"Na pozornici se prvo digne zavjesa pa se tada odigrava drama. U životu to drugačije biva: najprije se odigra drama pa se onda podigne zavjesa." ~ Branislav Nušić
"Volim i ja pozorište, ali ne u svojoj kući."
~ rečenica iz serije "Pozorište u kući"
"Koliko je u nama ljudi?
Oprostite, ne stignem sve da nas upoznam." ~ nn
Poslužila sam se citatima da bih lakše izrazila svoja razmišljanja na temu koja je, vjerujem, sve nas u jednom trenutku okupirala.
Činjenica je da svi mi ponekad odglumimo neku ulogu na pozornici života, šta tek sve ne može da se odglumi i koja sve uloga ne može da se odigra na internet pozornici.
Društvene mreže su velika pozorišta. Fb, instagram, twitter i šta već sve nema. Glumci šaroliki, uloge beskonačne. Glume poznati, nepoznati, amateri, profesionalci.
Jedno vrijeme sam koristila Fb. Shvatila sam pogrešno njegovu svrhu, tipa pronaći stare poznanike, prijatelje, komunicirati sa njima ako su negdje daleko.
Mnogo sam pogriješila. Najmanje tome služi. Komunikacije s prijateljima nema, osim kod famoznog lajka uz neku sliku ili objavu. I onda shvatiš da nema svrhe boraviti tamo, a drugo što počneš da se pitaš ko su ti ljudi koje si nekad poznavao, da li si ih ikad poznavao. Neke sam i pitala, dobijala odgovor tipa " ma ja se to tako samo malo glupiram, nisam to ja inače " . Takvih izjava sam se načitala i na mjestima gdje smo ovako, pod nadimcima. Tu najviše.
I onda sjednem i pitam se : Pa ko smo onda mi ? Ko sam ja ?
Ostavila sam ljudima njihovo pravo da igraju svoje uloge gdje i kako žele. Sama sam se povukla. Od svega ponuđenog još se motam ovdje na forumu.
I ne zamaram se ko je i kakav je pisac nekog posta. Pažnja mi je usmjerena na post. Kad me sve zamori, povučem se.
Neke energije se osjete ( ili bolje rečeno neki su sposobni da osjete energiju ) time i donekle, približno tačno donesu poneku procjenu i samog autora.
Ona ne mora biti tačna.
Profajlisanje,( ili je možda bolje da to nazovem kritikom ličnosti ? ) nekako nam je svima u krvi. Neko je sposobniji za to, neko nije. Neko to radi iz čistog hobija i one zdrave radoznalosti, neko opet zbog nekih svojih nakana ( uglavnom loših ), To pravo ima svaki pojedinac, nažalost.
No da skratim, ako sam uopšte ubola suštinu teme, često provedemo vijek s nekim i ne upoznamo ga nikad. Ponekad steknem dojam da u stvari onoga koga smo "poznavali" potpuno upoznamo upravo na pozornici internet pozorišta. I to me, priznajem, porazilo.
Psihologija smatra za normalno postojanje tri ličnosti u nama, sve preko je dijagnoza. S tim se slažem.
Trebalo bi stati nekako na kraj jedino pretjeranim miješanjem u tuđe živote, komentarima koji su javni linč, ali mislim da je to nemoguće.
Zato ostaje na nama da pazimo, ali prvenstveno da pazimo na naš podmladak i na vrijeme ga podučima šta, kako i koliko da koristi i dobr i loše strane internet pozorišta.
Lošeg je puno oko nas, ali se lakše štiti i nekoga zaštiti u reali nego u sferi interneta.
Ljudi i u reali izmisle novu biografiju, čak je i realizuju, što ne bi to uradili na mjestu koje tu mogućnost pruža u nedogled ? Više ničim nisam iznenađena,
iako uvijek ostavljam sebi prostora za još, jer - sve je moguće i sve može još.
Oprostite što sam odužila.
Za kraj, jedan epitaf, koji nekako odgovara, a on je ujedno i moj lični potpis.
EPITAF
Ono sam što Vi mislite da sam,
i ne želim i neću da poričem...
Plakao sam,vi niste videli,
smešim se - ni to nećete videti
