Imati slobodnu volju i birati šta želimo da čitamo, gledamo i slušamo je ključno.
Što se mene tiče, da sam osuđena na to da su mi novine glavni izvor informacija, imam utisak da bih kroz kraći vremenski period razvila neki pulsirajući bes koji bi se, je l'te, dalje pretvarao u trajno psihičko oboljenje. Niti ih kupujem, niti ih prelistavam online.
Dobro, de, desi se neki kulinarski sprint, svidi mi se tako nešto-za praktičnu upotrebu pa pogledam.
Televizija je tek žešće ispiranje mozga, plasiranje i sugerisanje odgovarajućih instrukcija, pa onda malo papazjanije da se stvori konfuzija i ''Kuku-lele, šta ćemo sad, koga slušati?!'' ali i za to ima daljinski upravljač.
E, sad dolazimo do interneta...
Npr. tip sam koji pretražuje ono što mi treba i ono što me zanima, a ne koji upada na svašta tražeći razonodu, zgodne i atraktivne naslove, spektakl, itd., tako da mislim da mi je internet od ova tri najsvojstveniji, i odnosi poslednje mesto u trci oko tog nacrnjivanja.
Ova dva se tuku za pobedničko mesto, ali... prema nekom mom viđenju, TV zrači širu populaciju od novina, tako da neka preuzme nagradu, mada je mrtva trka...
