i prostake. Nisam ih pitala odakle su. U velikom gradu život je brži, sve se odvija kao na traci...meni lično prija dinamika i gužva. Teško je odrediti granicu, kada tj. u kojoj situaciji biti korektan a kada pokazati zube. U pitanju je individualna procena. Ustajem starim ljudima u prevozu ali sam isto tako bila u sličnoj situaciji kao forumašica koju je napala žena u prevozu. I nisam odćutala. Nemam poštovanja niti obzira prema nečijim godinama, statusu ili zdravstvenom stanju ako se dotični sagovornik ponaša kao neandertalac, tada ga i tretiram kao niže biće. Ne koristim psovke, silu još manje ali sa par dobro odabranih rečenica svaki prostak se vrlo brzo lansira natrag u rupu iz koje je izgmizao.
Pre neki dan u pošti, "ljubazna" službenica je baki koja nije videla da popuni nalog za isplatu, odbrusila "pa što imate tekući račun, ako ne umete da popunite nalog". U trenutku sam bila nakostrešena kao mače. Ljubazno sam joj posavetovala da pazi šta i kome govori jer jednoga dana će i sama biti stara i bolesna a ako nastavi da bude neljubazna, učiniću sve što je u mojoj moći da joj se na kraju meseca plata smanji, makar za 10%. Nakon toga je usledilo izvinjenje i meni i starijoj gospođi. Da ne navodim primere prodavačice koja se breca kada joj date hiljadarku "jer ona, zaboga, nema sitno", ili vaspitačica koje se ljute ako po dete dođete u pola četiri (a obdanište radi do četiri), jer bi one ranije da zbrišu kući, preko profesora koji samo na papiru drže konsultacije tad i tad (u realnosti tragate za nima ko za belim medvedima), ili ta bolesnička potreba da dahćemo jedni drugima za vrat po redovima, kao da je bog zna kako teško odmaknuti se korak iza čoveka ispred sebe.....
Kada budemo naučili da poštujemo tuđ rad, vreme, trud i da cenimo svoj.....možda i zaličimo na ljude.... Ovako, više podsećamo na krdo stoke, bez čobanina...
 
Poslednja izmena:
Primitivizam i nekultura veze nemaju sa mestom rođenja već sa načinom vaspitanja. Ako te mama i tata nauče da je "tak normalno" između dve reči umetnuti psovku ili na ljubaznu molbu odgovoriti drekom, nebitno je da li si rođen u centru grada ili u koprivama.
Što se drage nam prestonice tiče, živela sam deset godina u Beogradu a onda se vratila u svoj rodni grad. I tamo i ovde upoznala sam sjajne, fine i prepametne ljude ali i bezobraznike i prostake. Nisam ih pitala odakle su. U velikom gradu život je brži, sve se odvija kao na traci...meni lično prija dinamika i gužva. Teško je odrediti granicu, kada tj. u kojoj situaciji biti korektan a kada pokazati zube. U pitanju je individualna procena. Ustajem starim ljudima u prevozu ali sam isto tako bila u sličnoj situaciji kao forumašica koju je napala žena u prevozu. I nisam odćutala. Nemam poštovanja niti obzira prema nečijim godinama, statusu ili zdravstvenom stanju ako se dotični sagovornik ponaša kao neandertalac, tada ga i tretiram kao niže biće. Ne koristim psovke, silu još manje ali sa par dobro odabranih rečenica svaki prostak se vrlo brzo lansira natrag u rupu iz koje je izgmizao.
Pre neki dan u pošti, "ljubazna" službenica je baki koja nije videla da popuni nalog za isplatu, odbrusila "pa što imate tekući račun, ako ne umete da popunite nalog". U trenutku sam bila nakostrešena kao mače. Ljubazno sam joj posavetovala da pazi šta i kome govori jer jednoga dana će i sama biti stara i bolesna a ako nastavi da bude neljubazna, učiniću sve što je u mojoj moći da joj se na kraju meseca plata smanji, makar za 10%. Nakon toga je usledilo izvinjenje i meni i starijoj gospođi.
Da ne navodim primere prodavačice koja se breca kada joj date hiljadarku "jer ona, zaboga, nema sitno",[/
B] ili vaspitačica koje se ljute ako po dete dođete u pola četiri (a obdanište radi do četiri), jer bi one ranije da zbrišu kući, preko profesora koji samo na papiru drže konsultacije tad i tad (u realnosti tragate za nima ko za belim medvedima), ili ta bolesnička potreba da dahćemo jedni drugima za vrat po redovima, kao da je bog zna kako teško odmaknuti se korak iza čoveka ispred sebe.....
Kada budemo naučili da poštujemo tuđ rad, vreme, trud i da cenimo svoj.....možda i zaličimo na ljude.... Ovako, više podsećamo na krdo stoke, bez čobanina
...


Ovo je strašno uzelo maha!
Jedva da mogu da odem u prodavnicu, a da prodavačica ne bude na ivici da me ščepa za vrat zato što nemam sitno!

