INTERNET LUDILO

Kakve su to osobe koje su u reali jedno a na netu drugo?

Neostvareni glumci, koji zele praviti scene? :lol:
..@.....
Meni je zabrinjavajuce kad ljudi u neistomisljenicima vide ogorcene, frustrirane, nesrecne spodobe...kontam da im ta stanja moraju biti strasno poznata kad ih olako prepoznaju u drugima...

Zivot je igra, a sreca zavisi od toga na koji nacin prihvatamo igru...
 
Ja bih se baš ovim nadovezao na komentar Flaja. Iako je, istina, retko i teško uočiti mane sagovornika ipak je itekako moguće kroz pisanije vremenom upoznati i pojedine mane jer neke prosto same isplivaju na površinu. Ionako svako ima kod sebe nešto što bi trebao i mogao da "popravi"...
Slažem se za popravljanje. Samo budala misli da nema šta popravljati.
O tim manama se i radi. Kad ceniš nečije pisanje, onda čitaš svaki post na koji naiđeš. KAd prestaneš ceniti, više ne čitaš, eventulano "preletiš" pa ako ti nešto povuče živac, odreaguješ. Ja bar tako.
Ako ti se neki post dopada to ne znaci da mora da ti se autor posta dopada.
Cak i ljudi sa dobrim karakterom cine i govore gluposti.

Karakter se ne vidi posmatranjem reci i dela. Potrebno je sa nekim pojesti kilo soli da bismo imali uvid u karakter.
Nisam na to mislila. radi se o doslednosti. Naravno, svi imamo loše dane i treba imati razumevanja. Gore sam pisala o tome da kad u nečijem pisanju prepoznam u paketu mudrost, znanje i iznad svega bar tračak plemenitosti (dobre duše), rado uvek čitam reči tog korisnika. I onda ako se desi (i ne govorim o jednom slučaju, pa nisam baš takav nadžak :) ), da se pokaže takva...fali mi prava reč, pa to, ponoviću, slaba volja, minimalna, da ispoštuješ drugog korisnika kao čoveka - e to je taj fenomen.

A ovo za so...tačno... to je i moja baba govorila, dobro sam to zapamtila.

Ne mogu da odvojim delo od karaktera autora. Kada saznam da je neki velikan, neko kome se divim, privatno veliki gad, zgadi mi se i njegovo delo i ne uživam više u njemu, ne mogu to da ostavim po strani.
I
I na mene to ima uticaj. Takvo delo više nije "takvo", više bih volela npr da takvu vest nikad ne saznam - to su npr situaicje gde ne "ljubim" istinu. A retke su.
 
Ja, na primer, ne doživljavam svakog korisnika kao čoveka.
Naoružan čovek, recimo, za mene više nije čovek, toga se odrekao kada je oružje prvi put usmerio u pogrešnom smeru.
Neki misle da imam problem sa autoritetom, drugi da autoriteti imaju problem sa mnom.
Za mene ljudi nisu autoriteti, a naročito kada su naoružani.
Jedini autoriteti koje priznajem su istina, pravda, ljudskost...
Ima ih još, postoje, hvala bogovima i dobrim ljudima.
 
Poslednja izmena:
Neke ljude ni internet ne moze ni popravi.
zanimljiva misao
Ali, stvarno...ko želi da se "popravi", koristiće i net za to. Ko ne želi, ne vredi.
Boraveći i ovde npr sam shvatila koliko je bitno da ima pametnih ljudi koji svoje vreme "troše" na pisanje . Samo treba zamisliti na šta bi sve ličilo da nije tako.
I onda natrči moje, tvoje, tuđe dete...ili odrastao,nema veze i nema šta ni da pročita.
Jedno vreme sam trošila energiju na rasprave sa botovima po nekim temema, na nekim sajtovima
Nisam mogla verovati kakvih umova ima, tj najgore je uporno i temeljno nastojanje da ostane pri svom (bez pravih argumenata). I ti ideš logikom, i spreman si menjati mišljenje ako ti ponudi argumente, ali NEMA...samo praznina šuplje i uporne drskosti i pljuvačine.
 
zanimljiva misao
Ali, stvarno...ko želi da se "popravi", koristiće i net za to. Ko ne želi, ne vredi.
Boraveći i ovde npr sam shvatila koliko je bitno da ima pametnih ljudi koji svoje vreme "troše" na pisanje . Samo treba zamisliti na šta bi sve ličilo da nije tako.
I onda natrči moje, tvoje, tuđe dete...ili odrastao,nema veze i nema šta ni da pročita.
Jedno vreme sam trošila energiju na rasprave sa botovima po nekim temema, na nekim sajtovima
Nisam mogla verovati kakvih umova ima, tj najgore je uporno i temeljno nastojanje da ostane pri svom (bez pravih argumenata). I ti ideš logikom, i spreman si menjati mišljenje ako ti ponudi argumente, ali NEMA...samo praznina šuplje i uporne drskosti i pljuvačine.
...J_J,
znam da si u pravu
ali znam isto da mora se obracati paznja
na one i odgovore i neodgovore
i obracati tj. uzvracati onima
koji dobronamjerno i oponiraju i podrzavaju...
J_J,- tako Faraonn misli danas...:ortaci:
 
Nešto se mislim ima puno osoba koje na društvenim mrežama izigravaju ono što u reali uopšte nisu.
Pa tako npr. imate neku osobu koja je na društvenoj mreži uvek spremna za svadju, lako ulazi u fajt a u reali je u stvari mirna osoba, staložena. Tako lako se prostači, izigrava da tako kažem ludilo a u reali su i te kako normalni o savesni.

Da li im net izigrava izduvni ventil?
Mesto gde se opuste, izlude, ne mareći da li su pri tom svojim slovom povredili nekoga.
Ne vide sagovornika pa je lako tako raditi.
Zašto je to tako?
Kakve su to osobe koje su u reali jedno a na netu drugo?


Nešto sumnjam da su takve osobe istinski mirne i staložene, čim imaju potrebu da često ''padaju u vatru'' na društvenim mrežama. Ok, možda imaju kao naviku neku normalnost u reali, savesni su u svom poslu ili u porodici, ali opet, mislim da imaju potisnutog besa i inferiornosti, koje iz nekih svojih inhibicija nisu u stanju da otvoreno prikažu u reali pa zato besne na netu.
Mislim da su nekompetetni ljudi najžešći u toj agresivnoj net komunikaciji, ne mora biti da su potpune neznalice ali svakako ne znaju toliko koliko bi hteli da ispadne da znaju, ili površno zaključuju na prvu loptu, a kad vide da ih neko argumentovano pobija, onda lako planu i budu vulgarni, jer sad im sujeta ne dopušta da makar i ovlas priznaju da su možda pogrešili, to je ovo o čemu priča Jenifer... Njima je očigledno mnogo stalo do toga da ''potuku protivnika'' pa kad već vide da ne mogu kompetencijom, onda su uvereni da će ovim putem ostaviti utisak pobednika u debati.
 
За мене је поражавајућа била изјава једне форумашице (приватна порука је у питању) да њој форум служи за истресање негативне енергије. Није да то и сама нисам приметила код исте али то признање... Страшно.
 
Још је луђа била (форумска) увреда од стране друге са којом сам се и лично упознала и видела неколико пута.
Као др. Џекил и мр. Хајд.
 
Ajde malo da se pravimo da net nije mesto sirenja svakakvih ideja i lazi, mozda je najbolje dokazati da nesto vredis kada si na netu iznad drugih i mozes da im odredjujes sta moze sta ne i da glumis pametnog i pristojnog coveka, a realno si ljiga. Sta fali da se pravimo i da nasu decu ne truju razni placeni lazovi? Sto da ne, zabijses glavu u pesak i istrcis dupe za malo paznje i eto uzivas pristojno.
Treba li da govorimo o klonovima i potrebi da se poveca broj postova i nacini kako mse to postize?
Dok neki sede i trucaju kako su fini i drze hot linije otvorene, mozda bi bilo kulturnije pisati u svojim oblastima znanja istine, da ih ne truju razne mesije.
 
"Na pozornici se prvo digne zavjesa pa se tada odigrava drama. U životu to drugačije biva: najprije se odigra drama pa se onda podigne zavjesa." ~ Branislav Nušić

"Volim i ja pozorište, ali ne u svojoj kući."
~ rečenica iz serije "Pozorište u kući"