I te kako znam da nema opravdanja za takav stav, tim pre ako za trenutak može da napusti radno mesto i da ode i usitni (tokom studija radila sam i u trgovini i u ugostiteljstvu, pa znam kako to ide). A kada je bilo faza da sam sama na radnom mestu, onda sam se i pripremila u vidu usitnjavanja krupnijih novčanica pre početka radnog vremena.

Najgore mi je kada se emotivno unose, pa puhću, kolutaju očima... Njeno je da kaže "Dobar dan, toliki i toliki je račun, doviđenja".(ma ne mora ni to)... pa i ako nema sitno, nema šta da se baca po radnji, nego da smireno ode da usitni, ili da zamoli kupca da usitni (ako stvarno nema sitno i ne može da napusti radno mesto) a ne da stenje, vriska, koluta očima, duva i šta sve ne rade...:lol: .

Jednom je radnica na kasi u Maxiju doslovno vikala na mene da joj dam sitno... Pa kad sam joj dreknula u uvo da nemam sitno, onda je delimično shvatila poentu...

U jednoj radnjici sa svećama, radnica UVEK maltene jeca kako nema sitno..obraća ti se kao da si ušao i radnju da je opljačkaš..... pa kad si uporan, onda ti vrati kusur (gle, sitno se odnekud stvorilo)... Nervira ne toliko zato što "nikad nema sitno" (a posle se uspostavi da ima), već zato što pravi emotivne scene..ko da mi džabe daje sveće...umesto da smireno objasni šta želi.. Posle te sveće ja treba da koristim, uz sećanje na njene idiotluke.....ma beži...
 
E, a da vidite ovo.

Juce ja svratim u menjacnicu da kupim 50 evra. Dajem joj spremljenih 5 hiljada, a ona se beci na mene sa recima :"Dajte mi jos 50 evra, pa da vam dam 100, ja zaista nemam sitno!!! :eek: :eek: :eek:

Zaista sam se izvinila sto nisam znala da rade samo na krupno...... jesam li bila fina?:zgrudvanje:
 
kada je neko stalno pod tenzijom i zivi od danas do sutra (a u ovoj nasoj drzavici to nije neko cudo)mora da eksplodira kad tad, pa mozda cak i vise puta i na vise ljudi is!pizdi...nedostatak novca dovodi do snizenja morala...mada mislim da je ovaj "tvoj" ostecen malo vise u glavu ;)
 
E, a da vidite ovo.

Juce ja svratim u menjacnicu da kupim 50 evra. Dajem joj spremljenih 5 hiljada, a ona se beci na mene sa recima :"Dajte mi jos 50 evra, pa da vam dam 100, ja zaista nemam sitno!!! :eek: :eek: :eek:

Zaista sam se izvinila sto nisam znala da rade samo na krupno...... jesam li bila fina?:zgrudvanje:

Bila si Izuzetno fina........i mene nervira taj nedostatak sitnog novca u radnjama. Mada znam i primere gde to nikada nije bio problem jer ljudi jednostavno o tome misle na kraju radnog dana kada sreduje kasu i priprema pazar. Onda pazar predaje u krupnijim novčanicama a sitne ostavlja u kasi za sutradan. Na kraju krajeva dužni su da imaju odluku u depozitu i sam novac u sitnim apoenima koji ostaje u radnji za početak novog radnog dana.
 
kada je neko stalno pod tenzijom i zivi od danas do sutra (a u ovoj nasoj drzavici to nije neko cudo)mora da eksplodira kad tad, pa mozda cak i vise puta i na vise ljudi is!pizdi...nedostatak novca dovodi do snizenja morala...mada mislim da je ovaj "tvoj" ostecen malo vise u glavu ;)

I ovo stoji.......svi smo mi nervozni i pod tenzijom, ali ima i ličnog bezobrazluka.
Pre neki dan podjemo ćera i ja sa psom na Savu. Ispred samog parkinga se parkirao zglobni autobus čekajući svoje vreme za polazak. U autobusu sedi vozač, kulira i puši. Dobro, čovek je na pauzi. Kako nismo mogli od njega prići parkingu, ćera mu ablenduje da se malo pomeri napred i oslobodi parking (a bilo je mesta da on podje napred), on je vidi u retrovizoru ali uopšte ne haje. Nastavlja da pauzira kao da ne postojimo. Sačekasmo 2-3 minuta sa nadom da će pokrenuti bus.........otišle smo na drugi parking, malo kružile i našle mesto. Mislim........
 
kada je neko stalno pod tenzijom i zivi od danas do sutra (a u ovoj nasoj drzavici to nije neko cudo)mora da eksplodira kad tad, pa mozda cak i vise puta i na vise ljudi is!pizdi...nedostatak novca dovodi do snizenja morala...mada mislim da je ovaj "tvoj" ostecen malo vise u glavu ;)

Pa nije baš tako...
Ja kad sam i bila u izuzetno teškoj situaciji (da ne detaljišem sad), nisam se istresala na mušterijama, dok sam radila u ugostiteljstvu. Čak mi je i prijalo da uz pokoju ljubaznu reč i osmeh skrenem misli sa problema...Videla sam tada da su ljudi izuzetno nenaviknuti na ljudski stav od prodavačice/pizza majstora/koga god ko radi u ugostiteljstvu :) ..i bili su prijatno iznenađeni (ali taj faktor iznenađenja je bio očigledan kod njih).