"Koliko je u nama ljudi?
Oprostite, ne stignem sve da nas upoznam." ~ nn

Poslužila sam se citatima da bih lakše izrazila svoja razmišljanja na temu koja je, vjerujem, sve nas u jednom trenutku okupirala.
Činjenica je da svi mi ponekad odglumimo neku ulogu na pozornici života, šta tek sve ne može da se odglumi i koja sve uloga ne može da se odigra na internet pozornici.
Društvene mreže su velika pozorišta. Fb, instagram, twitter i šta već sve nema. Glumci šaroliki, uloge beskonačne. Glume poznati, nepoznati, amateri, profesionalci.
Jedno vrijeme sam koristila Fb. Shvatila sam pogrešno njegovu svrhu, tipa pronaći stare poznanike, prijatelje, komunicirati sa njima ako su negdje daleko.
Mnogo sam pogriješila. Najmanje tome služi. Komunikacije s prijateljima nema, osim kod famoznog lajka uz neku sliku ili objavu. I onda shvatiš da nema svrhe boraviti tamo, a drugo što počneš da se pitaš ko su ti ljudi koje si nekad poznavao, da li si ih ikad poznavao. Neke sam i pitala, dobijala odgovor tipa " ma ja se to tako samo malo glupiram, nisam to ja inače " . Takvih izjava sam se načitala i na mjestima gdje smo ovako, pod nadimcima. Tu najviše.
I onda sjednem i pitam se : Pa ko smo onda mi ? Ko sam ja ?
Ostavila sam ljudima njihovo pravo da igraju svoje uloge gdje i kako žele. Sama sam se povukla. Od svega ponuđenog još se motam ovdje na forumu.
I ne zamaram se ko je i kakav je pisac nekog posta. Pažnja mi je usmjerena na post. Kad me sve zamori, povučem se.
Neke energije se osjete ( ili bolje rečeno neki su sposobni da osjete energiju ) time i donekle, približno tačno donesu poneku procjenu i samog autora.
Ona ne mora biti tačna.
Profajlisanje,( ili je možda bolje da to nazovem kritikom ličnosti ? ) nekako nam je svima u krvi. Neko je sposobniji za to, neko nije. Neko to radi iz čistog hobija i one zdrave radoznalosti, neko opet zbog nekih svojih nakana ( uglavnom loših ), To pravo ima svaki pojedinac, nažalost.
No da skratim, ako sam uopšte ubola suštinu teme, često provedemo vijek s nekim i ne upoznamo ga nikad. Ponekad steknem dojam da u stvari onoga koga smo "poznavali" potpuno upoznamo upravo na pozornici internet pozorišta. I to me, priznajem, porazilo.
Psihologija smatra za normalno postojanje tri ličnosti u nama, sve preko je dijagnoza. S tim se slažem.
Trebalo bi stati nekako na kraj jedino pretjeranim miješanjem u tuđe živote, komentarima koji su javni linč, ali mislim da je to nemoguće.
Zato ostaje na nama da pazimo, ali prvenstveno da pazimo na naš podmladak i na vrijeme ga podučima šta, kako i koliko da koristi i dobr i loše strane internet pozorišta.
Lošeg je puno oko nas, ali se lakše štiti i nekoga zaštiti u reali nego u sferi interneta.
Ljudi i u reali izmisle novu biografiju, čak je i realizuju, što ne bi to uradili na mjestu koje tu mogućnost pruža u nedogled ? Više ničim nisam iznenađena,
iako uvijek ostavljam sebi prostora za još, jer - sve je moguće i sve može još.
Oprostite što sam odužila.
Za kraj, jedan epitaf, koji nekako odgovara, a on je ujedno i moj lični potpis.

EPITAF

Ono sam što Vi mislite da sam,
i ne želim i neću da poričem...
Plakao sam,vi niste videli,
smešim se - ni to nećete videti

:kpozdrav:
 
Lepota je u tome sto ne mozemo da pobegnemo. Zivimo u svetu ogledala.
Pa kad je vec tako, ne treba se ogledati u ruznom i zaprljanom, sivom i ogradjenom,
nego u bistrom potoku, letu ptice, vedrom nebu,
u necijim nasmejanim ocima...
 
Lepota je u tome sto ne mozemo da pobegnemo. Zivimo u svetu ogledala.
Pa kad je vec tako, ne treba se ogledati u ruznom i zaprljanom, sivom i ogradjenom,
nego u bistrom potoku, letu ptice, vedrom nebu,
u necijim nasmejanim ocima...

Ogledalo biraš sam.
Radije ću se ogledati u bistrom potoku nego u internet ogledalu.
I ima razlike - drastiĆne :D
 
Poslednja izmena:
Nešto se mislim ima puno osoba koje na društvenim mrežama izigravaju ono što u reali uopšte nisu.
Pa tako npr. imate neku osobu koja je na društvenoj mreži uvek spremna za svadju, lako ulazi u fajt a u reali je u stvari mirna osoba, staložena. Tako lako se prostači, izigrava da tako kažem ludilo a u reali su i te kako normalni o savesni.

Da li im net izigrava izduvni ventil?
Mesto gde se opuste, izlude, ne mareći da li su pri tom svojim slovom povredili nekoga.
Ne vide sagovornika pa je lako tako raditi.
Zašto je to tako?
Kakve su to osobe koje su u reali jedno a na netu drugo?
svi smo takvi, ono sto u reali nikad ne bi rekli ovde kazemo
a da li glumatamo u realnom ili internet zivotu to je vec pitanje
 
svi smo takvi, ono sto u reali nikad ne bi rekli ovde kazemo
a da li glumatamo u realnom ili internet zivotu to je vec pitanje

Глуматати на интернету значи признати сопствену недостатност.
Покушаваш да се свидиш или да шокираш некога. Значи, стало ти је до ефекта.
Зашто?
 

Back
Top