Pa zar nije to lepše i lakše? Zar je to toliko teško?

Takvi što se još istresaju, samo pogoršavaju situaciju, i to prevashodno sebi.
 
Pa nije baš tako...
Ja kad sam i bila u izuzetno teškoj situaciji (da ne detaljišem sad), nisam se istresala na mušterijama, dok sam radila u ugostiteljstvu. Čak mi je i prijalo da uz pokoju ljubaznu reč i osmeh skrenem misli sa problema...Videla sam tada da su ljudi izuzetno nenaviknuti na ljudski stav od prodavačice/pizza majstora/koga god ko radi u ugostiteljstvu :) ..i bili su prijatno iznenađeni (ali taj faktor iznenađenja je bio očigledan kod njih).

Pa zar nije to lepše i lakše? Zar je to toliko teško?

Takvi što se još istresaju, samo pogoršavaju situaciju, i to prevashodno sebi.

I ja mislim da bi svima bilo lakše uz osmeh.
 
Ima u Beogradu jedan kiosk sa roštiljem. Klopa im je stvarno super. Tamo radi jedna vrlo prijatna uvek nasmejana gospođa, koja osmehom začini pljeskavicu. To je magični začin koji imaju, i dele ga besplatno.:rostilj:

E, to je merak.
Kod mene u centru je prilično velika prehrambena prodavnica. Uvek su ljubazni, nasmejani, ako tražiš nešto i ne možeš da nadješ dovoljno je samo da pitaš i neko se stvori kraj tebe, ako nečeg nema u radnji a ti tražiš odmah se zapisuje u svesku i za par dana eto tog artikla u radnji. Uvek imaju sitno čak i kad uletim u 6,15 u radnju a oni rade od 6,30 i još uvek iznose gajbe sa voćem.......uvek sotave 4-5 hlebova za stalne mušterije koje ne stignu da kupe....jednostavno brinu o mušteriji, misle i ite kako ih je briga šta mušterija misli i želi. Onda se čoveku i mili da udje u radnju.
Njih je 7-8 u celoj radnji i sigurno imaju ličnih problema kao i svi, niko ne živi na visokoj nozi ali niko nije namrgodjen, ne vredja, ne vrišti.
Tako da nisu svi loši, mada većina jeste
 
Uglavnom smo svi u nekoj trci pa se zaboravimo da nismo sami na svetu i da naše brige nisu najveće. Ni naš umor. Puno puta sam se iznenadila kad kod nadrndanog službenika koji te grubo pita "Šta hoćeš?" uz osmeh, dobar dan i molim Vas da li bi bili ljubazni... pada njihov gard i pojavi se obično ljudsko biće koje je voljno da ti pomogne. Naravno nisu svi takvi.

Nevaspitane, ljubazno zamolim da mi kažu svoje ime i gde mogu da nađem njihovog šefa, pošto mi očito ne možemo da rešimo problem. Traje duže, ali sledeći put su vrlo prijatni.
 
Radikal,Smrdiš,evo da i ja sebi dozvolim malo nekulturez:mrgreen:z:poz:

Ма у реду је,

али ниси одговорио на питање ....

z:pz:pz:pz:p

И шта сад ???

Испаде да не знаш ....

Ми'сим то се некоме који подржава Влас' не сме догодити....

Ви морате знати одговоре на сва питања,
чак и на она која вам се и не поставе ....

z:mrgreen:z:mrgreen:z:mrgreen:z:mrgreen:
 
Ма у реду је,

али ниси одговорио на питање ....

z:pz:pz:pz:p

И шта сад ???

Испаде да не знаш ....

Ми'сим то се некоме који подржава Влас' не сме догодити....

Ви морате знати одговоре на сва питања,
чак и на она која вам се и не поставе ....

z:mrgreen:z:mrgreen:z:mrgreen:z:mrgreen:
El može neko da otvori prozor...z:cry:z:cry:z:cry:
 
Ima u Beogradu jedan kiosk sa roštiljem. Klopa im je stvarno super. Tamo radi jedna vrlo prijatna uvek nasmejana gospođa, koja osmehom začini pljeskavicu. To je magični začin koji imaju, i dele ga besplatno.:rostilj:

Ako je u pitanju Vajat, potpuno se slazem i svaki put obradujem kad vidim da ona radi :zskace: Em je brza, em ljubazna, em sve sto trazis-naravno da moze. Tako, tako retko...
 

Back
Top